Home Kolumne Komentar: Pobjednička ili luzerska Rijeka?

Komentar: Pobjednička ili luzerska Rijeka?

1142
1

Opijeni negativnošću i lošim rezultatima u zadnjih 30 godina, puno Riječana je razvilo gotovo prirodnu standardnu reakciju da na svaku vijest ili novost reagiraju s dozom pesizma ili skeptizma. No, je li sve zaista tako sivo i još važnije: može li nas takav pristup izvući iz ponora?

Rijeka je u zadnjih 30 godina doživjela i preživjela bezbroj udaraca što od strane politike, što od strane sudbine koja joj jednostavno nije bila naklonjena. Nismo fatalisti, dio krivice leži u nama samima koji u vihoru tranzicije jednostavno nismo imali hrabrosti priznati da su se vremena i okolnosti promijenile. Godinama nas je držala bahatost i arogancija bez podloge, dok su nas druge okoline malo pomalo “šišale” u svim aspektima. I zato, kako kriviti nekoga rođenog osamdesetih godina (i kasnije) što ima negativan stav prema vlastitom gradu kada čitav svoj život doživljava neuspjehe i traume svoje okoline. Samo da nabrojimo par:
Gubitnički mentalitet u sportu uz poraz Rijeke u finalu kupa 1987. i sudačku krađu desetljeća
Pretvorba i privatizacija, zatvaranje tvornica i nekada uspješnih poduzeća Devedeseth (Croatia line, Tvornica papira, Riječka banka… nastavi niz)
Teritorijalni ustroj koji je Općinu Rijeka sveo na malu krpicu zemlje bez utjecaja na okolicu
Dugogodišnje ignoriranje od strane središnje vlasti od 1990.
Pokradena titula 1999. od strane režimskog kluba
Propale kandidature za Mediteranske igre
Drastično smanjenje broja stanovnika
Dio komunalnih poduzeća umjesto da rješavaju, stvarali su probleme (Autotrolej, Marišćina, Energo, nastavi niz….).
Globalna kriza 2009.
Ulazak u EU i val emigracije prema Zapadnoj Europi

Sigurno sam zaboravio još par traumatskih iskustava za naš grad, ali već je ovaj popis dovoljan da se shvati zašto se nakon svih ovih događaja kod pojedinih ljudi ukorijenio mentalitet da smo mi Bogom dani za neuspjeh, da je (oprostite na izrazu) sve sranje i da je rješenje svih problema jednosmjerna karta za bijeli svijet. Neka ne čudi da čak i kad se gradu dogodi nešto pozitivno (npr. grupa svjetskih novinara posjeti grad ili njemačka spisateljica se preseli u Rijeci kako bi ovdje pisala knjigu), standardni komentari na Facebooku otprilike idu ovako “O čemu će pisati, o našem katastrofalnom autobusnom kolodvoru i grafitima na svakom koraku?”, “Tko zna kako ćemo se osramotiti”, itd.
Neću lagati da i sam nisam neko vrijeme podlegao takvom stavu. Mjesec dana nakon diplome sam uzeo prvi bus na Žabici i pobjegao od te opće klime negativnosti.
Duboko sam uvjeren da je odlazak u inozemstvo i općenito provđenje vremena sa strancima jako korisno iskustvo jer kao što je jednom engleski putopisac Bruce Chatvin rekao: “Putovati ne samo što proširuje um, već mu daje i oblik”, a o važnosti stranih prijatelja čak je i Konfucije prije više od dvije tisuće godina govorio “Nije li lijepo i časno imati prijatelja iz dalekih krajeva?” .
Neću nikada žaliti što sam otišao iz Rijeke, ne zato što je Rijeka u svemu loša, već zato što mi je život u inozemstvu otvorio priliku da naučim nekoliko svjetskih jezika, radim u jakim svjetskim firmama, vidim preko deset zemalja, a usput, imao sam priliku uštedjeti dovoljno novaca koje bi u Rijeci zaradio u daleko dužem roku i uz veće muke.
Prvih godinu dana nakon odlaska iz Rijeke i Hrvatske još uvijek sam bio pod utjecajem te riječke negativnosti, što zbog objektivnih neuspjeha domaće politike, što zbog svakodnevnog bombardiranja od strane domaćih medija, do te mjere da su me čak i neke strane kolege (koji su bili u Hrvatskoj) u jednom trenutku pitali: “Zašto si tako negativan o vlastitoj zemlji i mjestu rođenja? Npr. Meksiko je još disfunkcionalnija okolina od Hrvatske, pa opet, ne sramim što sam iz te zemlje. Rođenje u jednom mjestu znači prihvatiti njegove loše i dobre strane”.
Sličan problem imaju i mnogi stranci koji žive u Hrvatskoj, prateći i grupe Expatsa u Rijeci, Mnogi će vam reći da je najčešće pitanje koje im domaći ljudi postave “Što radiš uopće u Rijeci? Ovdje je sranje, svi odlaze”. Nakon nekog vremena i sam sam se počeo “boksati” s takvim komentarima. Uvjeravati da su Riječani u mnogim stvarima povlašteni, jer dok se u nekim krajevima Europe i Svijeta guše u smogu i zagađenosti (vidi: Beograd, Sarajevo), Rijeka u pravilu ima plavo nebo i među boljim pitkim vodama u Europi. Da ne govorimo o blizini mora, sigurnosti i to što na pola sata vremena autom imamo par prirodnih bisera koji su praktički netaknuti. Išao bih i korak dalje s ovom “blasfemijom”, i usudio bih se reći da čak i neke javne usluge (banke, doktori npr) u odnosu na neke zemlje daleko brže i efikasnije. Osobno sam se uvjerio da u pojedinim državama, kad su u pitanju javne usluge, lokalni službenici odbijaju govoriti engleski sa strancima (mada ga naravno znaju, ali je prejaka ksenofobija ili strah da se sramote lošim naglaskom), dok u Rijeci (po priznanju nekoliko stranih prijatelja) ponekad i stariji ljudi solidno govore engleski.
Dogodile su se i neke pozitivne stvari u zadnjih par godina koje koje su do prije 10-20 godina bile u sferi SF filma. Npr.:
Ušli smo u EU i Grad Rijeka je postao među uspješnim gradovima u prikupljanju EU fondova
Postali smo najbolji grad u prikupljanju sredstava za energetsku obnovu.
Dobili smo titulu Europske prijestolnice kulture
HNK Rijeka je dobila privatnog vlasnika, izgradila novi najmoderniji stadion u Hr, dobila nekoliko trofeja i duplu krunu, igrala nekoliko utakmica protiv europskih velikana.
Čak i u sektoru proizvodnje, pojedine firme su proširile postrojenja (Jadran Galenski), otvorile (pivnica Kaltenberg) postrojenja, a neke uspješne firme su otvorile urede ovdje (Infobip).
Osigurana su EU sredstva za otvaranje prve Dječje kuće u Rijeci i nove knjižnice.
Počela gradnja nove bolnice na Trsatu i KBC Rijeka je ostvario velike uspjehe u regionalnim i svjetskim okvirima (Prva transplantacija rožnice, prvi MitraClip zahvat, prva operacija tumora hipofize kroz nos, itd…).
Stvorena je riječka aglomeracija kako bi Rijeka i općine prstena dobile dobile dodatnu financijsku potporu od EU.
Grad je doživio turistički rast, otvaraju se novi hoteli (Costabella, Potok) i hosteli.
O Rijeci pišu svjetski mediji (New York Times) i često se snimaju reklame (Honda, Mercedes Benz) i holivudski filmovi (tko je mogao očekivati da će riječkim ulicama snimati Selma Hayek, Samuel L. Jackson i Ralph Fiennes?).
Grad je dobio ili će dobiti kvalitetne kulturne događaje (Festival Tobogan za djecu, Advent u Rijeci, Izložba Marca Chagala i Gustava Klimta).
Grad je avangarda u civilizacijskom tretiranju manjina: Talijani nakon 70 godina dobivaju povijesne toponime ulica na svom jeziku, jedini smo grad u Hrvatskoj gdje Srbi normalno slave svoj Božić na glavnom trgu (uskoro će dobiti i svoj kulturni dom i spomenik Nikoli Tesli), a i Romi su u svom naselju dobili vodu i kanalizaciju nakon 80 godina. Za kraj, grad redovno već godinama obilježava borbu protiv homofobije i to nikoga previše ne tangira.

Kao i u moru negativnih stvari, siguran sam da mi je promaknulo još pozitivnih vijesti. I prije nego što dežurni dežurni dušebrižnici skoče na noge da je ovaj članak apologija ili hvalospjev lokalnoj vlasti, obratite pozornost da veliki dio ovih pozitivnih vijesti nemaju ikakve veze s politikom. Osim ako netko misli da su Vojko Obersnel i Zlatko Komadina šarmirali Selmu Hayek?
Nitko ne kaže da moramo nositi roza naočale; kritičnost često pomaže u pronalasku i rješavanju problema…a nama problema sigurno ne fali.
Jednostavno, gradu se konačno poklopilo par dobrih okolnosti, pronašao je svoju ulogu u novom okruženju (EU) i nametnuo se kao simpatičan underdog u odnosu na ostale hrvatske gradove. Istina, imamo kišu, često smo prljavi i neuredni, ali imamo i slavnu povijest, vrhunske doktore i niz stvari koje nam mnogi zavide. Ne tako davno i pokojni Denis Kuljiš je govorio da imamo priliku “od tranzicijskih luzera i mentalnih robova komunističke propagande postati ”Boomtown Rats”. Nadovezao bih se na tu izjavu protupitanjem: želimo li zaista postati “Boomtown rats”?
Na kraju krajeva, ako nekome negativne stvari premašuju pozitivne, i taj odlazak u inozemstvo nije loša opcija, bez pretjerane drame i patetike. Odite, zaradite i procjenite sami. Svijet je velik, i nikad nije bilo lakše otići i vrati se u svakom trenutku ako vam dosadi.
No, ako mislite da grad još uvijek ima šansu, da ima još kvalitetnih pojedinaca koji zaslužuju vašu potporu i da budućnost grada ovisi prvenstveno o nama samima, prihvatimo dobre novosti i rezultate kao dodatnu motivaciju za rad, a ne kao iznimku u općem sivilu. Odgojimo svoju djecu u pobjedničkom duhu i s zadatkom da dodatno podignu rodni grad iz luzerske okoline u okolinu koja konstruktivno prihvaća svoje izazove i probleme.
Ne postoji ikakva Bogom dana sudbina. Jednostavno, ono smo što zaslužujemo, ni više ni manje. Pa i ti Poljaci, Rumunji, Česi, Slovaci i drugi gradovi u Hrvatskoj koji su nam nekada gledali u leđa a sad su bolji od nas u mnogim stvarima, nisu došli do te točke plakanjem o svojoj sudbini, već sukanjem rukava, čišćenjem ispred svog kućnog praga i proaktivnim stavom.
I iz tog razloga na skorašnjem otvorenju EPK uživajte u trenutku. Nakon svih udaraca i kriza, prihvatimo činjenicu da je Rijeka (konačno) dobila svojih pet minuta slave. Sigurno neće sve ići “po špagi”, dio ljudi će na tom putu zapaliti umjetničke instalacije u piromanskom zanosu, ali sve su karte na stolu da grad konačno dobije perspektivu.(Livio Defranza)

1 COMMENT

  1. tekst gore navedeni samo potvrduje da od 1945 grad stagnira da u gradu postoje samo srbi kao prihvacena manjina a ostali se proganjaju , ne spominje se stalno podrzavanje i propaganda komunizma, koja i dan danas u gradu etiketira drukcije i razlicitije od NJIH. grad je potpuno propao a to neprimjecivanje i prodavanje magle o nekakvoj alternativi i laznim antifasistima koji su samo promijenili dres komunisticki govori o licemijerstvu grada i njegiovih stanovnika koji stalno prodaju nekakvu maglu koja je gora nego smog po beogradu i sarajevu. grad je grad propalih ideja koje pocinju 1945 i to od 3 maja, grad je grad koji se od 03.051945 stalno pljacka i unistava u gradu od 03.05.1945 nije nista napravljeno da bi se moglo naglasiti grad je jedan veliki k…c

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here