Home Kolumne KOMENTAR: Postali smo žicari u Briselu i pješaci na kineskom Putu svile

KOMENTAR: Postali smo žicari u Briselu i pješaci na kineskom Putu svile

1951
1
This image has an empty alt attribute; its file name is 04-kina-1.jpg
Piše: Boris Bradarić

Propada li grad Rijeka zajedno s našom regijom? Jesmo li došli do prijelomne točke kada smo iscrpili sve intelektualne i finacijske resurse regije nakon čega se sve počinje rapidno samourušavati. Počelo je sa 44 km2, kada je kompaktna gospodarska cjelina Općine Rijeka raskomadana na male nepovezane cjeline koje su onda dane na upravljanje lokalnim političarima. Ovdje govorimo o amaterima, ljudima koji nisu imali nikakvog iskustva u upravljanju kompleksnim javnim institucijama i ljudima kojima je strateško planiranje kompleksnih multidisciplinarnih politika bila jedna velika nepoznanica. Povrh toga, kada dodate da su svi ti ljudi odrasli u onom prijašnjem sistemu pa su slijedom događaja svoj debeli demokratski deficit prebacili na vlastite stranke, a potom i u institucije kojima su upravljali, rezultat nije mogao biti bolji. Logički gledano, Rijeka i naša regija nisu imali nikakve šanse za stvaranjem zdravih temelja gospodarskog razvoja. Ono što od početka nije stavljeno na zdrave noge, niti s vremenom nije se moglo promjenit na bolje.

Dok su neki ratovali, drugi su krali firme ili teritorij!

Problemi u Autotroleju, Energu, Čistoći, Rijeka Plusu, EkoPlusu itd  samo su se logično nadovezali na na pogrešne odluke i politike tih istih ljudi. O tome je govorio i novi direktor Autotroleja, samo izgleda jako malo ljudi razumije njegove poruke između redova. Političari se, eto, raduju završetku radova na Zagrebačkoj obali i vjeruju kako će ovaj projekt biti prekretnica za razvoj Rijeke. Raduju se tome da će ih možda Kinezi izvući iz te njihove spirale konstantnog neuspjeha. Imamo Brajdicu, a sada i još jedan novi terminal u samom srcu grada dok je dubinska luka Sjever Krk koja je već davno bila zapisana u razvojnim projektima nepoželjne Općine Rijeka udaljena je par svijetlosnih godinama od same realizacije.

Regija u raljama političke prosječnosti!

Znači trebalo je 25 godina ispodprosječnim političarima, i stručnjacima koje su oni postavili na važne funkcije, da shvate ono što im je bilo koji stari kapetan “Jugolinije” mogao reći na jutarnjoj kavi u kostrenskom Valu? Možda bi im isto tako trebalo objasniti koji su bili planovi s centrom grada nakon preseljenja luke, ili da ih pustimo još 25 godina da dođu na tu razinu? Treba li im objasnit zašto je Industrijska zone Kukuljanova bila važna za razvoj Općine Rijeka i za jačanje svih institucija koja se nalaze u samom gradu od obrazovnih, zdravstvenih, upravnih itd ? Treba li im objasniti da je Put svile započeo čovjek rođen na Korčuli? On sigurno nije dobio posao preko stranačke veze, a njihovim “strateškim” načinom razmišljanja jedino smo postali glavni Briselski žicari. Čak niti autobuse ne možemo kupiti vlastitim novcem.

Intelektualno propadanje građana!

Pred nekoliko dana postavio sam pitanje u FB grupi “Volim grad koji teče” o investiranju 1 milijarde kn koje bi Vlada slučajno pronašla. Brodogradnja, Rimac ili Ina? Trebalo je odabrati jednog od njih koji bi društvu donio najveće moguće koristi. 2/3 anketiranih odabralo je brodogradnju koja je faktički težak gubitaš i gdje bi milijarda kuna isparila kao kada bacite kap vode na užarenu ploču. Industriju u kojoj smo u samom svjetskom vrhu, i zbog koje Nijemci, Švedani, Korejanci i drugi dolaze kod nas, samo 1/3 naših sugrađana prepoznaje kao smjer prema kojem treba jedriti.

Znanstveno obraditi naše političare!

Šta ovaj podatak kaže o prosječnom građaninu naše regije? Je li ovo uzročno-posljedična veza propadanja grada i regije koji je bio treći po ekonomskoj snazi u bivšoj državi? Jesu li nam građani prosječni po kapacitetima pa izabiru potkapacitirane političare ili su poltičari ti koji su iskoristili slabosti tranzicije, a vlast su toliko korumpirali da ih je više nemoguće “demokratski” smijenit. Jesu li nam mediji i novinari isto tako potkapacitirani za njihovu ulogu u društvu? Možda je istina negdje u sredini. Bilo bi dobro da netko sa Sveučilišta znanstveno obradi temu o održavanja Komadine , Obersnela i drugih dugovječnih lokalnih političara na vlasti i njihov utjecaj na intelektualni i emotivni razvoj kolektivne svijesti građana. Ako se politika svela na održavanje vlasti po svaku cijenu i eliminiranje svake prijetnje postojećem establišmentu onda to sigurno nije dobra sredina za one koji su iznadprosječni ili čak izvrsni u svom poslu. Jedino se postavlja pitanje kome bi služila ta studija ili znanstveni rad? Političarima kako bi promjenili politike u svrhu intelektualnog i stručnog jačanja javne uprave? Hmm… čisto sumnjam da bi oni to koristili.

Dileme roditelja?

Recimo da ste roditelj koji ima iznadprosječno dijete po razvojnim kapacitetitma i da se eto malo dublje razumijete u tematiku. Hoćete li svoje dijete savjetovati da upiše neku renomiranu školu ili fakultet u nekoj zdravoj i naprednoj sredini? Ne želim stvari generalizirati, ima odličnih nastavnika i profesora, ali kada pogledate cijelu situaciju u gradu i regiji  te ljude koji odlučuju o milijardama kuna, pa vidite koji to ljudi vedre i oblače u našem kraju, ima li uopće razloga za optimizam? Jedan od cjenjenijih doktora s KBC odlazi u svoje rodno selo jer u takvim okolnostima ne može više raditi. Zar nisu Komadina , Obersnel i njima slični kreairali takve odnose u društvu da nema sredine koje nije zagađeno ispodprosječnošću i njihovim terorom nad svim ostalima u cilju zadržavanja postojećih pozicija? Možemo li reći da je ijedan segment društva zdrav? Mislim da ne.

čekica i nakovnja (vlasti /opozicije)!

Možda bi bilo najbolje da uopće nema izbora. Zašto? Nakon izbora dolazi do novih zapošljavanja onih koji su jedva navuli “četvorku” i koji su dio tog političkog projekta čuvanja pozicija sadašnjem političkom establišmentu. Alternative nema, barem je građani ne prepoznaju u nekoj kvalitetnoj opoziciji koja ima jasnu viziju i strategiju djelovanja. Da je ima , građani bi već davno sadašnje aktere poslali na burzu rada. Ima posla u turizmu na bacanje. Kako god okrenemo, mi građani smo najveći gubitnici u tome. Nalazimo se između čekica i nakovnja, vlasti i opozicije.

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here