Osim uljuđene debate između dva politička lidera, nažalost, ništa revolucionarno nije se desilo na hrvatskoj političkoj sceni. Ako baš moramo biti zadovoljni zbog toga što se nakon 13 godina “građanskog rata” duboko podijeljene Hrvatske, napokon desilo nešto što je sasvim normalno u zemljama koje njeguju modernu liberalnu demokraciju, onda smo letvicu demokratskih standarda postavili jako nisko. Eto, hvala dragom Bogu nije prolivena krv na malim ekranima, rukovali su se prije i poslije debate, razmijenili par komplimenata i još je samo falio poljubac, onako kako su to radili komunistički čelnici. Pustimo mi sada pomirbu partizana i ustaša, onako kako je to riješio Milanovićev deda i uhvatimo se mi ozbiljnog posla koji život znači za Hrvatsku.
Posvađani s brojkama
Jedan i drugi kandidat izgleda da muku muče s brojkama i razumijevanjem osnovnih gospodarskih načela i tržišnih principa. Kada malo bolje pogledate mjere koje predlažu ta dva najveća bloka, a odnose se na gospodarsku i poreznu politiku, onda tu i nema neke velike razlike. Dapače, to su sijamski blizanci proizašli iz političko-gospodarske škole SKH u Kumrovcu kojima je osnovna zadaća održavati postojeće stanje (status quo) za svoje mnogobrojne članove. Upravo ti njihovi članovi (150.000 duša) bili bi najveći gubitnici ‘Strukturnih Reformi’ koje predlaže IFO institut iz Munchena. Milanović misli da ćemo Njemcima uzeti novac ako izgradimo hotele sa 5*, a studija IFO instituta miriše mu na neokolonijalni program gdje ćemo mi Hrvati raditi u njemačkim tvornicama za bijednu koricu kruha. Za Plenkovića ova studija je napravljena i uzeta na znanje. Naravno, isto tako pospremljena u ladice i studija o javnoj upravi od instituta za Javnu upravu na čelu s profesorom Koprićem. Političari ne vole rezati unutar institucija koje zapošljavaju vlastiti stranački kadar. Onaj tko se to usudi napraviti, izgubit će stranačke izbore. A u ovom našem stranačkom predsjedničkom sustavu sebe ste osudili na političko umirovljenje.
Konobari i sobarice Evrope
Prema tome, hrvatski građani koji nisu imali tu sreću da se politički visoko rangiraju, moraju se zadovoljiti radnim mjestima konobara i sobarica u 5* hotelima koji rade 3 mjeseca u godini. Sa malo prekovremenih (12 sati rada) navući će se neviđenih 4.000 kn na mjesec. To je ta industrija visoke dodane vrijednosti o kojoj priča Milanović. Imamo novca za kojekakve žičare, vučnice, parkirališta na Platku, šetnice, kontejnerske i putničke terminale u centru grada, stadione, dvorane itd. Kada netko samo spomene neki projekt koji spada u usluge na 5* razini političari padaju u trans. S malo vlastitog učešća eto nama novaca iz EU fondova da sebi osiguramo svijetlu budućnost kroz realizaciju ovakvih 5* projekata. Šta će nama Rimac Automobili ili Tehnix te sva ona silna tehnologija koji su uspjeli razviti takvi i njima slični kada imamo 5*-stranačku javnu upravu.
Krivulja doline političkih mrtvaca
Za kraj dodajem -An Economic Reform Agenda for Croatia- koju je napravio IFO institute. Link
Na ovoj krivulji, koju sam izdvojio, možete vidjeti da Hrvatska s ovakim ‘Statusom Quo’ klizi prema demografskoj i gospodarskoj katastrofi. Nema tog političara koji može pobiti analizu IFO instituta i njihove preporučene mjere. Kada ispraznimo EU fondove na sve one 5* projekte, te prođemo točku “Valley of Political Deadh” Hrvatska će ostati bez najmanje 500.000 radno aktivnog stanovištva i bez svojih najboljih mozgova. A onda će nas i Bugari pregaziti. Hrvatska po mjeri svojih političara.
