Astronom i učitelj Korado Korlević nedavno je gostovao u emisiji Nedjeljom u 2, gdje je govorio o obrazovanju, budućnosti djece i izazovima modernog društva. Pritom je upozorio da se često ulaže u prošlost, dok se zanemaruje ono što dolazi – naša djeca.
Djeca kao ključni resurs države
Korlević smatra da su „jedino u što možemo biti potpuno sigurni jest da su djeca budućnost. Sve ostalo je upitno.“ Dodao je: „Nismo ulagali u budućnost kroz školski sustav za starije, a kada pogledamo ulaganja ove države u posljednjih 30 godina, vidimo da nisu bila usmjerena prema budućnosti. Ulagali smo velik novac u obnovu dvoraca i ruševina. Puno smo ulagali u prošlost. A kako na kraju prođe onaj tko bi trebao ići u budućnost? Taj neće imati budućnost, a vjerojatno će ostati i bez povijesti.“
Pritom je naglasio važnost vrtića i ranog odgoja: „Zato je iznimno važno shvatiti da glavni resurs svake države nisu ni more, ni kopno, ni šume, ni planine, glavni resurs su djeca. Bez njih nema ni države. Ako Hrvatska to ne napravi kako treba, za sto godina bit će samo geografski pojam.“
Obrazovanje izvan školskih klupa
Obrazovanje ne obuhvaća samo školu, nego i „širi proces učenja koji uključuje roditelje, okolinu, prijatelje i internet“. Djecu treba potaknuti da znanje postane „jednako privlačno, ako ne i privlačnije, od zabave koja im je danas stalno dostupna“, jer su ljudi po prirodi znatiželjna bića.
Škola koja potiče znatiželju i otkrivanje
Korlević je naveo primjer škole u kojoj je ravnatelj sam pronašao sredstva za poticanje učenika: „Pomagali smo jednoj školi preko zaklade i važno je reći da je u tom slučaju ravnatelj ujedno i poduzetnik. Ministarstvo nije financiralo sve što smo vidjeli, on se snašao, prepoznao je interes sredine, roditelja, djece i šire zajednice.“
Prema njegovim riječima, škola treba biti mjesto u kojem djeca žele biti: „Sve su škole nekada imale učeničke zadruge i klubove tehničke kulture, no to se s vremenom izgubilo. Ali, kao što smo rekli, nekada smo bili drukčija civilizacija, više okrenuta tehnologiji i znanosti, dok danas živimo u društvu doživljaja i ekonomiji u kojoj se prodaju snovi.“
Doživljaj otkrivanja je ključan za motivaciju učenika: „Doživljaj otkrivanja je trenutak kada učenici sami dođu do novih spoznaja, što je snažan poticaj za učenje, osobito kod darovitih učenika.“
Kritičko razmišljanje i moderna nastava
Zaključak je jasan, hrvatsko školstvo premalo potiče kritičko razmišljanje, za razliku od anglosaksonskog modela:
„Učenike se potiče na raspravu, propitivanje i suprotstavljanje argumentima nastavnika. Najprije samostalno istražuju određenu temu, a zatim se na nastavi o njoj raspravlja, uspoređuju se izvori i uči kako razlikovati točne informacije od netočnih.“
