Most Rječina III ponovno se našao u središtu pažnje zbog najave o mogućem rušenju. SDP-ovka Sandra Krpan je na Facebooku podsjetila na njegovu neobičnu sudbinu.
„Most Rječina III – ni Krvavi Božić ga nije srušio, hoće li Lučka uprava Rijeka?“ napisala je, vraćajući priču u 1920. godinu. Tada su, tijekom sukoba i nasilnog uklanjanja D’Annunzija iz Rijeke, „u petodnevnom ratu srušeni svi glavni mostovi između Rijeke i Sušaka“.
Ovaj je, međutim, ostao stajati. Preživio je rat, promjene vlasti i cijelo jedno stoljeće gradskih lomova.
Zapostavljen most u susjedstvu
Krpan piše da je most nedavno obišla jer se nalazi u njezinu riječkom susjedstvu. Slika koju je zatekla nije dobra.
„U lošem je stanju i trenutačno ne služi nikome“, stoji u objavi. Most nema nikakvu formalnu zaštitu, „nema status kulturnog dobra i nema zaštitu Ministarstva kulture“, što ga čini lakom metom u planovima koji prate širenje lučke infrastrukture.
„Razumijem da danas logistički više nije potreban Lučkoj upravi“, piše, ali ostavlja otvoreno pitanje treba li svaka takva građevina jednostavno nestati.
Luka raste, a tragovi prošlosti nestaju
Riječka luka posljednjih godina bilježi rast, posebno kroz razvoj kontejnerskog terminala.
„Dobro je da kontejnerskom terminalu ide dobro – to je dobro za luku, za grad i za Hrvatsku“, navodi Krpan. No uz te brojke dolazi i druga strana priče. „Ali zašto ne sačuvati trag industrijske i lučke Rijeke?“ pita, uz kratku, ali jasnu poruku:
„Postoji i nešto što se zove poštovanje prema radničkoj povijesti grada“.
