Prvotni je plan bio stići u Haridwar prijepodne, razgledati grad, a drugo jutro otići na izlet do susjednog Rishikesha pa navečer na bus za Shimlu. Ipak, odlučio sam ići s jutarnjim autobusom jer sam saznao da je planinska cesta do Shimle puna strmina i zavoja, a zbog nediscipline indijskih vozača nesreće su česte, pogotovo noću. To je značilo i da ću imati samo jedan dan na raspolaganju pa sam odlučio ne ići u Rishikesh. Šteta, jer Rishikesh je poznat kao svjetski centar yoge, iako to sigurno ne bi bio da engleska grupa Beatles nije 1968. godine došla na odmor u Maharishi Mahesh Yogi’s Ashram, gdje su napisali većinu pjesama s albuma White Album. Od tog vremena „zapadnjaci“ masovno dolaze u taj gradić u potrazi za duhovnom obnovom i spiritualnošću, koje na Zapadu ne mogu naći.
Preostalo mi je vidjeti šta nudi Haridwar, grad od nekih 250 tisuća stanovnika. Tu se uz obalu rijeke Ganges nalazi Har-ki-Pairi Ghat, mjesto gdje je, prema legendi, Vishnu ispustio nekoliko kapi božanskog nektara i ostavio otiske stopala. Zbog toga je Haridwar sveti grad za Hinduse, koji ovdje dolaze kako bi sprali svoje grijehe, a ovdje sam vidio i najviše njihovih svetih ljudi, staraca u narančastim togama. Svakog dana u sumrak stotine hodočasnika nalaze se na ovom mjestu, pale svijeće koje stavljaju u košarice od lišća i puštaju ih niz rijeku. Svjedočio sam tom događaju i mogu reći da je atmosfera stvarno posebna.
Haridwar mi se svidio. Nije prevelik, nema toliko prašine jer nije u pustinji, rijeka Ganges nije još toliko prljava (da upotrijebim crni humor: u ovom dijelu Gangesa čak se može vidjeti i kamen na dubini od pola metra), s jedne strane rijeke se nalazi lijepa šetnica, a zbog nadolazećeg blagdana zvanog Diwali (blagdan svijetla) sve je krcato štandova, dok su ulice navečer ukrašene lampicama svih mogućih boja. Zapravo, kao kod nas prije Božića i Nove godine, jer su petarde neizostavan dio i ovog blagdana. Jedina “luda” ulica je ona ispred željezničkog i autobusnog kolodvora, gdje je intenzitet prometa i buke kao u tipičnom indijskom gradu, a ja, naravno, imam sobu koja gleda direktno na nju. 🙂
Riječanin Igor Linardić u tri mjeseca kružno obilazi cijelu Indiju, a onda će skočiti u Nepal na desetak dana. Njegove putopise pratimo na portalu Rijeka Danas, a možete ih izravno pratiti i na njegovom blogu.
