Kuljiš o programu Živog zida i Rijeci komunističkom Disneylandu

Živi zid objavljuje svoj program, dosadne luđaštine dokonih kretena na koje čovjek ne bi trebao obraćati pažnju, jer zaista nije važno kakve se misli roje po besputnim mozgovima te skupina budalaša, piše Denis Kuljiš na svom facebook profilu.
– Oni će, uostalom, odigrati jako pozitivnu političku ulogu – satrt će na izborima OraH, koji lukavo koketira s istim idejama, ali ih ne iznosi, razbit će alternativce koji su pridružen pogon lijeve scene – do jučer bila je to njihova vedeta Andrea Zlatar iz Akademske solidarnosti, a onda, kad se etablirala i stala financirati razne svoje epigone u novinama koje nitko ne čita i ustanovama civilnog društva koje zapravo ne postoje, iz tog se miljea izdigao se Srećko Horvat, zaposlen kod amaterskog makrobiotičkog kuhara Šomija, te cijela kultur-bulumenta financirana od države i grada, koja je počela otvoreno koketirati s ultralijevim idejama znajući da to osigurava novčanu potporu… I sad se, na kraju tog revolucionarnog evolucijskog lanca, kao što se to uvijek događa u revolucijama – prouči francusku, prouči rusku revoluciju – pojavljuju trockist Smor-Bore Simčić i jakobinski Mate Kapović, dva groteskna lika, koji će na izborima potpuno razoriti ljevicu, te otvoriti prostor desno-liberalnoj koaliciji nacionalista s europskom potporom… Znači, ovakvi su, zapravo, korisni, a mene jedino ljuti što se njihov organ Lupiga, kao i mnoge druge slične ”institucije” toga ”civilnog društva” financiraju iz javnih, budžetskih sredstava… Šteta što nisam sposobniji za politički angžman jer bih se nadolazećoj vlasti, koja god bila, ponudio za funkciju Komesara za civilno društvo (Jevgraf Andrejevič Živago). Ovako, oni će vjerojatno rastjerati lijeve klijenteliste pa instalirati desne, nacionalističke. Da meni povjere taj resorčić, ja bih svih likvidirao, primjenom nekoliko jednostavnih pravila. Prvo pravilo: samo humanitarne udruge mogo dobiti 100-postotno državno financiranje, s tim da svakih šest mjeseci podnose izvještaj o trošenju novca, dok ih stalno obilazi specijalna Revizorska komisija, s upravnim ovlastima, te momentalno skida s proračuna ako utvrdi nepravilnosti i zamrzava njihova sredstva do završetka upravnog spora. Drugo pravilo: Ministarstvo određuje samo koeficijent za financiranje različitih kulturnih aktivnosti, koji ne može biti veći od iznimno 90%, ali se u pravilu kreće od 40-60% dok sav ostali novac (unaprijed, ili prema planu čija se realizacija kvartalno nadzire) moraju osigurati iz privatnih sredstava (članarine, tržišni prihod, sponzori). Koeficijenti se određuju prema djelatnostima, a ne zasebno za svaki projekt. Taj element tržišnog i osobnog rizika omogućuje da se udrugama prepusti upravljanje bez posebnog nadzora svrhovitog trošenja novca, s tim da bi svaku od njih trebalo svake godine sponzorirati uz primjenu 3-5% nižeg koeficijenta, tako da se stimulira održivi razvoj. Znači, primjerice, Lupiga – dam ti 60-postotno financiranje i to koliko god hoćeš para (u nekim razumnim okvirima), pa ako uspiješ generirati još 40%, znači da tvoj proizvod ima smisla i pobuđuje (javni) interes, au drugoj godini dobit ćeš 55%. Pa poleti ako imaš krila, ili mi se skini s proračuna! Ako se lova naprosto dijeli trojici kretena da bi ministarstvo i svi ostali u ovom lancu mogli uzajmano davati politički i javni legitimitet – to vodi u sadašnji apsurd terora publike koja sve to ne odobrava! A bazično – ne smiju se sponzorirati NASTOJANJA, nego PROIZVOD, njihov rezultat. Kome se taj princip ne sviđa, neka se preseli u Sjevernu Koreju. Na Kubi više nemaju dovoljno razumijevanja. Ili – neka odu Grčku, tamo će biti raj za takve… Neka ondje pokrenu XTIPO.COM!
Ili, neka djeluju u Rijeci, koju bih izuzeo od svih ovih mjera, kako bi se ondje do kraja razvio zasebni politički model i nastao komunistički Disneyland, gdje bi se na ulazu u grad na onim nevjerojatnim i nepotrebnim ”letećim” petljama, raskrsnicama nepostojećih autoputova što su ih sagradili Linić i Komadin (dok je bio ministar), mogle naplaćivati ulaznice, piše Denis Kuljiš.