Kurta i Murta

Da nije već iznimno degutantno, bilo bi smiješno gledati i slušati pressice SDP-a i HDZ-a, pogotovo njihovih riječkih filijala.
U pravilnim razmacima jedni i drugi prosipaju gomilu besmislenih riječi od kojih se većina svodi na pljuvanje po „onim drugima“ kao nesposobnim, lažljivim, kradljivim. I upravo zadnje tri riječi su jedina istina u svim tim njihovim istupima.

Jer te tri riječi ih savršeno opisuju i mogli bi ih izgovarati ispred ogledala kada bi zaista željeli poraditi na sebi. Naravno, ne u smislu u kojem sada rade na sebi, a to je bogaćenje na naš račun, nego u smislu osobnog ljudskog napredovanja, a ne samo naučenih fraza koje im, za dobre pare, serviraju unajmljene PR agencije.

U sklopu tog igrokaza ovih nam dana Jaca obećava kako neće biti poskupljenja struje ove godine, iako se do prije neki dan govorilo da je poskupljenje nužno za opstanak HEP-a. Da, to je ona tvrtka koju su HDZ-ovi „stručnjaci“ i rodijaci temeljito opelješili na vrlo inventivne načine. Iskustva u tome njihovim članovima nikako ne nedostaje.

Zanimljiv je taj bastard „tržišne privrede“ koji vlada u ovoj našoj državi. U jednom trenutku to je neupitna kategorija, gotovo pa svetinja, a već u drugom država poput supermana ulijeće i određuje što će i koliko koštati. I tako na djelu vidimo „socijalno osjetljivu“ vladu, vladu koja preko noći cijenu struje prestaje smatrati ekonomskom kategorijom, kako joj je do jučer tepala. Kao da bi struja i voda u dvadeset i prvom stoljeću uopće trebale biti ekonomska kategorija, kao da bi trebalo biti normalno da se ljudima koji jednostavno NEMAJU čime platiti račune isključe struja ili voda.

Funkcija države i jest da bude socijalna, jer ako nije, i ako služi samo kao represivni organ, onda država ne treba ni postojati.
U tom trenutku na scenu ulijeće Slavko Linić, čovjek koji je nedavno rekao da će se povući iz politike, ali na žalost, ni to obećanje nije ispunio.

Tvrdi Slavko tako da je SDP spreman na rezove u javnom sektoru. Viče i kako bi trebalo oporezovati kapitalnu dobit i mešetare. Neupućenom promatraču učinilo bi se da pred sobom gleda pravog revolucionara, ljevičara, a ne osobu koja je bila visoki funkcioner jedne hrvatske vlade i koja je dovršila prodaju i predaju HT-a Deutsche Telekomu i koja je sudjelovala u kresanju radničkih prava prije skoro pa deset godina.

Pomislio bi taj nedužni promatrač da se radi o poštenjačini svemirskih razmjera, ali samo dok ne bi saznao da se radi o čovjeku koji četrdesetak godina ima daleko iznadprosječna primanja, a eto jadnik ni dan danas nema nikakve imovine, osim tamo neke jahtice, a i nju je donedavno negirao.

Čovjek se zapita što je to Slavko radio s novcem kada nema ničega od imovine kao ni ja ili bilo tko drugi tko je bez posla, dijelom i zbog SDP-ovog bivšeg slogana – „Pošteno“.

Rijeka je odličan primjer SDP-ove vlasti i modusa ponašanja, od najobičnijih natječaja za zapošljavanje u gradskim službama ili poduzećima koje je grad osnovao ili s njima posluje, pa do natječaja za velike, kapitalne projekte. Poštenju nigdje kraja. Jer ne može imati kraja ono što nikada nije ni počelo.

Vratimo lopticu opet na desnu stranu. Gomila besprizornih ministara, počesto likova koji bi bili dobro došli u cirkus, vodi državu na način da zadužuje sljedećih 50 generacija i sve to čine sa širokim osmjehom na licu, uvjeravajući nas kako je to za naše dobro i kako se to tako radi i tako mora biti.

Još je gora situacija kada se pogledaju njihovi lokalni kadrovi, tek onda čovjeka uhvati jeza. Jer, koliko god SDP u Rijeci bio loš, HDZ je nebrojeno puta gori.

Dalo bi se nabrajajući sve gadosti navedenih napisati i podeblju knjigu, ali `ajmo se vratiti na „lijevo“. Druga osoba iz Rijeke koja održi toliko pressica, da se čovjek zapita radi li išta drugo, je Željko Jovanović, čovjek koji vodi saborsko tijelo za borbu protiv korupcije. U isto je vrijeme zamjenik riječkog gradonačelnika i čovjek koji za isti taj pojam korupcije u svome gradu izgleda ima sasvim druge kriterije. Ne vidi gospodin ništa sporno u Rijeci, Rijeka je naprosto super super. I je super, ali samo gledajući njene građane, nikako i njenu vlast.

Kako to da Željko ništa spornoga ne vidi u svim silnim natječajima za kapitalne projekte, koje po zakonu dobiju najpovoljniji ponuđači, ali čija krajnja cijena daleko premaši onu izlicitiranu i dodavanjem aneksa ugovora naraste od 30 pa i daleko više posto? Kako to da mu nije sumnjivo da se to desi u sve i jednom projektu? Kako to da mu nije sumnjivo da grad nikada u ugovor ne stavi klauzulu da konačna cijena radova ne smije premašiti onu početnu za više od 10%?

Jedno objašnjenje bilo bi da su oni koji se natječu za posao nesposobnjakovići koji ne znaju procijeniti cijenu radova, a drugo, ono realnije je da se lijepo podijeli ekstra zarada. Kako to da gospodin ne reagira na tvrdnje, potkrijepljene i dokazima, da se namještaju i natječaji za posao, kako to da nije našao za shodno niti jednog slova o tome izreći?

A u isto vrijeme pljuje po HDZ-u i centralnoj vlasti. Ne shvaćajući da u bi isto tako mogao pljuvati u ono, već spomenuto, ogledalo. Jer drastične razlike u obrascu ponašanja HDZ-a i SDP-a i nema. Vrlo precizno je to prije neki dan definirao i sindikalist Ribić, tvrdnjom da je SDP liberalna stranka i da u Hrvatskoj vlada plutokracija.

Ne smijemo ovdje nikako zaboraviti mladeži ovih dviju sestrinskih stranaka, jer tamo se tek krije ono što bi nas sve trebalo užasavati. Kriju se klonovi današnjih čelnika, kriju se ljudi koji su zbog svojih ambicija spremni gaziti preko leševa i niti jedna metoda djelovanja nije im strana u pokušaju da se što prije uspnu na ljestvici predatora koji žderu samu srž države. I zato bi bilo dobro da se SDP prestane lažno predstavljati ljevicom, jer nasljednik SKH-a je bio samo kada je trebalo preuzeti sve one silne nekretnine.

Bilo bi dobro i da se HDZ prestane predstavljati strankom, jer to u stvari nikada nije bio. Od početka pa do danas bio je i ostao jedna obična zločinačka organizacija koja je regrutirala kadrove s „koca i konopca“. Ali ipak, najbolje bi bilo da se građani Hrvatske prestanu tupavo odlučivati za „manje zlo“, već da se i sami angažiraju i pokušaju naći među sobom nešto dobro. A ako toga dobroga stvarno nema, onda budimo pošteni pa sami sebi recimo da bolje nismo ni zaslužili i da nam je još dobro kako će nam biti.

A do tada, jahat će Kurta i jahat će Murta i neće nam sjašiti s leđa dok se ne ritnemo i saspemo im u grlo vampirske zube kojima nam piju krv iz dana u dan. (Petar Ciganović)