Tisuće navijača dočekalo je sinoć na Trg bana Josipa Jelačića hrvatske rukometaše nakon osvajanja brončane medalje na Europsko rukometno prvenstvo. Slavlje u središtu Zagreba brzo je poprimilo i snažnu glazbenu, ali i političku dimenziju.
Na pozornicu se igračima ubrzo pridružio Marko Perković Thompson, čiji je nastup bio izričita želja reprezentativaca, ali i povod novom sukobu između gradske vlasti i Vlade, koja je od Grada Zagreba preuzela organizaciju dočeka.
Tijekom slavlja Thompson je, zagrljen s igračima, izveo pjesmu “Ravnoteža”, koja se već dan ranije slušala u autobusu reprezentacije nakon osvajanja bronce. Posebnu euforiju izazvao je refren “Kad zapjevam, partija mi sudi”, a atmosferu je predvodio rukometaš Leon Šušnja, koji je najglasnije pjevao i bodrio suigrače.
Što je govorio prije godinu dana
Ovo nije prvi put da je Šušnja u središtu pozornosti zbog povezanosti reprezentacije i Thompsonove glazbe. Prije godinu dana, u veljači 2025., Zagreb je dočekao rukometaše nakon Svjetskog prvenstva, a Thompson je i tada bio glavni glazbeni gost – ponovno na želju igrača.
Nakon tog dočeka Šušnja je gostovao u emisiji Bujica na Z1 televiziji, gdje je govorio o ulozi Thompsona u reprezentaciji i slavlju, ali i iznio niz kontroverznih stavova.
“Moramo vratiti Hrvatsku Hrvatima. Pozdrav ‘Za dom spremni’ mi ne smeta. Na sve što se stvaralo 90-ih godina moramo biti ponosni”, rekao je tada rukometaš.
“Thompson povezuje cijelu Hrvatsku”
U istom gostovanju Šušnja je isticao kako Thompsonove pjesme imaju posebno mjesto među igračima, piše Telegram.
“Meni su ‘Geni kameni’, Thompson i sve hrvatsko svetinja. Thompson povezuje cijelu reprezentaciju”, rekao je.
Dodao je i da mu je najdraži osjećaj bio gledati kako pred desecima tisuća ljudi pjeva upravo Thompson.
“Ovo mi je najljepši osjećaj u životu – da pred 100 tisuća ljudi pjeva Marko Perković Thompson. Od toga nema ništa ljepše. On povezuje sve Hrvate i s njim smo najjači”, poručio je tada.
Sinoćnje slavlje pokazalo je da se veza između rukometne reprezentacije i Thompsonove glazbe nije promijenila, ali je ponovno otvorilo pitanje granice između sportskog uspjeha, glazbenog spektakla i političkih poruka koje takvi događaji u Hrvatskoj često nose sa sobom.
