Home Najnovije “PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: Lethal doza 51

“PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: Lethal doza 51

1840
1

U terminologiji znanstvenih laboratorija postoji specifična oznaka, tzv. “lethal doza 51” koja predstavlja referentnu točku u životnom statusu pokusnih životinja. Naime, one se u toj točki dosegle terminalni prag kad više nije moguće sačuvati njihov biološki potencijal, postaju neiskoristive za potrebe znanstvenih istraživanja i usmrćuju se.
Ta mračna analogija i pripadajuća stravična poanta, proganjala me u proteklom razdoblju prepunog profesionalnih sastanaka s političarima, bankarima, menadžerima i svom tom društvenom elitom koja neposredno odlučuje o gospodarskom i moralnom statusu hrvatskog društva. Sav sadržaj tih razgovora, svodi se na tri riječi; nema nam spasa. Ne postoji više način da preokrenemo negativne procese, sačuvamo egzistencijalnu supstancu i ozdravimo kao društvo &država. Jednostavno, praktički neprimjetno postigli smo tu točku loma i predstoji nam dugo razdoblje agonije koju bi bilo humano dokinuti eutanazijom kada bi to bilo moguće s državama. Činjenica da nismo jedini kojima prijeti takva sudbina nije utješna, a jedino gora od nje je spoznaja da smo “mi,Hrvati” isključivi krivci za nastalo stanje. I sasvim je svejedno da li ćemo završiti u probavnom traktu EU, ECB, NATO ili MMF-a, naša svrha je ukinuta, a sudbina poznata.

ETNOCENTRIČNOST KAO PUT IZUMIRANJA HRVATA

Visoko pozicionirani dužnosnik, jedan od povremenih savjetnika europarlamentarca iz SDP-ove hijerarhije, pokušao mi je sažeti položaj Hrvatske iz EU perspektive; “Hrvatska je jedino u vrijeme Tuđmana uživala lošiji status pri Europskoj uniji, ali kako tada nismo bili članica, discipliniranjem i postavljanjem strogih kriterija, služili smo kao primjer ostalim članicama koje su u tom razdoblju aplicirale na članstvo u EU ili bile svježe primljene, recimo, poput Rumunjske. Prijemom u članstvo i imenovanjem socijaldemokratske Vlade Zorana Milanovića, očekivali su ubrzano prilagođavanje Hrvatske europskim standardima u gospodarskim i demokratskim procesima. No, nakon ovog političkog kaosa i blamaže sa Vladom Domoljubne koalicije, praktički su odustali od nas i “strpali” su nas zauvijek u balkanski lonac što znači da nas nemaju namjeru tretirati u geopolitičkom paketu sa zemljama srednjoistočne Europe nego sa Srbijom, BiH-a, Crnom Gorom.. A za takav status smo si sami krivi svojom autodestruktivnom etnocentričnošću i svim zabludama koje proizlaze iz nje.”
I točno, uspjeli smo u 25 godina postojanja praktički uništiti vlastitu državnu supstancu. Prije svega, sustavnom korupcijom koja zadire u sve državne strukture, uništenjem, pljačkom ili rasprodajom svih vitalnih gospodarskih grana, visokom vanjskom zaduženošću, katastrofalnim zakonodavstvom, manipulativnim pravosuđem, kočenjem bitnih demokratskih procesa, nepostojećom vanjskom politikom i potpunim odsustvom socijalne osjetljivosti za vlastiti narod. Hrvatska trenutno raspolaže isključivo sa bogatim prirodnim resursima i siromašnim narodom, a i oni su na puta izumiranja.
Nevjerojatno, ali istinito je da je svo to zlo Hrvatskoj počinilo dvadesetak tisuća ljudi okupljenih u dvije klijentističke stranke koji desetljećima predstavljaju vladajuću političko gospodarski elitu. Kao u Cioranovoj antropofugalnoj “teoriji raspadanja”, uvijek su to ista lica koja se periodično pojavljuju na različitim vitalnim točkama tokova novca & moći kao predsjednici, premijeri, ministri, župani, čelnici velikih državnih tvrtki, institucija, banaka, predsjednici novih stranaka ili diplomati, a kada se dovoljno obogate ili im jednostavno dojadi figurirati u politici, postaju tajkuni, bankari i sva ona iritantna bratija koja nam se doslovno izruguje glumeći investitore, ekonomske vizionare i filantrope, Međusobna ovisnost čini ih javnosti nedodirljivima, akumulirana moć i novac nezamjenjivima.

ŠTO MOŽE NEKOLIKO ČASNIH LJUDI?

Jedini otpor tom društvenom rasapu čine mediji i civilno društvo koji su u nezaustavljivom padu uslijed sustavnog podrivanja vlasti koja ih je učinila ovisnim o državnim resursima, pritom kontinuirano stežući političko zakonodavni okvir, a međusobno trvenje i glodanje sigurno nije pomoglo njihovom statusu.
Jednostavno, svaka vlast u Hrvatskoj težila je dokidanju svake javne kritike, a aktualna teži njezinom potpunom pasiviziranju. Ne žele da itko gura nos u njihove poslove, ne žele da netko otkrije kako se iza navodnih državnih interesa skriva motiv njihovog trajnog održanja na vlasti, Narod su gurnuli u dužničko ropstvo i trajan strah od gubitka i ono malo imovine što im je preostalo. Narod šuti i gunđa u četiri zida, ali ne diže glas. Ne djeluje. Jer, ono malo neovisnih medija posvećeno istraživačkom novinarstvu svakodnevno otkriva na desetke političkih skandala, pronevjere teške nekoliko stotina milijuna kuna, apsurdne zakone, promašene gospodarske strategije, diletantski provedene projekte od nacionalne važnosti i nitko ne reagira. Svi koji bi trebali djelovati kao korektiv vlasti, šute; pravosuđe i policija koji čekaju političko dopuštenje za djelovanje, srednjestrujaški mediji koji objavljuju alibi intervjue i spinove interesnih grupa, oporba kojoj cilj nije promijeniti postojeće stanje nego zamijeniti vladajuće i što je najgore, šuti hrvatski narod. Isti taj narod, “malog čovjeka”, u 25 godina hrvatske neovisnosti nekoliko puta su nekažnjeno opljačkali isti ljudi, bahate banke i vjerovnici ih svakodnevno maltretiraju, pravosuđe i policija strogo primjenjuju zakone isključivo na njima, ukinuli su im pravo na zdravlje, na rad, na blagostanje i konačno, na slobodu, ali do vraga, oni mutavo bleje desetljećima u jedan te isti prizor katastrofe i ne čine ništa,
Ono malo preostalih časnih ljudi u politici, znanosti i medijima trebali bi jasno objasniti hrvatskom narodu da oni nemaju budućnost jer su je vladajuće elite odavno potrošile i pritom njih zadužili da podmire njihov ceh. Vrlo izravnim rječnikom pojasniti da nemamo niti jedan preduvjet za opstanak u modernoj civilizaciji; nismo društvo znanja, visoke tehnologije stabilnog gospodarstva, komparativnih prednosti, stari smo, siromašni i služimo jedino kao jeftina, poslušna radna snaga. Ako treba, štampanim slovima na nebu ispisati da jedino dubinskim, korjenitim promjenama, javnim prosvjedima i sustavnim pritiskom na vlast možemo postići da kao država i narod pristojno ostarimo i dostojanstveno nestanemo.
Sjedeći u naslonjaču s daljinskim upravljačem i psujući im “majku pokvarenu” dok skupljamo kolesterol u krvnim žilama, nećemo ništa postići. Štoviše, upravo se nalazimo u položaju koji im je omiljen. Oni ne vole kad stojimo uspravno.

 *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas

O autoru:

bunjac-740x600“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”

1 COMMENT

  1. KRIV JE NAROD, ne vlast Najtočniji opis Hrvatskoga naroda od 1991. na ovamo je 22. 4. 2016. dao saborski zastupnik Stipe Petrina kada je napisao: „sklapate oči nad korupcijom, ne solidarizirate se sa onima koje sustav uništava i koji su se pokušali oduprijeti zlu“

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here