Prva asocijacija ljudi na Beirut i Libanon je građanski rat koji je godinama bjesnio tom zemljom. Danas se radi o vjerojatno najkompliciranijoj državi na svijetu. Ali ipak državi, smještenoj između dva agresivna susjeda Sirije i Izraela, s kompliciranom etničko-vjerskom podjelom vlasti koja bi se najpojednostavljenije mogla opisati kao Bosna na steroidima. Libanon je, naime, toliko kulturno, etnički i vjerski raznolika zemlja da joj je teško pronaći zajednički nazivnik. I upravo je u tome korijen njenih nekadašnjih i sadašnjih problema. Unatoč, stereotipima koje o Libanonu svi imamo, radi se o trenutno sigurnoj državi koja je otvorena turistima, uz iznimku nekih dijelova pod kontrolom Hezbolaha u koji se pristup ne preporučuje s obzirom da se radi o skupini koja na Zapadu ima status terorističke organizacije.
Najstarija poznata povijest Libanona i Beiruta seže u doba Feničana, a od tada do danas taj prostor je bio izložen mnogobrojnim osvajačima pa je zemlja prepuna arheoloških nalazišta od kojih su neka najočuvanija i najimpozantnija u svjetskim razmjerima. Nakon 1. svjetskog rata Francuzi odvajaju teritorij današnjeg Libanona od ‘Velike Sirije’ nastojeći zaokružiti teritorij s kršćanskom većinom u kojoj dominiraju Maroniti uz nekoliko pravoslavnih enklava. Osjetljivu međukonfesionalnu ravnotežu potpuno je poremetio dolazak nekoliko stotina tisuća palestinskih militanata izbačenih iz Jordana gdje su planirali državni udar protiv kralja, nakon što su u tu zemlju izbjegli iz Izraela. Dolazi do krvavog građanskog rata u kojem ratuju vjerske milicije. S jedne strane koalicija kršćanskih milicija potpomognutih Francuzima i SAD-om, a s druge palestinski PLO, proljevičarski Druzi i muslimanske milicije. Nakon izraelske intervencije, palestinski PLO je izbačen iz države ali je vakuum u južnom Libanonu ispunio Hezbolah koji uz podršku Irana izrasta u moćnu civilno-vojnu organizaciju koja u Libanonu zastupa brojni šijitski ogranak Islama. Hezbolah je danas država u državi u Libanonu, kotrolira južni dio zemlje i većinski muslimanski zapadni Bejrut, ukupno 11 od 30 ministarstava s pravom veta i ima oko 100 tisuća vojnika pod svojom kontrolom.
Libanon je danas zemlja u razvoju uz vidljivu ali kaotičnu obnovu i brojne ekonomske i političke probleme u situaciji u kojoj je od 7 milijuna stanovnika čak 3 milijuna u statusu izbjeglica, većinom iz Izraela iz Sirije. Ekonomske probleme izazvane prvo pandemijom, nakon toga kastrofalnom eksplozijom u bejrutskoj luci i ruskom agresijom na Ukrajinu, Vlada je nastojala riješiti printanjem libanonske funte.
Što je uopće moglo krenuti po zlu? Danas Libanonom bjesni rekordna inflaciju u kojoj se tečaj mijenja na razini sata. Istodobno, Vlada ignorira realnost i održava umjetni tečaj koji je oko 100 puta nepovoljniji od tržišnog. Iz tog razloga, prvi savjet putnicima u tu zemlju je da ni u kojem slučaju ne koriste kartice jer bi im se moglo dogoditi da hamburger plate preko 100 USD. Najjednostavniji način trgovine i poslovanja u Libanonu je gotovinom, u dolarima koji primaju sve trgovine i restorani ili službenom valutom ali uz konverziju u mjenjačnicama ili trgovinama po tržišnom tečaju. Cijene su paprene, i u dolarima i libanonskim funtama.
Maroniti, frankofili koji govore arapski, najveća su kršćanska skupina u Libanonu. Njihova elita je kao svojevrsni jamac libanonske državnosti držala glavne poluge vlasti u zemlji do građanskog rata. Najveća koncentracija im je u istočnom Bejrutu gdje su se za vrijeme rata uz podršku Francuske i SAD-a održali u polunezavisnom kantonu Marounistan. Danas ni tamo više nisu većina, a zapadni dio grada je pod kontrolom šijita i Hezbolaha koji u Libanonu ima status države unutar države.
Iako su neodvojiv dio libanonskog identiteta, sada ih više živi van zemlje u kojoj popis stanovništva nije proveden od 1923. godine. Pretpostavlja se da ih je ostalo oko milijun i pol. (Na prvom videu je maronitska Katedrala Sv.Jurja (St George), građena od 1884.-1894. po uzoru na Baziliku svete Marije Velike u Rimu, teško stradala u građanskom ratu pa obnovljena 2000. Zvučna kulisa dolazi iz sunitske ‘Plave džamije’, dovršene 2008. koja se nalazi tik do katedrale (bolje vidljiva na videu ispod).
Sunitska ‘Plava džamije’, dovršena 2008. dominira centrom Beiruta
