Home Najnovije Lista za Rijeku – prvih deset godina

Lista za Rijeku – prvih deset godina

1119
0

Povodom desete obljetnice osnutka Liste za Rijeku, objavljujemo stranačku kronologiju od osnutka do danas. Autor kronologije je poznati riječki novinar i publicist Neven Šantić.

mor2
Kraj 80-tih i početak 90-tih godina 20. stoljeća u znaku buđenja gradskog identiteta

Lista za Rijeku nije se slučajno pojavila na hrvatskoj političkoj pozornici. Da bi se to obrazložilo, valja se na trenutak vratiti u prošlost.
Gotovo stoljetna politička previranja u Rijeci kulminirala su nakon Drugog svjetskog rata drastičnom promjenom sastava stanovništva. Egzodus velikog broja Talijana i ponešto Hrvata koji se nisu mirili sa novim političkim i društvenim poretkom takoreći je ispraznio grad, u koji su počeli pristizati radnici i stručnjaci iz drugih dijelova Hrvatske (najviše iz Istre i Dalmacije), te u manjoj mjeri i drugih republika bivše Jugoslavije, kako bi s ostacima Riječana/Fiumana i Sušačana ponovno podigli na noge fizički i materijalno devastirani grad, pretvorivši ga ponovno u lučko i industrijsko središte kakvo je bilo na razmeđi dvaju stoljeća. Rijeka je u poslijeratnim godinama zbog toga izgubila svoj duh, pa će biti potrebno čekati sredinu osamdesetih da novostasale generacije krenu, kako se tada govorilo, tragati za izgubljenom dušom grada. Osnovana je Armada, objavljena je knjiga Radmile Matejčić “Kako čitati grad”, niču članci o povijesti grada, javljaju se i autori koji se bave i dotada tabuiziranim odnosno strogo kontroliranim temama poput egzodusa, autonomaštva, riječke države… U velikom kazalištu uprizoreno je Fabriovo “Vježbanje života”, a među popratnim suvenirima nuđena je i riječka povijesna zastava za koju do tada uopće nije znalo preko 90 posto tadašnjih stanovnika grada. Samosvjest o gradu među njegovim žiteljima potvrđivala je da je duh grada živnuo te da bi se to uskoro moglo i društveno i politički manifestirati kroz inicijative koje će grad, njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost, staviti u središte pažnje. Kada su još koncem 1989. godine, odlukom o višestranačkim izborima, pale i ideološke prepreke za otvoreni i demokratski javni i politički angažman, logično je bilo da bi se u jeku obračuna različitih nacionalizama mogla pojaviti i politička grupacije koja će, naslonjena na povijesne refleksije o postojanju Slobodne Države Rijeka ali i zbivanja u suvremenoj Europi koja je bila svjedokom zamaha regionalističkih pokreta, početi zagovati riječku autonomiju unutar hrvatskog političkog prostora.
Riječki demokratski savez (RiDS) bio je prvi izraz takvih težnji. Ubrzo je od nadstranačke udruge “za promicanje kulturnog i svakog drugog identiteta grada” prerastao u stranku, no želja za jačenjem stranke vodila je čelnike te grupacije u njeno širenja na područje Primorsko-goranske županije. Na tom putu RiDS je postao tek jedan od ogranaka novoformiranog PGS-a, a kako je stranka da bi dobivala sve veću podršku izvan Rijeke morala mijenjati i svoje fokuse djelovanja, počela joj je opadati snaga i rasti nezadovoljstvo članstva baš tamo gdje je i niknula – u glavnom gradu Županije. Bilo je samo pitanje vremena kada će se okupiti senzibilizirani za grad i njegove probleme a nezadovoljni riječkom politikom PGS-a, te inicirati pojavu nove političke grupacije koja će ponovno htjeti vratiti Rijeku u središte političkih zahtjeva.

Priprema i osnivanje stranke

Nakon što je već početkom novog milenija doživio svojevrsni raskol, odlaskom dijela vodstva stranke koji su potom osnovali Autonomnu regionalnu stranku (ARS), sredinom 2000-ih PGS je upao u najveću krizu. Postojalo je veliko nezadovoljstvom dijela njegovih članova u Rijeci, a još više među simpatizerima i biračima, što je otvaralo velika vrata za novu riječku stranku. Paralelno s tim procesom, za buduću Listu za Rijeku počeo se odvijati još jedan značajniji proces koji će naposljetku neposredno rezultirati osnivanjem nove stranke.

2004. godine osniva se organizacija Virtualna Slobodna Država Rijeka
Godine 2004. osniva se organizacija Virtualna Slobodna Država Rijeka na čelu s Dankom Švorinićem

Tri godine nakon pokretanja regionalno/lokalno obojenog portala Rijeka danas, u kolovozu 2004. godine na Internetu je osvanula Virtualna Slobodna država Rijeka (SDR). Bila je to udruga starih kao i novopronađenih Riječana te ostataka Fiumana koji kulturni, javni i politički interes za svoj grad pretpostavljaju svemu ostalom. Tri mjeseca kasnije, 12. studenog 2004. godine u klubu Palach održana je osnivačka skupština Virtualne SDR. Povijest će zabilježiti da je u inicijativnom odboru ove udruge bilo devet vrlih riječkih muževa (doista nije bilo nijedne žene koje će se srećom kasnije priključiti i udruzi i Listi za Rijeku kao stranci). To su bili Danko Švorinić, Zlatko Moranjak, Denis Pešut, Miran Mačešić, Roland Fućak, Alen Petrić, Robert Gerl, Sergio Kovačić i Igor Linardić. Udruga, koja je u studenom 2007. prestala biti virtualna, jer u to doba valjda više nitko u javnosti nije dobivao osip na spominjanje Slobodne Države Rijeka bez ograde da “nije stvarna”, umnogome će promicati identitet grada. Konkretno, iz arhiva i sjećanja onih s dužim pamćenjem vaditi pabirke iz života grada, promovirati i eksplicitno tražiti povratak povijesnog grba i zastave Grada, inicirati istraživanja i poticati publicistiku vezanu za gradsku prošlost… Prvenstveno iz njenog okrilja, sasvim logično, uz ponekog otpadnika PGS-a, krenula je i akcija za osnivanje političke grupacije koja će na gradskoj i regionalnoj političkoj pozornici nadomjestiti ono što su iz svojih ruku ispustili PGS (RiDS) – zadovoljiti onaj dio birača koji su željeli žešću riječku stranku.

Lista za Rijeku (Lista – Ri) registrirana je 8. prosinca 2006. godine. Za prvog predsjednika izabran je Denis Pešut, a uz njega u prvom predsjedništvu stranke bili su Predrag Blečić, Tamara Moranjak, Danko Švorinić, Sanja Perinić, Ivica Pađen, Ferrucio Burburan, Slobodan Milošević i Adriano Sluga. Članovi stranke su odlučili, kažu prvi akti stranke, da će prvenstveno djelovati na području Grada Rijeke i općina riječkog prstena, a zalagati se za riječku regiju u kojoj će Grad Rijeka imati središnje mjesto.

Programske odrednice

Prvi predsjednik stranke Denis Pešut
Prvi predsjednik stranke Denis Pešut

Na osnivačkoj skupštini Liste za Rijeku, održanoj 26. rujna 2006. godine, usvojena je Programska deklaracija koja je i dan danas širi, moglo bi se reći liberalno-socijalni, okvir za djelovanje stranke. Navedeno je devet ciljeva koje će stranka pokušati ostvariti svojim političkim djelovanjem, od duhovnog materijalnog i socijalnog blagostanja građana Rijeke, preko brže gospodarske obnove, poboljšanja komunalnog standarda, dostizanja većeg zdravstvenog i socijalnog standarda, do poboljšanja materijalnog položaja umirovljenika, školstva, brži razvitak znanosti i unapređenja svih oblika kulturnih djelatnosti.
Istom prigodom usvojen je i Program Liste za Rijeku u 13 točaka. Prvi set od šest točaka tiče se političkog i upravnog oblikovanja Republike Hrvatske, gdje se Lista za Rijeku zalaže za parlamentarnu demokraciju, za ustroj Hrvatske kao zemlje povijesnih i prirodnih regija s visokim stupnjem decentralizacije, za ukidanje obaveznog služenja vojnog roka i priključenje Hrvatske NATO-u. Posebno se pak ističe potreba racionalizacije državne uprave, traži se ostanak 70 posto ubranih poreza lokalnoj odnosno regionalnoj samoupravi, a u pogledu regionalnog ustroja ističe se zalaganje za stvaranje hrvatske regije Liburnija (od Istre do Zadra) s visokim stupnjem autonomije i Rijekom kao glavnim gradom s posebnim samoupravnim statusom. Unutar tog okvira, stranka se odlučila zalagati za preustroj podjele grada na mjesne odbore i formiranje gradskih kvartova Kantrida, Zamet, Turnić-Toretta, Kozala, Centar, Trsat-Sušak, te za zajedničku koordinaciju Grada Rijeke s prigradskim općinama Kastav, Viškovo, Jelenje, Čavle, Bakar, Kraljevica, Omišalj…
Dvije točke posvećene su ekonomskoj sferi, pa se tako traži poništenje protuzakonite privatizacije i kažnjavanje krivaca ali uz apsolutnu pravnu sigurnost i nepovredivost privatnog vlasništva, a što se tiče gospodarskog razvoja prioritet je puna sloboda poduzetništva, autonomija lokalnih sredina u odlučivanju o razvoju i razvoj Rijeke kao slobodne luke.
Naredne dvije točke Programa tiču se zalaganja stranke za što brže priključenje Hrvatske Europskoj uniji, za ulaganja u znanost, kulturu i sport kao dugoročno isplativim investicijama, u točki 11. traži se da se vjerska naobrazba iz škola vrati u vjerske institucije, točka 12. ističe opredijeljenje stranke za poštivanje ljudskih i manjinskih prava, a u posljednjoj točki Programa traži se reforma izbornog sustava. Između ostalog, Lista za Rijeku smatrala je da pravo glasa moraju imati samo hrvatski državljani koji žive u Hrvatskoj, traži se pozitivna diskriminacija za pripadnike nacionalnih manjina, dvokružni izborni sustav uz zabranu koaliranja u prvom krugu, transparentni način financiranja kampanja te prirodni izborni okruzi.
Može se reći da se stranka u proteklih deset godina držala ovog na samom početku zacrtanog programskog okvira, mjestimično od izbora do izbora modificirajući neke od točaka programa zavisno od novih okolnosti u političkom okruženju. Ne treba posebno naglašavati dosljednost u promicanju decentralizacije i regionalizma. Često spominjanu sintagmu na skupovima stranke i u njenim pisanim dokumentima “Rijeka sa statusom regije”, moglo bi se čitati i kao slogan Liste za Rijeku. Na parlamentarnim izborima 2011. godine stranka je umjesto županija zagovarala 4 do 5 regija i 4 grada s regionalnim statusom, kao i decentralizaciju i dekoncentraciju vlasti. Također, ta dosljednost se odnosi i na promicanje riječkog kulturnog identiteta i bržeg razvoja grada, što je uostalom i razlog postojanja stranke (moto “Rijeka je naš glavni grad”), ali ni u ostalim segmentima programa nije bilo većeg odstupanja od početnih stavova.

lista-za-rijeku-rijeka-promet-je-prezaduzeni-i-neucinkovit-monopolist
Zlatko Moranjak (županijski vijećnik 2009.-2013), Danko Švorinić (gradski vijećnik 2009.-2017.) i Predrag Miletić (gradski vijećnik 2014.-2017.)

Posebno valja izdvojiti upornost s kojom je Lista za Rijeku višekratno, unatoč svim preprekama i opstrukcijama središnje vlasti, pokretala inicijativu za povratak riječke povijesne trobojnice i grba s povijesnim orlom te povratak orla na gradsku uru. Grb je već postao službeni, orao se na gradsku uru treba vratiti najkasnije u proljeće 2017. godine, a nedavnom jednoglasnom odlukom riječkog Gradskog vijeća izgleda da su otklonjene i zadnje brane da i povijesna trobojnica (bordo/crvena, zlatna/žuta i plava) uskoro postane službena gradska zastava. Stranka, međutim, još uvijek nije uspjela izboriti da Riccardo Zanella, izabrani predsjednik Slobodne države Rijeke kojeg su 1922. godine državnim udarom s vlasti svrgli riječki fašisti potpomognuti iz Rima, dobije u Rijeci ulicu i spomen-ploču. No, pored ovih tema koje rišu specifični riječki regionalizam Liste za Rijeku, stranka je i u nizu drugih političkih inicijativa i akcija, kako u riječkom Gradskom vijeću tako i u Županijskoj skupštini, stalno iskazivala fokusiranost na grad i njegove probleme. Među inima, u tu nisku akcija spadaju prozivka gradskih vlasti zbog zapuštanja industrijske baštine, problema s grijanjem i Energom, rada gradskog Zavoda za informatičku djelatnost, sigurnosti garaže Stari grad, gospodarenja otpadom i brojnih drugih, kao i priključenje akciji za spas “3.maja”, uz permanentno zagovaranje reindustrijalizacije Rijeke.

Stranačka organizacija

5150d3df3e85a7f4345a133f3fa9c16d_gallery_l
Prosvjedni skup Mladih autonomista Liste za Rijeku 2011. godine

Valja ukratko dati i kratak pregled organizacijske strukture te stranačkih aktivnosti koje su za cilj imale jačanje stranke.
Uz skupštinu stranka ima predsjednika, zamjenika predsjednika, predsjedništvo, nadzorni odbor, povjerenstvo za statut i sud časti. Temeljni organizacijski oblik je ogranak. U lipnju 2009. godine osnovan je podmladak stranke pod nazivom Mladi autonomisti, odnosno Mladi Liste za Rijeku, koje prvo vodi Livio Defranza, a danas mladi pravnik Filip Jakovac.
Druga izborna Skupština održana je 2. ožujka 2010. godine. Za predsjednika je ponovno izabran Denis Pešut, dok su članovi predsjedništvu postali Predrag Blečić, Predrag Miletić, Sanja Perinić, Danko Švorinić, Tamara Moranjak, Zlatko Moranjak, Sandi Basić i Aron Smešny. Izmjenama statuta ustrojeno je i mjesto potpredsjednika stranke pa je odlukom predsjedništva na tu funkciju izabran Danko Švorinić. Lista za Rijeku postala je 26. ožujka punopravna članica Europskog slobodnog saveza (EFA – European Free Alliance) nakon godinu dana promatračkog statusa, i do danas je jedna od aktivnijih neparlamentarnih stranaka u tom udruženju.
Predsjednik stranke Denis Pešut tražio je sredinom 2011. godine razrješenje zbog privatnih razloga, odnosno odlaska iz Hrvatske. Održana je izvanredna Skupština, 12. srpnja 2011. godine, gdje je za novog predsjednika izabran dotadašnji potpredsjednik Danko Švorinić.
U prosincu 2012. godine izašao je prvi broj časopisa “Slobodna Rijeka”, glasila Liste za Rijeku. Nova izborna Skupština održana je 4. 0žujka 2014. godine. Za predsjednika je ponovno izabran Danko Švorinić, a u predsjedništvu su se prema broju glasova našli Tamara Moranjak, Predrag Miletić, Livio Defranza, Henriet Bilandžić, Lucio Slama, Sandi Basić, Zvonimir Gržeta i Filip Jakovac,
Kao stranka novog vremena, Lista za Rijeku od početka nije bila ustrojena kao masovna stranka, već je fokus na biračima. Članstvo čini aktivističku jezgru koja kroz skupštine stranke i izbor stranačkih tijela te prilikom parlamentarnih i lokalnih/regionalnih izbora na kojima sudjeluje stranka daje potrebnu infrastrukturu. Prema dokumentaciji vezanoj za stranačke skupštine, na kojima imaju pravo sudjelovati svi članovi stranke, stranka je tako 2010. godine imala 141, 2011. godine 156, 2014. godine 112 članova, a Skupštinu 2016. dočekuje sa 124 člana

Izbori i koalicije

slika3-620x350
Predsjednik stranke Danko Švorinić s aktivistima uoči lokalnih izbora 2013. godine

Prvog izabranog vijećnika stranka dobiva u mjesnim izborima na Srdočima 2006. godine kada u vijeće mjesnog odbora ulazi Predrag Blečić. Već 2007. godine Lista za Rijeku izlazi na nacionalne izbore kandidaturom Lucia Slame u XII. izbornoj jedinici za talijansku manjinu u kojoj stranački kandidat dobiva 5,34 posto glasova izašlih birača.
Na lokalnim i regionalnim izborima 2009. godine, stranka je pod sloganom ‘Ni lijevo ni desno nego riječko’, izašla u koaliciji s Akcijom mladih (AM), prepuštajući njoj prednost na županijskoj, a zadržavši prvo mjesto na izborima za riječko Gradsko vijeće. Kada su se zbrojili rezultati izbora za riječko gradsko vijeće ispostavilo se da su Lista za Rijeku i Akcija mladih kao peta grupacija po broju glasova osvojili 2.684 ili 5,88 posto glasova što je donijelo vijećničke mandate Denisu Pešutu i Danku Švoriniću, Stranka je za gradonačelnika bila kandidirala Predraga Blečića (Arona Smešnog kao zamjenika) koji je dobio 1.423 ili 3,06 posto glasova. Na izborima za primorsko-goransku Županijsku skupštinu koalicija AM-Lista za Rijeku bila je četvrta grupacija po broju glasova, pa je sa 8.570 ili 6,96 posto glasova osvojila tri mandata. Uz Maria Alempijevića i Gorana Frkovića iz Akcije mladih, županijski vijećnik je postao tadašnji član predsjedništva stranke Zlatko Moranjak.

naslovna02
Naslovnica 2. broja stranačkog glasila ‘Slobodna Rijeka’
Na mjesnim izborima 2010. godine Lista za Rijeku izlazi u koaliciji s Akcijom mladih. Dobiva 6 izabranih vijećnika i svugdje ostaje u opoziciji, osim na Školjiću gdje se koaliciji pridružuje i PGS. Na parlamentarnim izborima 2011. godine Danko Švorinić bio je u 8. izbornoj jedinici nositelj liste saveza “Bez kompromisa” koju su sačinjavali Lista za Rijeku, Akcija mladih i Stranka umirovljenika Hrvatske-Blok umirovljenici zajedno (SUH-BUZ). Kada su se zbrojili glasovi ispostavilo se da je ova koalicija dobila 4.145 ili 1,79 posto glasova.
Na lokalnim odnosno regionalnim izborima 2013. godine Lista za Rijeku, koja se ovaj put pod sloganom ‘Oslobodi svoj grad’ opredijelila za samostalan nastup, odlučila je za riječkog gradonačelnika kandidirati predsjednika stranke Danka Švorinića (zamjenici Sandi Basić i Henrieta Bilandžić). On je dobio 1.661 ili 4,57 posto glasova što mu je bilo dovoljno za peto mjesto u konkurenciji ostalih kandidata. Što se tiče riječkog Gradskog vijeća, stranka je ponovila rezultate od prije četiri godine i dobila 2.055 ili 5,84 posto glasova, omogućivši tako vijećničke mandate Danku Švoriniću i Liviu Defranzi koji nakon godinu dana, zbog odlaska u inozemstvo, prepušta mandat tajniku stranke Predragu Miletiću. Za župana je pak stranka odlučila kandidirati nestranačkog čovjeka, bivšeg županijskog pročelnika Ivu Brozovića. Međutim, u jeku predizborne kampanje stranačko vodstvo ostalo je nezadovoljno mlakim Brozovićevim nastupima, pa je na posebno održanoj konferenciji za novinare odustalo od njegove kandidature, zbog čega se on nije ni našao na biračkom listiću. Nositeljica liste na izborima za Županijsku skupštinu bila je Tamara Moranjak, no stranka je uspjela prikupiti tek 2.946 ili 2,79 posto glasova. Stranka izlazi na izbore i u općini Omišalj gdje im je ulazak u općinsko vijeće izmakao za svega nekoliko glasova.

118942_7fa4869599bd191123b2
Delegacija Liste za Rijeku na skupštini EFA-e na Korzici 2016. godine

Na izborima za Mjesne odbore 2014. godine Lista za Rijeku izlazi u koaliciji s AM-om, PGS-om i Laburistima, uz 8 izabranih vijećnika dobiva predsjednika Mjesnog odbora Turnić Daria Kosa te postaje vladajuća opcija i na Mlaki, Školjiću i Centru-Sušaku. Iste godine stranka samostalno izlazi i na mjesne izbore u mjesnom odboru Omišalj dobivši najveći broj glasova u konkurenciji pet stranačkih lista i prvog izabranog vijećnika van grada Rijeke.
Na posljednja dva izbora za zastupnike u Sabor, Lista za Rijeku nastupila je u regionalističkoj koaliciji zajedno s IDS-om i PGS-om. Prvi put, 15. studenog 2015. godine, koalicija je dobila 42.193 ili 19,77 posto glasova i tri mandata. Na izvanrednim izborima 11. rujna 2016 godine koalicija dobiva 40.725 ili 22,79 posto glasova osvojivši ponovno tri mandata. Valja istaknuti da je kandidatkinja Liste za Rijeku Laura Marchig dobila najveći broj glasova u odnosu na preostale kandidate iz Rijeke na koalicijskoj listi i da je izbore obilježio značajan rast biračke podrške u Rijeci i na Kvarneru. To ukazuje na oporavak regionalne opcije i dobru startnu poziciju uoči lokalnih izbora 2017. godina na kojima bi regionalni blok mogao imati presudnu ulogu.

Umjesto zaključka – kako i kamo dalje

Uoči zadnjih parlamentarnih izbora Lista za Rijeku formirala čvrst regionalni blok s IDS-om i PGS-om
Uoči zadnjih parlamentarnih izbora Lista za Rijeku je formirala čvrst regionalni blok s IDS-om i PGS-om
Iako je iza nas malo izbornih ciklusa na kojima je stranka nastupila, pa je teško donositi dugoročne procjene, iz usporedbe rezultata na lokalnim izborima 2009. i 2013. godine, gdje je na potonjima sama ostvarila gotovo identični rezultat kao prije četiri godine u koaliciji s AM-om, očito je da u Rijeci stranka ima solidnu podršku, ali i prostor za daljnje jačanje. Već na županijskoj razini, ipak kao dominantno riječka stranke koja izvan grada ni nema stranačka infrastrukture, s iznimkom Omišlja, manje je prepoznata pa u perspektivi ne može računati na neku veliku podršku. Što se tiče parlamentarne razine, kao što pokazuju dosadašnji primjeri, sudjelovanje na tim izborima za Listu za Rijeku očito ima svrhu jedino kao regionalističko legitimiranje, samostalno ili u koaliciji s drugim bliskim strankama. Dakle, politički fokus mora i nadalje biti na Rijeci i daljnjem vlastitom profiliranju kao stranke predane rješavanju problema grada, decentralizaciji i regionalizmu.
Zaokružujući desetogodišnje funkcioniranje stranke moglo bi se reći da je riječ o stranci koja nije imala većih stresova i koja uspijeva opstati u hrvatskom političkom prostoru prije svega dosljedno zagovarajući svoja izvorna načela i programske zasade. Na vodstvu Liste za Rijeku je da na tim temeljima promišljenim strateškim i taktičkim potezima osigura i budućnost stranke.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here