Modrić je odigrao jednu od najboljih sezona karijere. Osvojio je treći naslov španjolske lige. Osvojio je petu Ligu prvaka. Osvojio je četvrti Superkup Španjolske. Predvodio je Hrvatsku do vize za Katar 2022. Vodi je prema Final Fouru Lige nacija. Začinio je tu raskošnu trofejnu trpezu i osobnim priznanjima, među inima svrstan je u idealnu postavu sezone Lige prvaka. Hrvatski profesionalci i treneri su ga i deseti put u izboru HUNS-a proglasili igračem godine. Nakon što su ga SN-ovi glasači proglasili najboljim igračem povijesti u Hrvatsku, a Marca svrstala među 100 najboljih sportaša 21. stoljeća, stiglo je nedavno specijalno i globalno prestižno priznanje karijere, Marca Legend. I sada pitati – dokle? Kakvog to smisla ima, pišu Sportske novosti.
Smislenije je krenuti s pitanjem je li to (po)najbolja sezone 19-godišnje profesionalne karijere?
– Teško je procjenjivati jer bilo je i prije, hvala Bogu, odličnih sezona. Primjerice, ona iz 2017./18. No, da je ovo jedna od najboljih, kako po igri i rezultatima u Realu, dominaciji u La Ligi, impresivnim preokretima i fantastičnim emocijama u Ligi prvaka, to stoji. Dodam li tome da je reprezentacija izborila Katar, pa smo u Ligi nacija u lipnju ostvarili veliki iskorak, između ostaloga porazivši, napokon, prvi put Francusku, onda je to idealan okvir izvanredne sezone.
Fokusiran je u razgovoru kao rijetko kada, očito pršti zadovoljstvom i samopouzdanjem. Zato pitamo je li ova, peta mu Liga prvaka, kao 20. trofej otkako je 27. kolovoza prije deset godina stigao u Real Madrid, jedna od ili najdraža?
– Najposebnija je zbog načina kako smo je osvojili. Ona prva, La Decima iz 2014., bit će neponovljiv osjećaj jer je prva, ali ova Liga prvaka… Uh, što je to bilo!
Moramo priznati da ste nas iznenadili onim tinejdžerskim slavljem nakon eliminacije PSG-a?
– Ha, ha, sve je to bilo spontano zbog svega što je prethodilo toj pobjedi. Je, to je po meni bila ključna utakmica, iako je najtočnija teza kako je ama baš svaka utakmica važna za konačni uspjeh. No, pred Pariz svugdje se oko nas živjela skepsa da imamo potencijal proći tu po imenima mega momčad, okupljenu upravo zbog osvajanja Lige prvaka. Kad su nas još potpuno nadigrali na Parku prinčeva, gdje smo zbilja bili loši, ta je skepsa prešla u otpisivanje. Krenule su uobičajene analize kako treba mijenjati igrače, pogotovo veterane, uvesti svježu energiju, novi projekt i slično.
Vi očito niste mislili tako, temeljem iskustva ili jer ste oguglali na sumnjičenja?
– Na sumnje se navikneš, čim ne ide one niču kao gljive poslije kiše. To je meni uvijek impuls više na planu motivacije. No, kazat ću vam ovo – još na Parku prinčeva, kada smo zamijenjeni Carvajal i ja, rekoh mu na klupi: “Carva, vidjet ćeš, razbit ćemo mi njih na Bernabeu, vidjet ćeš!”
Složio se ili…?
– I on je bio tog uvjerenja. Jer, oni su u Parizu bili bolji, ali u našoj jako lošoj večeri vidjelo se da među nama nema takve razlike da mi to ne bismo mogli proći. Dosta smo o tom uzvratu govorili u svlačionici, rasla je vjera iz dana u dan da mi to možemo, a kad je došao dan utakmice vidio sam u očima suigrača onaj karakterističan žar za velike Realove večeri. Kad smo mi tako nabrijani, fokusirani, kad prštimo od energije i dišemo kao jedan, nema te momčadi na svijetu koju ne možemo pokoriti.
Čak ni ona koja ima glamurozan spoj Messija, pored Mbappea, dosadašnjeg i budućeg “number one” igrača, pa Neymara?
– Bilo je čudno vidjeti Messija, nakon svih El Clasica, u drugom dresu. S Neymarom i Mbappeom, koji su složili i gol za vodstvo na Bernabeuu, to je skup talenta samo takav. No, mi smo Real i kad smo uhvatili svoj ritam, uz fantastičnu podršku publike, jednostavno smo ih samljeli. Bila je to spektakularna večer, meni jedna od najdojmljivijih, a prošao sam ih u Realu dosta. Od te pobjede u uzvratu potpuno se promijenila percepcija javnosti i okruženja prema našem potencijalu u Ligi prvaka. Skepsa kao da je pometena. Objektivno rečeno, način na koji smo reagirali protiv PSG-a ukazivao je svima, a pogotovo nama, da i te kako imamo što reći u elitnoj europskoj konkurenciji.
Jeste promijenili dres nakon utakmice s Mbappeom?
– Nisam, ha, ha… Znam da asocirate na nedavni prizor iz Pariza, gdje mi je u poluvremenu Kylian dao dres na putu za svlačionicu, a kamere su to snimile…
Je li vam žao što se to vidjelo i iskoristilo za polemiku jer, kao, Mbappe je iznevjerio Real Madrid, a vi kao predvodnik momčadi molite njegov dres?
– Ma dajte, molim vas, što bi mi bilo žao!? Bile su mi te medijske priče zapravo smiješne. Razumijem medije koji oko svega što mogu prave neku posebnost, ali ovdje je u pitanju samo jedna zamolba za jedno dijete, te ispunjenje njegove želje. Zamolio me Domagoj Vida, mali mu obožava Mbappea, da pitam za dres jer se nadao da će ga meni dati, pretpostavljajući da ga njemu ne bi dao. Naravno da sam to učinio za Vidinog sina, koji nam je svima toliko drag još od Rusije i tamošnjeg nam slavlja, kao što bih učinio za svako dijete ako mogu. S Kylianom sam, za svoju zbirku, već u ranijim utakmicama zamijenio dres…
Cijeli razgovor pročitajte na linku.
