S ratom u Ukrajini luka Trst postala je vrata istočne Europe. Brodovi i tankeri koji su prije prolazili Crnim morem sada pristaju u Trstu, a količina iskrcane robe nikad nije bila toliko velika kao sada.
U 2022. teretni promet u tršćanskoj luci dosegao je najveću vrijednost u povijesti. S usidrenih brodova iskrcano je 877.795 kontejnera, 17,4% više nego 2021., te 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje, 4,75% više nego prethodne godine. Pristizanja metalurških proizvoda, posebice poluproizvoda od čelika, veća su za 30,38 posto, a ostalih čvrstih proizvoda, osobito žitarica, vapna, minerala i ostalih građevnih materijala, za 13,63 posto.
Riječ je o brojkama koje znatno nadilaze talijanski prosjek koji je – prema podacima Federacije talijanskih brodara – bilježio prosječan rast kontejnerskog prometa od 7 posto. 90% iskrcane robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu. Utovaren je na neodređeni broj kamiona i 9 536 teretnih vlakova – brojka koja se gotovo udvostručila u usporedbi s 2015. – na putu za srednju i istočnu Europu.
Predsjednik lučke uprave Zeno D’Agostino to naziva “efektom Crnog mora”. Počelo je u zoru 24. veljače 2022., kada je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu. Od tog dana, roba za ukrajinsku luku Odessa preusmjerena je u Constantu, u Rumunjskoj, tri stotine kilometara južnije. Ubrzo nakon toga, kada se rumunjska luka više nije mogla nositi s dolascima, a plovidba Crnim morem postala sve rizičnija zbog bombardiranja iz zraka i mina u vodi, mnoge prijevozničke tvrtke odlučile su promijeniti svoje rute, krenuvši prema mirnijem Jadranu. More.
Tako je Trst ponovno postao glavna vrata prema istočnoj Europi, kao što je do prije jednog stoljeća bio glavna luka Austro-Ugarske.
Otkako su 5. prosinca stupile na snagu nove sankcije protiv Rusije, povećali su se i tokovi nafte kroz transalpski naftovod koji vodi od luke Trst do njemačkog Ingolstadta. Regije poput Bavarske i Baden-Wurttenberga, dvije najbogatije regije u Europi zahvaljujući industrijskom razvoju u posljednjih trideset godina, u potpunosti ovise o gorivu koje se transportira transalpskim naftovodom. Austrija otkupljuje 90 posto svojih potreba, a Češka, koja je već uvozila 40 posto, sada 100 posto. “Mi smo temeljni za geopolitičke odnose, ali čini se da talijanska vlada to ne primjećuje”, kaže D’Agostino.
Luka Trst je glavna talijanska naftna luka. U 2022. tankeri iz Egipta i Rusije iskrcali su 38 milijuna tona nafte, koja je bila pohranjena u 32 spremnika u San Dorligo della Valle, a zatim dovedena u transalpski naftovod. Do stupanja na snagu embarga, u prosincu, luka je učetverostručila uvoz nafte iz Rusije, namijenjene – kako je u svibnju otkrio Financial Times – rafinerijama MiRO u Karlsruheu i Bayernoilu u Neustadtu u Njemačkoj, koje su kao većinu imale dioničar ruske državne tvrtke Rosneft.
No, luka Trst se sve više oslobađa ovisnosti o ugljikovodicima. Dolasci robe rastu od 2015., puno prije nego što su pandemija i rat u Ukrajini promijenili globalne rute. Predsjednik D’Agostino to objašnjava nekom “strukturnom i dugoročnom dinamikom“, kao što je postupno premještanje robnih tokova iz nekih luka sjeverne Europe na jug kontinenta. Ili poput potrage za alternativnim opskrbnim lancima onima koji počinju iz Kine, kako bi se smanjila ovisnost o potonjima.
„Promet prema Europi počeo se mijenjati prvenstveno zbog klimatskih promjena“, objašnjava Saša Čulev, tajnik sindikata Filt-Cgil i lučki stručnjak. Snižavanje razine rijeka na koje gledaju glavne luke sjeverne Europe, one u Hamburgu, Antwerpenu i Rotterdamu, “primoralo ih je da smanje svoje kapacitete“, u korist onih u južnoj Europi. Pariškim sporazumom iz 1947. godine – koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata potpisale Italija i savezničke sile – tršćanska luka je priznata kao jedina slobodna luka u Europi, oslobođena carina i poreza. Također zahvaljujući tome, uspjela je postati vrata prema sjevernoj Europi, pobijedivši konkurenciju iz drugih jadranskih luka, poput Kopra u Sloveniji i Rijeke u Hrvatskoj.
No, prijelomni trenutak dogodio se prvo s pandemijom, a potom i s ratom koji je uzdrmao globalni logistički sustav, odnosno složen i međusobno povezan način otpremanja i transporta robe. Povećanje troškova i nestašica dobara, uz vrlo veliku potražnju, podigli su cijene, a kriza u svjetskoj trgovini postala je jedan od glavnih čimbenika rasta inflacije u posljednjih godinu i pol dana.
Blokade u lukama diljem svijeta izazvane lockdownom dovele su u krizu takozvani proizvodni model “just in time”, koji se temelji na narudžbama robe u stvarno potrebnim količinama i na pravodobnosti njezine isporuke. Na taj način izbjegnuto je rasipanje materijala i suvišni troškovi, kao što je najam skladišta u koje se stavljaju zalihe proizvoda.
“Činjenica da postoje čimbenici izvan kontrole dobavljača učinila je ovu strategiju rizičnim pristupom. Ono što se dobije u smislu učinkovitosti i brzine gubi se u otpornosti”, stoji u izvješću ISPI-ja (Instituta za međunarodne političke studije) objavljenom u prosincu 2020., nakon što je Covid pokazao krhkost sustava proizvodnje i distribucije. Nakon pandemije, tvrtke su počele tražiti depozite u koje bi slagale proizvode, kako bi spriječile nedostatak komponenti da blokira cijele proizvodne sektore, kao što se dogodilo u sektoru automobila i kućanskih aparata kada je usporena opskrba mikročipovima. Tršćanska luka otvorila im je svoja vrata zahvaljujući odredbi Pariškog sporazuma iz 1947. koja joj daje mogućnost smještaja tvornica u “slobodnoj zoni”.
Strah od novih gospodarskih kriza nagnao je i mnoge tvrtke koje su proizvodnju prepustile vanjskim suradnicima da skrate opskrbne lance, odnosno različite faze proizvodnje, seleći se iz Kine u mediteranske zemlje poput Maroka i Turske, gdje rad još uvijek košta manje nego u Europi i politička situacija se smatra stabilnom. 60% tvrtki koje je intervjuirala multinacionalna korporativna konzultantska tvrtka McKinsey u izvješću objavljenom krajem studenog 2021. izjavilo je da su “regionalizirali” svoje opskrbne lance, tzv. 33% reklo je da su proizvodnju preselili bliže konačnim tržištima, a 90% reklo je da žele skratiti opskrbne lance u nadolazećim godinama.
Tršćanska luka uspjela je presresti nove globalne tokove, posebice zbog povlaštenog odnosa s Turskom, vezanog uz činjenicu da status slobodne luke dopušta da ne primjenjuje europske propise koji određuju kvote roba koje je moguće ući u Europu brodom svake godine. Tako se kamioni s robom iz Turske, umjesto preko Balkana, radije Jadranom penju do Trsta na takozvanim ro-ro (roll-on-roll-off) trajektima, dizajniranim upravo za prihvat vozila i prikolica, a od tamo otići u ostatak Europe.
Posljednjih mjeseci 2022. godine i Trst je bio pogođen usporavanjem globalnog gospodarstva. Luke su neka vrsta termometra zdravstvenog stanja zemlje: da bi se predvidjelo je li recesija na putu, može biti korisno pogledati njihov učinak u prethodnim mjesecima. Luka Rotterdam, glavna u Europi, u prvih je devet mjeseci 2022. godine zabilježila smanjenje kontejnerskog prometa od 4,4%, ona u španjolskoj Valenciji od 6,2%, grčka luka u Pireju u Ateni od 9,6% i turski iz Mersina za 5,1%. U Trstu se, pak, protok robe počeo smanjivati tek u posljednja dva mjeseca godine, a posljedice recesije vidjet će se tek u sljedećih nekoliko mjeseci.
Kako bi se nosila s nadolazećom krizom, Lučka uprava odlučila se proširiti. “Da bismo bili konkurentni, moramo ulagati, ne možemo razmišljati samo o brodovima”, kaže D’Agostino. Krajem siječnja 2023. kupila je područje od 350 tisuća četvornih metara u dolini Noghere u Miljama (Muggia), blizu granice sa Slovenijom. To je učinio potrošivši 28 milijuna eura iz PNRR-a, nacionalnog plana za oporavak i otpornost koji financira Europska unija za potporu gospodarstvu nakon krize uzrokovane pandemijom. To je bivša industrijska zona nekoliko desetaka metara od nove rive koja je svečano otvorena u listopadu i kojom upravlja mađarska državna tvrtka.
Lučka uprava je na konferenciji za novinare objasnila da će se obnoviti, preurediti sa 60 milijuna eura PNRR-a i tamo uspostaviti “nove proizvodne aktivnosti”, odabrane među “tvrtkama koje usvajaju čiste i ekološki prihvatljive tehnologije”. U luci su dali do znanja da su zaprimili brojne zahtjeve za prostore, kako za logističke, tako i za industrijske djelatnosti.
