Užasna ispovijest jedne majke potresla je cijeli svijet. Naime, na samrti je svom djetetu priznala da je začeta kao posljedica silovanja, a mi vam prenosimo njezinu priču u cijelosti:
Dok je moja voljena majka ležala na samrtnoj postelji, okrenula se prema meni i rekla:
– Luisa, imam ti nešto reći.
Izraz njezina lica otkrio mi je da se radi o nečem ozbiljnom.
– Tvoj tata nije tvoj biološki otac. Posvojio te kad si imala tri godine – rekla je majka kćeri Luisi.
Nije mogla vjerovati što je čula. Bila je izvan sebe i samo je htjela pobjeći. No majka ju je držala za ruku, odlučna da nastavi tešku priču dok još ima snage.
– Jedne noći, kada sam imala 21 godinu, vraćala sam se kući s posla i jedan me stranac silovao, što je dovelo do trudnoće. Žao mi je što ti prije nisam rekla istinu, ali nisam znao kako. Uvijek sam se osjećao krivim što sam to držao za sebe. Nadam se da ćeš mi moći oprostiti – rekla joj je majka.
Otkriće je preplavilo njezinu kćer. Povukla se i pobjegla iz sobe. Pokušala je disati, osjećala se kao da joj se cijeli svijet ruši.
– Kad sam se oporavila, vratila sam se u mamin krevet i bila s njezinim sestrama Amber i Lucy dok je izdahnula.
Milujući je po glavi rekao sam joj:
– U redu je, mama. I uz to je preminula – ispričala je Luisa.
Dodaje da je ostala zatečena od šoka i tuge. Pogledala je Amber, a ona je kimnula. U tom trenutku je shvatila da zna strašnu istinu.
Naime, majka je svojoj drugoj kćeri Amber prije nekoliko godina rekla istinu, a iako je to htjela reći Luisi, majka ju je molila da to ne čini.
Luisa je počela plakati tako jako da je mislila da nikada neće prestati.
Sljedećih nekoliko dana bilo je strašno za nju. Njezine su sestre organizirale majčin sprovod jer se nije mogla nositi s boli i istinom koju je saznala.
U mjesecima koji su uslijedili shvatila je da uvijek razmišlja o ocu koji ju je odgojio, a koji je umro deset godina ranije.
– Izgledam puno drugačije od svojih sestara i odrastanja, tata je uvijek bio malo ravnodušniji prema meni. Imala sam privilegiran odgoj u mnogočemu, imao sam sve što sam mogao poželjeti u materijalnom smislu, a opet sam se uvijek osjećao odvojeno od ostatka moje obitelji. Mama i sestre bi se zajedno igrale lude igrice i smijale, a ja nisam razumjela njihov humor – prisjetila se Luisa.
Život joj je bio turbulentan. Njezin je otac bio fizički nasilan prema njezinoj majci, a iako nikada nije udario ni nju ni njezine sestre, kaže da su svjedočili kako je gurala i udarala majku.
Nakon nekoliko žestokih svađa morali su otići od kuće i biti s prijateljima, ali im se majka uvijek vraćala. Tvrdi da je između nje i njezinog oca uvijek postojala neka ogorčenost i da je voljela da je bila dovoljno jaka da ga ostavi.
– Živjeli smo u strahu od očeva temperamenta. Čak i male stvari poput prometnih gužvi izazvale bi u njemu jak bijes. Moje sestre su ga mogle smiriti na način na koji ja nisam. Ali mama i ja smo imale sjajan odnos. Iako su Amber i Lucy bile vrlo slične po godinama i provodile su dosta vremena zajedno, da nisam čitala u svojoj sobi, bila bih s njom – ispričala je.
Kada je imala 17 godina, napustila je dom i preselila se u London gdje je završila fakultet i našla posao. Iako ju je majka molila da ne odlazi, otac se složio da je dovoljno stara da se sama snalazi. Kad je otišla od kuće, još je manje viđala oca. Dok ju je majka često posjećivala, otac je to rijetko činio.
– Kad je umro, zapravo nisam znao što da mislim. Dio mene je bio tužan, a dio laknuo. Nakon očeve smrti, majka se zbližila s mojim sestrama, posebno Amber, i često ih posjećivala. Ponekad sam bila pomalo zavidna na njihovoj vezi. Život u Londonu nije uvijek bio lak i tijekom mojih 20-ih i 30-ih bilo je trenutaka kada sam bila prilično depresivna – rekla je.
Radila je u socijalnoj službi, a posao je često bio stresan. Iako je voljela pomagati ljudima, to je značilo ophođenje s onima koji su bili beskućnici ili ovisni o drogama. Dala je sve od sebe da pije antidepresive, redovito vježba, zdravo se hrani i bude u društvu pozitivnih ljudi.
– Pogodila me istina o mom ocu. Ubrzo nakon što mi je mama umrla, “zalutala” sam na mračno mjesto. Uzeo sam kreditnu karticu i ludo je potrošila, u nekoliko mjeseci nakupio sam dug od nekoliko tisuća funti. Šoping je bio jedino čime bih privremeno zaboravila na bol – rekla je.
Napokon je otišla kod psihologa i psihoterapeuta koji su joj dijagnosticirali bipolarni poremećaj, depresiju, anksioznost i psihozu.
Toliku bol i krivnju nanijela joj je spoznaja da je netko napao njezinu majku koju je obožavala.
– Godinama se osjećala kao da ne zaslužujem živjeti. Morao sam dugo ići na terapije da bih shvatio da to nije istina. Sada sam starija i našla sam svoj mir. Shvatila sam da se moj otac trudio biti dobar otac na svoj način. Posvojio me, financijski me uzdržavao i čak mi je pokušao naći posao – kaže.
Također je sretna što je bliska sa svojim mlađim sestrama koje su bile uz nju u vrlo teškim razdobljima njezina života. Ne osjeća ništa osim ljubavi i suosjećanja prema svojoj majci.
– Znam da me je sigurno jako voljela, ako me je zadržala nakon toga. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća život samohranih majki bio je vrlo drugačiji, a obitelj je nije uzdržavala. Ipak, njezina ljubav prema meni bila je tolika da se suočila s nečim tako teškim – zaključila je Luisa.
