Posljednjih dana društvenim mrežama kruže usporedne karte površina pod ledom na Antarktici, koje navodno “dokazuju” da je globalno zatopljenje izmišljotina. Karte prikazuju stanje leda na 24. prosinca 1979. i 24. prosinca 2024., uz medijan ruba leda iz razdoblja 1981.–2010. Na prvi pogled, čini se da je leda danas jednako ili više nego prije 45 godina. Međutim, ovakva interpretacija podataka predstavlja tešku obmanu, prenosi index .hr.
Zašto su ove usporedbe pogrešne?
Znanstveni podaci i analize pokazuju da je površina leda na Antarktici podložna prirodnim fluktuacijama, no dugoročni trend ukazuje na ozbiljne posljedice klimatskih promjena. Razmotrimo ključne razloge zašto se manipulira podacima o Antarktici:
1. Antarktika se sporije topi od Arktika
Antarktika se geografski i klimatski značajno razlikuje od Arktika. Led na Antarktici leži na kopnu, dok Arktik ima led koji pluta na oceanu, što ga čini osjetljivijim na promjene temperature vode. Osim toga, Antarktiku okružuje snažna Antarktička cirkumpolarna struja (ACC), koja sprječava prodor toplijih voda iz tropskih krajeva.
Klimatologinja Natalija Dunić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo objašnjava: “ACC djeluje kao snažna barijera za toplije vode, dok hladne vode tonu u duboke slojeve oceana, dodatno ograničavajući topljenje leda.”
Nasuprot tome, na Arktiku tople oceanske struje, poput Golfske struje, olakšavaju topljenje leda, a povratni efekti, poput smanjenja albeda (refleksije sunčeve svjetlosti), ubrzavaju proces otapanja.
2. Lokalni vremenski uvjeti mogu varirati
Površina leda na Antarktici može fluktuirati zbog sezonskih i vremenskih uvjeta. No, dugoročni trendovi, a ne izolirani datumi, pokazuju stvarno stanje.
Dunić ističe da je manipulacija podacima na temelju jednog datuma pogrešna:
“Jedan datum može biti iznimka zbog lokalnih vremenskih uvjeta, a ne odraz šireg trenda. Ključno je pratiti dugoročne promjene u površini, volumenu i dinamici leda.”
3. Dugoročni podaci pokazuju alarmantne trendove
Iako se antarktički morski led do početka 2010-ih činio relativno stabilnim, posljednjih godina bilježi dramatičan pad. U veljači 2023., opseg leda bio je 40% manji od prosjeka za isti mjesec u razdoblju 1979.–2020.
Godišnji gubitak leda na Antarktici ubrzao se šest puta između 1979. i 2017., doprinoseći povećanju razine mora za 1,27 cm. Projekcije do 2100. predviđaju da će otapanje leda na Antarktici uzrokovati porast globalne razine mora za oko 11 cm.
4. Arktik kao ogledalo klimatskih promjena
Za razliku od Antarktike, Arktik je znatno osjetljiviji na klimatske promjene. Njegov morski led smanjuje se po stopi od 12,6% po desetljeću u odnosu na prosjek iz razdoblja 1981.–2010. Neka istraživanja predviđaju da bi Arktik mogao ostati bez ljetnog morskog leda već tijekom 2030-ih.
