Još uvijek se ne zna kako su i koliko je zapravo djece iz Demokratske republike Kongo posvojeno u Hrvatsku otkada su kongoanske vlasti zabranile međusobna posvajanja 2017. godine. Službena agencija za posvajanja iz Afrike u Hrvatskoj ne postoji već deset godina pa su očigledno pojedinci samostalno iz Hrvatske organizirali posvajanje kongoanske djece, piše portal Index.hr.
Ipak, za posvajanje iz DR Konga trebali su posrednika, a četiri para koja su zapela u Zambiji pod optužbama za pokušaj trgovine djecom surađivala su s Emmanuelom Kabongom, ravnateljem kongoanskog sirotišta i vlasnikom male farme u gradu Lubumbashi u DR Kongu te predsjednikom udruge civilnog društva Association pour le soutien des initiatives de développement.
Kabongu to nije prvi puta da surađuje s Hrvatima. Njegova je udruga bila službeni partner riječke udruge Marijina farma koja je ugašena prošli tjedan, što je ponovno podiglo prašinu u javnosti, posebice zato što se od uhićenja Hrvata u Zambiji Kabongu izgubio svaki trag.
Zahtjev za gašenjem Marijine farme podnesen je samo dva tjedna nakon uhićenja Hrvata u Zambiji i nestanka Kabonga. Prošli tjedan udruga je službeno ugašena, a od tada su se njezini članovi samo jednom pojavili u javnosti i to priopćenjem. Marija Ivaniš, osnivačica udruge, smatra da je to bila njezina moralna dužnost, a daljnja istupanja u javnost odbija.
Ivaniš je profesorica nekoliko ekonomskih predmeta na riječkom sveučilištu uključujući i kolegij Etike i društvene odgovornosti te Društvenog poduzetništva u uslužnim djelatnostima Uz to je i kćer istaknutog riječkog političara Nikole Ivaniša iz Primorsko-goranskog saveza kojemu je podršku u kandidaturi za gradonačelnika Rijeke na prošlim lokalnim izborima dao Stipe Mesić.
Javnost postavlja brojna pitanja. U prvom redu je nezanemariva povezanost između udruge Marijina farma odnosno Marije Ivaniš te stanovitog Kabonga. Drugo, nije zanemarivo ni vrijeme podnošenja zahtjeva za gašenje udruge – 20.12.2022., što je svega dva tjedna nakon uhićenja u Zambiji.
Ivaniš se protekle subote obratila medijima putem priopćenja kada je kao razlog prestanka djelovanja navela nemogućnost vođenja udruge zbog obaveza. Također je izjavila da njezina udruga nije posredovala u posvojenima iz DR Konga, osim jednom – kada je ona posvojila dijete iz sirotišta, o čemu je često pričala u javnosti.
Tako je za magazin RYL 2018. godine ispričala svoje iskustvo posvojenja iz te zemlje. Tada je napisala da je dijete koje je posvojila imalo roditelje.
Ovo su dijelovi njezine ispovijesti o posvajanju iz DR Konga:
“Od svoje je četvrte godine živio s svojim biološkim roditeljima u kršćanskoj obitelji, koja vrlo teško živi. S majkom i ocem koji se, usprkos tome, na sve načine muče da prehrane i školuju svoju stariju djecu. Surova stvarnost te je ljude natjerala da odluče dati dvoje svoje djece na posvajanje.
(…)
Ovdje ne govorimo o prodaji djece, ovdje govorimo o međunarodnom posvojenju, humanom pristupu djeci i šansi da žive. Kako je tužno zapravo. Ljudima je normalno dignuti kredit i kupiti skupi auto, ali im nije normalno platiti život i spasiti nekoga. Kad me pitaju jel bilo teško, odgovaram da nije.
(…)
“Prihvatilište vodi jedan krasan čovjek sa svojom obitelji i brine o djeci kojima su nađeni međunarodni posvojitelji. Tamo imaju redovne obroke, sve higijenske uvjete za življenje, igraju se, pjevaju… poput nekog vrtića. Tamo, poput mog Michaela, prolaze adaptaciju i emotivnu traumu odvajanja od bioloških roditelja, a nakon toga, ljudi koji se brinu o njima, pripremaju ih za dolazak roditelja s kojima će otići u bolji život.
U cijelom postupku, sve vrijeme bila sam na svakodnevnoj bazi u kontaktu s voditeljem prihvatilišta, kojeg sam po osobnom dolasku u Afriku upoznala i zagrlila”.
Od Ivaniš novinari Indexa nisu uspjeli doći do odgovora je li čovjek iz prihvatilišta kojeg spominje upravo Emmanuel Kabongo.
“Udruga nije niti u jednom slučaju posredovala postupku posvajanja djece iz DR Kongo. S ravnateljem sirotišta iz DR Konga, za kojeg se tvrdi da je u bijegu, nisam ni u kakvom kontaktu. Jedino posvojenje u kojem sam sudjelovala je posvojenje moga mlađeg sina i na to sam iznimno ponosna”, stoji u njezinom subotnjem priopćenju u kojemu je još istaknula da je udruga sufinancirala školarine za 46 kongoanske djece.
Kada smo nazvali Ivaniš kako bi nam pojasnila još nekoliko detalja oko rada udruge i razloga njezina gašenja, rekla nam je da je njezina udruga više radila za hrvatsku djecu nego za afričku, potvrdila je još jednom da nije u kontaktu s Kabongom te da ne namjerava više istupati u javnosti.
“Mi smo udruga koja je više radila za riječku djecu nego za Afriku. Ja sam svoju moralnu dužnost obavila, jednu izjavu sam dala, ne znam zašto se dalje kopa. Mogli ste nas ranije pratiti, učinili smo pregršt lijepih stvari za djecu.
Molim vas kao sveučilišni profesor i majka dvoje djece da me se iz svega izuzme, nemojte me remetiti i čačkati, ja sam svoje imala za reći. Ne želim na više ništa odgovarati”, kazala nam je.
Na spomen uhićenih Hrvata u Zambiji unervozila se i poklopila nam slušalicu pa ju nismo stigli pitati je li bila u kontaktu s bilo kojim od posvojitelja koji su sada u zatvoru u Zambiji i zašto je prekinula svoju suradnju s Kabongom.
Bivša dopredsjednica Marijine farme Hela Liverić rekla je da u udruzi nije već tri godine i da nije u kontaktu s ikim iz udruge. Kao razlog navela je nedostatak vremena da se posveti radu udruge.
“Živim na selu i uopće nemam nikakav kontakt s njima. Dalje ne bih ništa komentirala”, rekla nam je Liverić, inače vlasnica farme Drijade u istarskom Šumberu, čiji je gost nerijetko znala biti obitelj Karamarko, ali i brojni svjetski diplomati.
