Iza Marija Tokića, bivšeg prvotimca »Rijeke« i »Dinama«, skoro je osma godina u austrijskom nogometu. Četiri godine u »Grazu«, potom dvije u bečkoj »Austriji« te godina i pol u njegovom ljutom gradskom suparniku »Rapidu«, klubovima boje kojega su oduvijek s uspjehom branili hrvatski igrači. No, iza Tokića je i možda najteža nogometna, pa i životna godina. Nužna travanjska operacija kralježnice nadvila je upitnik nad karijerom, no na sreću sve je prošlo u najboljem redu, Mario se vratio jesenas te odigrao 21, od 22 utakmice, kao i sve one na europskoj sceni.
Tri kluba i sedam i pol godina igranja više je nego dosta vremena za ozbiljnu rekapitulaciju karijere?
– Iza mene je sedam i pol prelijepih godina iako sam u vrijeme odlaska i dokazivanja očekivao da ću se zadržati tek godinu, dvije. U biti ja nikad nisam niti planirao duži odlazak baš u Austriju, već u neku drugu, više »nogometnu« zemlju. No, u vrijeme kad je HNL bila u poteškoćama, Austrija je bila primamljiva opcija. Sve je krenulo više nego dobro, ostao sam, udomaćio se i stvorio dosta dobro nogometno ime. Kako je vrijeme prolazilo, sve mi je teže bilo razmišljati o odlasku u neku drugu zemlju.
Iza vas i »Rapida« je dosta uspješna polusezona, samo ste dva boda iza vodeće »Austrije« te u krugu sastava koji bi mogli pomrsiti račune Bečanima?
– Iza nas je dosta dobra polusezona. Jedino, ispali smo od »Famaguste« u Ligi prvaka, što je ocijenjeno kao veliki neuspjeh. Iako se radi o protivnku s Cipra, jednostavno treba priznati da su u dvije utakmice bili bolji. Sada su četiri kluba na četiri boda, proljeće će sigurno biti zanimljivo. Plan »Rapida« je uvijek vezan uz samo prvo mjesto. To je ipak najtrofejniji austrijski klub, s daleko najbrojnijim navijačima. S druge strane svi su svjesni da je »Salzburg« s budžetom koji ima favorit broj jedan. No, mi mo prošle godine kada smo bili prvaci pokazali da novac i ne mora biti presudan. Imamo kvalitetu kojom možemo parirati njima koji imaju na okupu 20-ak jako kvalitetnih igrača.
Koliko je stresan bio prelazak u redove gradskog rivala?
– Uvijek je malo rizično promijeniti klub u jednom gradu. Prešao sam u redove najvećeg rivala, no to nije toliko izraženo kad se dođe iz »Austrije« u »Rapid«, kao kada se dogodi obratno. »Austria« slovi kao gospodski klub, nemaju toliko vatrene navijače. Prelazak u suprotnom smjeru za igrača može biti puno bolniji, s puno više problema. To navijači ne opraštaju. S »Austrijom« sam bio prvak i osvojio dva kupa i oni to poštuju. Imali smo zapažene uspjehe i ostali u korektnim odnosima.
Današnja kvaliteta austrijskog nogometa?
– Dosta dobra, ulaže se u nogomet i ima dosta reda. Poslije EP-a je napravljen i jedan »boom« glede navijača. Tako »Rapid« već godinu dana ima sve rasprodane ulaznice za domaće utakmice. I ostali klubovi su se digli, stvarno je užitak dolaziti na utakmice.
Kako danas kotiraju hrvatski igrači u zemlji skijaša?
– Hvala Bogu, od Cice Kranjčara i Vlatka Markovića na ovamo svi su dobro igrali. Respektiraju Hrvate i hrvatski nogomet, na dobroj smo cijeni i mnogi klubovi žele nas u svojim redovima. No, naši igrači sve teže dolaze i u Austriju jer je puno nelogičnosti, poglavito nerealnosti kad su u pitanju potraživanja. »Lupaju« se neke cijene i cifre koje nitko ne želi prihvatiti. Zato je možda sve manje naših igrača, a sve više Poljaka, Slovaka, Čeha… koji nisu lošiji igrači nego mi, a puno su jeftiniji.
Koliko još namjeravate ostati u Austriji, dosta ste puta istakli da bi željeli karijeru završiti na Kantridi?
– Ugovor imam još godinu i pol dana. Sto posto sam fokusiran na »Rapid«, a kada ga odradim imat ću 35 godina. Nemam velikih planova poslije toga, nakon ozljede i operacije shvatio sam da je jako teško nešto planirati. Najvažnije je da me zdravlje posluži, a onda ako budem mogao igrati na visokoj razini, igrat ću još koju sezonu. Možda je još malo rano, ali čovjek uvijek razmišlja o povratku u matičnu sredinu. Što si duže u inozemstvu, sve više nedostaje domovina i grad u kojem si počeo. Volio bih završiti karijeru u »Rijeci«, to je jedini klub s kojim nisam ništa osvojio, izuzev što smo dogurali do finala kupa koji smo izgubili od »Dinama«. Taj jedan moj mali osobni »minus« s »Rijekom« bih volio nadoknaditi. Isto tako, ne bih volio doći u »Rijeku« tek tako, da samo odigram. To mora biti kvalitetno, moram osjetiti da mogu pomoći, a ne da zauzimam mjesto mlađima.
Koliko je Austrija profitirala od euro smotre i može li njena kandidatura biti neki putokaz Hrvatskoj za neku buduću kandidaturu?
– Samo povećanje gledanosti pokazuje da su Austrijanci puno više zainteresirani za nogomet nego ranije. Prije svega su skijaška nacija, ali jako puno ulažu u nogomet. Osjeti se jedan veliki pozitivan pomak, ostali su fenomenalni stadioni, a ljudi s većim guštom odlaze na utakmicu jer imaju veći komoditet. Jako puno ljudi je na EP-u prošlo kroz Austriju, a imali su jako male, skoro nikakve probleme s navijačima. Ona nam može biti uzor u našoj kandidaturi, jer i mi imamo jako puno za ponuditi, poglavito u turističkom smislu. (novi list)
Rijeka ne skuplja staro zeljezo,a to ces Mario bit ti za leto dan.