Milena Cunningham (48) iz Škotske izgubila je vid prije 22 godine. Zbog ozbiljnih zdravstvenih problema pala je u komu u kojoj je provela osam tjedana.
Kad se probudila, bilo joj je jasno da je slijepa. Pregledali su je liječnici u bolnici, koji su zaključili da postoji vrlo mala šansa da će ikada vratiti vid.
Milenin se vid doista nikada nije vratio, ali prije više od dva desetljeća bila je dio vrlo male skupine ljudi na planetu koji imaju nevjerojatnu sposobnost da na neki način “vide” predmete oko sebe, unatoč svojoj sljepoći. Međutim, samo one koji se kreću.
Femonen Milene Cunning izuzetno je rijedak u kognitivnoj neuroznanosti. Naziv medicinskog fenomena i njegovog neobičnog stanja je “Ridoh sindrom” ili “slijepi vid”. To je neobična sposobnost koja se ponekad javlja kod slijepih osoba, a koju njihov nesvjesni dio mozga može osjetiti, odnosno opažati okolinu.
“To je poput bacanja kuglice Mileni u glavu, a ona odmah digne ruku ili se izmakne čak i prije nego što to osvijesti”, kaže Jody Kalam, znanstvenik koji joj je skenirao mozak.
Milena kaže da je prvi put primijetila da još uvijek može nešto vidjeti kad se oporavljala u bolnici.
– Kroz maglu sam mogao vidjeti kako kiša curi kroz prozorsko staklo, zatim voda koja teče kroz odvod, para koja se diže iz šalice kave, ukosnica moje kćeri u kosi dok se kretala. Nikad joj više nisam vidjela lice, ali ono što nosi i jake boje, to mogu – kaže Milena Kaning.
Povezali su je s neurologom, profesorom Gordonom Duttonom, koji ju je podvrgao testovima. Stavio je stolice u bolnički hodnik. Rekao joj je da hoda između njih svojom uobičajenom brzinom.
– Hodala sam normalnom brzinom i stalno sam nalijetala na njih. Kad sam stigla do kraja hodnika, rekla sam: ‘Dobro, sad pokušaj malo brže hodati i vratiti se’. Hodala sam brže i prolazila pored njih i nisam pogodila nijednu. To je bilo izvrsno. Objasnio mi je da ne bih trebala previše razmišljati i samo to raditi. Podsvijest mi je rekla kako da radim taj zadatak i izbjegavam ih – rekla je Milena.
Tako danas hoda po kući, brzim korakom. Posprema iako ne može vidjeti predmete. Jednostavno zna da su tamo.
– Mozak mi uvijek nešto govori. Ako je predmet na podu u kući, mogu ga vidjeti i obići ili podići. I znam da sjedite blizu, ali ne vidim vas – rekla je Milena za BBC-jev radijski program pod nazivom “The Digital Human”.
