Znanstvenici su primijetili prigušena plava svjetla u arktičkom snijegu oko istraživačke stanice u Rusiji.
Nakon što su ispitali ovaj fenomen, zaključili su da svjetlost uzrokuju male bioluminiscentne životinje zvane kopepodi koje su za vrijeme plime isplivale na obalu iz obližnjeg Bijelog mora.
Bio je to prvi put da je uočena ova lijepa i tajanstvena pojava, a plavi sjaj uočili su biologinja Vera Emelianenko i sin molekularnog biologa stanice Mihail Neretin u noćnoj šetnji početkom ovog mjeseca.
Nasukani plankton počeo je sjati kada su ga uznemirili koraci znanstvenika i njihovih pasa.
“Bile su poput plave božićne lampice na snijegu”, rekao je Emelianenko za National Geographic.
Zatim je proučavao uzorke snijega pod mikroskopom i otkrio da sjaj dolazi od sićušnih škampa koji emitiraju blijedoplavu boju.
Kopepodi, zvani i “morske bube”, dugi su svega nekoliko milimetara, poput nekoliko zrna pijeska u nizu.
– Mali su, brojni i predstavljaju hranu za mnoge druge organizme – objašnjava morski biolog koji proučava zooplankton Stephen Haddock s Instituta Monterey.
Kopepodi čine većinu biomase u oceanu, prema nekim procjenama. Oni su pasivni plivači i stoga ne mogu odoljeti strujama.
Ova posebna vrsta identificirana je kao latinski naziv metridia longa, a živi u oceanima od Hudsonovog mora do obale američke države Maine i preko Arktika.
Međutim, prisutnost ovih organizama na obalama Bijelog mora je neobična jer se najčešće nalaze daleko u moru.
Kopepodi obično žive na dubinama od 25 do 90 metara tijekom dana, a tijekom noći uzdižu se nekoliko metara od površine.
Prema riječima stručnjakinje za arktički morski zooplankton Ksenije Kosobokove s Ruske akademije znanosti u Moskvi, kopepode je sigurno uhvatila snažna morska struja.
– Dvaput dnevno kad se plima Bijelog mora diže do obale, hladna voda i sve u njoj prođe kroz pukotine u ledu i snijegu. Za slabe plivače poput kopepoda nema spasa – objasnila je Kosobokova
Bioluminiscencija je emisija svjetlosti od strane živog organizma, a uzrokuje je molekula koja se zove luciferin.
Sam po sebi luciferin proizvodi vrlo slab, stabilan sjaj, ali u kombinaciji s enzimom luciferazom, reakcija se ubrzava i taj sjaj postaje bljesak.
Kod nekih kopepoda luciferin i luciferaza reagiraju unutar tijela, ali metridia longa ima žlijezde na glavi i tijelu koje luče te kemikalije.
– One emitiraju te dvije molekule u isto vrijeme i u vodi nastaje mali oblak svjetlosti – rekao je biolog Stephen Haddock.
Znanstvenici vjeruju da metridija i drugi kopepodi koriste bioluminiscenciju kao obranu kako bi uplašili grabežljivce ili im odvratili pažnju dovoljno dugo da kopepodi pobjegnu.
