Lidiju je poznavao od rođenja, brinuo se o njoj dok je bila mala, bio je izuzetno blizak s Goranom, na dan ubojstva pio kavu s Gordanom, a potom je uhićen zbog sumnje da ih je svirepo ubio, nakon što je šest mjeseci planirao i organizirao ubojstvo.
Monstruozno ubojstvo obitelji Đokić, Gorana (57), Gordane (56) i njihove kćeri Lidije (25) uznemirilo je cijelu Srbiju. Kada je mjesec dana nakon zločina uslijedio epilog, odnosno kada je za okrutnu likvidaciju osumnjičen njihov bliski rođak Goran Džonić, javnost se dodatno uznemirila.
Prvi razlog za to nije bila samo krvna veza osumnjičenog sa žrtvama – Džonić je brat tetke ubijenog Gorana i živi u susjedstvu njegove majke, već i činjenica da su cijeli život bili izuzetno bliski i da on je zapravo bio Đokićeva osoba od povjerenja. Lidiju, za čije ga ubojstvo sada sumnjiči, poznavao je od rođenja i držao ga je u krilu, kako kažu susjedi. Išao je na Đokićeve proslave, kao što su i oni išli kod njega, čak je bio i u njihovoj kući na dan ubojstva i s njima pio kavu.
Potom ih je navodno oteo, ubio, zapalio i opljačkao. Nastavio je dolaziti kod Goranove majke Stanojke Đokić, s njima je jeo i pio, kako sama žena kaže, bio im je na sprovodu, plakao je, pravio se da im je žao.
Tada je uhićen i otkriveno je da sumnja da je zločin pripremao šest mjeseci – napravio je plan, naručio prigušivač, kupio benzin, dovezao se skuterom na mjesto zločina dan prije ubojstva, ostavio ga u grmlje i oteo ih rekavši im da se skuter pokvario i da ga treba odvesti.
Kada su ljudi u Moravcu čuli za to, počeli su pričati koga poznaju. Kolege su izjavile da je karijerist, da je uvijek u svemu morao biti prvi i najbolji. Mještani Moravca potvrdili su da se njegova manična potreba da bude neprikosnoven reflektirala na sve segmente života, od karijere, preko materijalnih stvari – uvijek je imao najbolje automobile, najbolji motocikl, luksuznu kuću. Na vijest da je sumnjao da je nekoga ubio, ljudi su uglavnom govorili da na temelju saznanja o svojoj superiornoj naravi nisu bili toliko šokirani samim ubojstvom, ali su svi ostali bez riječi kada ih je odabrao za žrtve.
Kada je, kako se sumnja, nakon ubojstva opljačkao Đokića, a novac je vjerojatno bio motiv za nezapamćen zločin, plijen je zakopao u dvorište sina. Policija je tada u cijelu priču uvukla i dvojicu njihovih sinova, Stefana i Milana, te pokušala okriviti lokalne aleksinačke kriminalce Kostantina i Kostadina Miloševića, poznatijeg u okolini pod nadimkom “Jojke”.
Sugovornik Blica objašnjava i da psihopatiju ne čini samo jedna osobina.
– To je sklop osobina u kojem narcisoidnost ima isti rang kao i agresivnost, kao i impulsivnost, a ja sada ne znam da li je on imao ranije ispade agresije, impulsivnosti i da li je sudjelovao u drugim krivičnim radnjama da bih sa izvjesnošću mogao reći – da, to je psihopatski sklop – navodi kriminolog i nastavlja da je to ipak najverojatnije:
“On nije duševni bolesnik, to je ovdje u proceni važno, dakle, kazneno je odgovoran, a način na koji je učinio djelo govori da nema drugog objašnjenja nego da je psihopat.”
Na to da je sa ubijenima u krvnom srodstvu i da su bili izuzetno bliski, Radovanović tvrdi da je upravo to jedan od dokaza odsustva bilo kakvih moralnih normi i osjećaja.
– On je bio blizak formalno, jer ljudi koji planiraju tako nešto mogu biti iz formalnih razloga bliski kako bi dobro isplanirali zločin – kaže i dodaje:
“Oni jesu braća, ali imate rođenu braću koja se međusobno ne trpe i jedan od njih ubije drugog. Tako je jer psihopatski lik nema skrupula, pa ako je on taj profil, a verujem da jest zbog svih navedenih osobina, onda njega karakterizuraju u socijalnom području totalno odsustvo bilo kakvih moralnih normi i onda je sasvim svejedno da li je u pitanju rođeni brat ili je bilo koji drugi čovjek.”
Posebno se osvrnuo, kao na još jednu potvrdu Džonićeve, navodne, psihopatije, na njegovo ponašanje nakon hapšenja i na uplitanje sinova u cijelu priču.
– Čovjek koji pokušava podijeiti odgovornost sa sinovima ne može biti ništa drugo osim psihopate i to gdje je psihopatija onako dubok, s dubokim narcisoidnim osećanjima i agresijom i sa potpunim odsustvom morala – tvrdi sugovornik “Blica”, a time objašnjava i to što je, prema sumnjama policije, ubio ni krivu ni dužnu Lidiju, praktično dijete:
– Inteligentne osobe prilagođavaju odbranu i alibi realnosti, odnosno, tekstovima i teorijama koji su se već pojavili u javnosti, upiru prst u druge ljude. Oni kreću oslovno od toga šta su pročitali u medijima i što može biti realno, do potpunih izmišljotina. Svatko tko smatra da je u kritičnoj situaciji, zna da mora da obezbijediti sebi alibi i što logičniju odbranu – kaže psihijatar:
“Što je priča logičnija, to on više u svojoj glavi vjeruje da će izbeći kaznu. Moguće je da je i u slučaju Đokića osumnjičeni pratio medije, kao i da je uspio sve to da ukomponirati.”
Nekadašnji šef Odsjeka za krvne delikte Žarko Popović Pop je analizirajući slučaj ubojstva tročlane porodice iz Aleksinca je ocenio da je Goran Džonić, osumnjičeni za zločin, klasičan primer sociopate.
– To je imovinski delikt prije svega. Bilo je takvih zločina, ali ljudi pritisnuti dokazima nisu pravili probleme na sudu, i kajali su se i plakali. Ovaj čovek ne pokazuje nikakvu empatiju, pokušava na razne načine da se iščupa – kaže Popović, prenose beogradski medij.
