Municipij pod hipotekom banke i prošlosti

Veliki riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta, koji je zaslužan za izgradnju zgrade Municipija u Starom gradu, zasigurno bi se okrenuo u grobu kada bi znao da su njegovi nasljednici koji danas vode grad ovo povijesno zdanje stavili pod hipoteku od milijun eura. Naime, još davne 1999. godine Gradsko poglavarstvo na čijem čelu je tada bio Slavko Linić odobrilo je uknjižbu hipoteke na ovoj povijesnoj zgradi koja osim što je jedan od najznačajnijih objekata riječke povijesne baštine, ima i veliku simboličnu vrijednost, kao objekt koji predstavlja Riječku komunu odnosno gradsku općinsku vlast.

Riječki municipij projektirao je poznati riječki arhitekt Filibert Bazarig, a zdanje je stavljeno u funkciju 1873.godine. U ono vrijeme grad je imao 56 gradskih zastupnika-vijećnika pa radi potrebe tadašnji gradonačelnik Ciotta kreće u izgradnju novog općinskog središta.

No, ovo zdanje koje se nagledalo u historiji grada svakakvih povijesnih situacija i likova, svojevrsni suton počinje doživljavati poslije 1945.godine. Nova poslijeratna vlast na Municipij je gledala kao na građevinu koja simbolizira bivše tzv. nenarodne proautonomaške gradske uprave pa se sama zgrada nastojala na određene načine marginalizirati. Već prvih godina nakon II. svjetskog rata s pročelja Municipija bez objašnjenja je skinuta kamena ploča s povijesnim grbom Rijeke (danas se nalazi u Guvernerovoj palači). Inače, u Municipiju su se održavale skupštinske sjednice NOO Rijeke, kasnije Općine Rijeka, sve do 1971. godine kada se zbog promjena u skupštinskom sistemu povećao broj gradskih odbornika te dolazi do preseljenja na adresu Korzo 16. Municipij tada postaje sjedište Rektorata novoformiranog riječkog sveučilišta, a dio se koristi za matični ured. U zgradi se nalazila i prekrasna sala za sjednice gradskog vijeća nad kojom je učinjen pravi kulturocid jer je uz dopuštenje konzervatora potpuno uništena raznim pregradama.

Nakon odlaska Rektorata na novu lokaciju na Bulevardu, tadašnje Poglavarstvo donosi ‘genijalnu’ odluku o smještaju lokalne televizijske stanice (Kanal RI) u ovo povijesno zdanje. Kao dodatni ‘ukras’ Municipij dobiva na svom krovu veliki TV relej kao krunu neukusa i vandalizma. U Municipij se smještaju ostali dodatni sadržaji, privatne obrazovne institucije, oglasni odjel i restoran (nedavno zatvoren). Sam povijesni trg pretvara se u parkiralište pod naplatom i nikada nije zaživio kao mjesto okupljanja građana. Rijeka je vjerojatno jedini grad u Europi koji zgradu koja simbolizira gradsku općinu i gradsku vlast tretira na ovakav čudan i ponižavajući način. Europski gradovi gotovo u pravilu stare gradske vijećnice koriste u protokolarne svrhe, za svečane sjednice gradskog parlamenta, proslave, predavanja ili kao svojevrsni gradski muzej posvećen gradskoj komuni, znamenitim građanima i ljudima koji su vodili grad. Municipalni trgovi nisu pretvoreni u bezvezno parkiralište već predstavljaju središnja mjesta okupljanja građana i turista. Kod nas to nije slučaj, pa se čovjek mora zapitati da li u ovoj gradskoj vlasti vlada neznanje, nezainteresiranost ili je u glavama tih ljudi još uvijek ideološki kompleks prema ovom našem povijesnom zdanju, isti kompleks kakav su imali čelnici grada u prvim desetljećima nakon II. svjetskog rata.(R.Grošić)