Mutne igre oko ZTC-a: Protuzakonita izvlaštenja, nestajale katastarske čestice…

U sjeni nedavnog otvorenja ZTC-a donosimo priču o mutnim igrama oko oduzimanja privatnih terena vlasnicima koji su imali nesreću da im se tereni nalaze na prostoru gdje su investitori zamislili izgraditi novi trgovački centar. Cijela priča počinje kupnjom 9 jednakih parcela bez ikakve pristupne ceste. Investitor je očito investiciju temeljio na garancijama da će mu pristup cesti i komunalnoj infrastrukturi omogućiti gradske vlasti i to preko privatnih terena i kuća.

Iako privatno vlasništvo predstavlja temelj svake ekonomije, a bez privatnog vlasništva postojanje tržišta je nemoguće, izgleda da u Hrvatskoj to ne vrijedi. Zakon o izvlaštenju definira mogućnost oduzimanja vlasništva radi izgradnje objekata ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske. U našem slučaju radilo se o trgovačkom centru koji je proglašen nacionalnim interesom.

Jedna od žrtava takvog sustava postao je i Carlo Blasich koji je svojedobno, kao i tisuće drugih građana, pokušao steći vlasništvo nad stanom u kojem je imao stanarsko pravo. Iz Grada Rijeke su mu godinama osporavali to pravo pod obrazloženjem da je zgrada predviđena za rušenja. Blasich je na kraju tužio Grad i sud 20.03. 2000. presuđuje u njegovu korist omogućavajući mu stupanje u vlasništvo. U obrazloženju presude navodi se kako Grad Rijeka ni u jednom trenutku nije konkretizirao nagodbu za eventualnom novčanom kompenzacijom ili zamjenom nekretnine niti je istu u stvari predočio tužitelju. Upravo je postojanje konkretne ponude za materijalnom ili imovinskom kompenzacijom jedan od najvažnijih preduvjeta zakonitog postupka izvlaštenja za koji ćemo se kasnije uvjeriti da je u Blasichevom slučaju najvjerojatnije zaobiđen u širokom luku.

Obrazloženje presude Općinskog suda iz kojeg proizlazi da Blasichu nije nuđena zamjenska nekretnina!

Bez obzira na navode iz obrazloženja sudske presude, država Blasichevu imovinu 09.05.2008. godine nakon njegove smrti ipak izvlašćuje uz obeštećenje od 165.693,90 kuna (iznos se odnosi na obeštećenje za stan, a ne i za pripadajuće zemljište).

Tada započinje teatar hrvatskih pravosudnih apsurda. Nakon pravomoćne presude Županijskog suda, Blasichev nasljednik Antonio Repanić obratio pučkom pravobranitelju sa zahtjevom za poništenje upravnog spora uz argumentaciju da se u slučaju izvlaštenja nije radilo o državnom interesu te da izvlaštenoj osobi nisu nuđene zamjenske nekretnine kako to propisuje zakon. Repanić od pučkog pravobranitelja dobija odgovor kako je izvlaštenje provedeno po zakonu uz priloženu dokumentaciju riječkog Odjela za komunalni sustav. U dokumentaciji se tvrdi kako su Blasichu još 1998. godine ponuđene zamjenske nekretnine. Riječ je o datumu dvije godine mlađem od pravomoćne sudske presude u čijem se obrazloženju navodi ‘kako Grad Rijeka ni u jednom trenutku nije konkretizirao nagodbu za eventualnom novčanom kompenzacijom ili zamjenom nekretnine niti je istu u stvari predočio tužitelju’. Pučki pravobranitelj dakle utvrđuje kako je dopis i dokumentacija Odjela za komunalni sustav u kojem se tvrdi da su zamjenske nekretnine ponuđene ‘jači’ argument od pravomoćne presude Općinskog suda u čijem se obrazloženju tvrdi da toga u ovom slučaju uopće nije bilo!
Od izvlaštenja je u međuvremenu prošlo dvije godine, a izvlaštena imovina nije privedena svrsi zbog koje provedeno izvlaštenje. Kako zakon u takvom slučaju predviđa povrat imovine, Repanić je to i zatražio od Službe za imovinske poslove Ureda državne uprave u PGŽ. Međutim, zahjev mu je odbijen uz obrazloženje kako je dvije godine možda i proteklo od rješenja o izvlaštenju ali ne i od pravomoćnosti izvlaštenja koje počinje 6 mjeseci kasnije.
Repanić u međuvremenu ulazi u nove pravne sporove s Gradom tvrdeći kako uz stan ima pravo i na pripadajuće zemljište budući da predstavljaju jednu cjelinu jer nose oznaku k.č.br. 45 k.o. Plase. Kako se radi u zgradi nalaze dva stana od kojih je jedan u vlasništvu grada Rijeke, Repanić smatra da mu pripada 50,30 posto od 2554m2 kao suvlasniku odgovarajućeg idealnog dijela čitave zgrade. Županijski sud u Rijeci 9. svibnja 2008. proglašava Repanićevu tužbu neosnovanom s obrazloženjem da je vlasništvo stečeno temeljem Zakona o prodaji stanova koji je lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu. Naime, u odredbama zakona o vlasništvu je bilo predviđeno da stanari koji su otkupili stanove moraju platiti i zemljište dok je naknadno ta odredba brisana. Repanić je protiv sutkinju nakon presude prijavio DORH-u smatrajući kako mu je po istoj stvari presuđeno dva puta u predmetu za koji sud nije nadležan i po kojem se vodi vanparnični postupak.

No, najzanimljivije u cijeloj priči je da je k.č.br. 45 k.o. Plase u međuvremenu nestala! Prema rješenju Općinskog suda u Rijeci od 15.10.2007. godine Z8604/07 nestaje katastarska čestica 45. ukupne kvadrature 2.554m2 i stvaraju dvije manje čestice 45/1 I 45/2 ukupne kvadrature 786m2. I sve to u razdoblju dok je Repanić bio vlasnik budući da je izvlaštenje provedeno tek godinu dana kasnije! Da bi apsurd bio veći, Repaniću je izvlaštena tada već nepostojeća k.č. 45 na temelju čega on zaključuje kako se radilo o krivotvorenim dokumentima ili presudama.

Izvadak spornog rješenja Općinskog suda kojim nestaje k.č. 45

Repanić tumači kako je cijela operacija napravljena kako bi ga se onemogućilo da napravi zabilježbu na cijeloj katastarskoj čestici čime je investitoru omogućeno dobivanje građevinske dozvole i kredita. Naime, investitor ZTC-a je ubrzo u Unicreditu Bank Austria AG podigao kredit u iznosu od 114.651.000,00 EUR, a kao hipoteka je ponuđeno upravo sporno zemljište. U sporazumu o hipoteci investitor je zajamčio banci kako na cijeloj površini ima besteretno pravo vlasništva i pravo građenja te da u tijeku nisu niti prijete postupci pred bilo kojim sudom, upravnim tijelom ili arbitražnim vijećem u RH. Unatoč činjenici da je u tom trenutku bio u tijeku vanparnični spor u vezi utvrđivanja suvlasništva na katastarskoj čestici k.č. 45 Plase i upravni spor pokrenut zbog krivotvorenja u katastru. Nakon izdavanja kredita pokrenut je i postupak povrata imovine budući da se cesta zbog koje je Repanić izvlašten nije počela graditi, a ne gradi se i do dana pisanja ovog članka.

Repanić je svoje sumnje u kriminalne radnje koje se događaju po sudu, gruntovnici, državnim uredima, Ministarstvima, uredima pučkog pravobranitelja Repanić prijavljuje DORH, od kojeg nikada nije dobio odgovor. Također je od strane županijskog Državnog odvjetništva zatražio poništenje građevinske dozvolu zbog krivotvorenja dokumenata u katastru i zbog sporova koji se vode u svezi zemljišta. Do dana pisanja ovog tekst nije dobio odgovor.

– Dovoljno je uvidjeti što se događa ljudima koji otkriju i prijave kriminal. To je najveća potvrda mojih tvrdnji u koje ne sumnjam nego sam siguran u njih, smatra Repanić koji je podigao kaznene prijave protiv svih sudaca i državnih odvjetnika umješanih u njegov slučaj i za koje smatra da su umiješani u kriminalne aktivnosti. (dš)