Nakon što se Rapallskim sporazumom uspostavljena Slobodna Država Rijeka i D’Annunzio vojnim operacijama istjeran iz grada, na današnji dan 24.travnja 1921. održani su u Rijeci prvi demokratski izbori za riječku Konstituantu. Na izbore su izašle dvije političke grupacije. Grupaciju riječkih autonomista predvodio je Riccardo Zanella, a pristaše aneksije Italiji okupljene u “Blocco Nazionale” (Nacionalni blok) dr. A. Grossich. U Blocco
Nazionale ušle su razne stranke aneksionističke orijentacije: Republikanska stranka dr. Bacicha, Demokratska stranka gradonačelnika S. Bellasicha, fašisti, Pučka stranka dr. Blaua, Grossicheva Aneksionistička stranka i radnička komora (aneksionistički nastrojeni socijalisti). Zanellinim autonomistima potporu su dale i druge riječke stranke okupljene u “Riječkom patriotskom savezu Indeficienter” (“Lega patriotica Fiumana Indeficienter”), koji su činile: Autonomna demokratska riječka stranka Ruggiera Gotthardia, Slavenska riječka stranka prof. Benjamina Grohovca, Internacionalna socijalistička stranka (riječka sekcija) Cosima Segnana i Giovannia Mayerholda i Stranka za teritorije anektirane Riječkoj državi Viktora Erora. Riječka socijalistička stranka odlučila je bojkotirati izbore ‘u znak protesta protiv zloporaba vlasti i uslijed toga što je nekim radnicima oduzeto pravo glasa’. Riječka Jugoslavenska stranka, koja je okupljala najviše riječkih Hrvata, dala je javnu potporu Zanelli iako se nije slagala s njegovom politikom ali je u autonomiji (samostalnosti) Rijeke vidjela bolji položaj za riječke Jugoslavene, nego u Rijeci anektiranoj Italiji. Dana 16. travnja 1921. u Riječkom glasniku, glasilu stranke tiskanom u Zagrebu, obratila “svim Jugoslavenima Rijeke” proglasom u kojem ih poziva da glasuju za Zanellu, a protiv Grossicha i aneksionista: “Jugoslaveni Rijeke i podopćina! Situacija se promijenila! Potrebno je,
da svi glasujete zajedno sa svim strankama koje su protivne aneksionistima, to jest protiv liste današnje vlade! Naprijed svi na izbore protiv Grossicha i družine! Rijeka Riječanima! Fiume ai Fiumani!”
Predizborne kampanje nisu bile ravnopravne, aneksionisti koji su držali vlast u gradu, poticali su fašiste i D’Annunzijeve ardite koji su ostali u gradu da kidaju predizborne plakate Zanellinih autonomista i napadaju pristalice Zanelline Autonomne stranke. Opatijskim sporazumom bilo je dopušteno Riječkoj dobrovoljačkoj legiji da nastavi s radom, ona je tada bila sastavljena od riječkih fašista i ostataka D’Annunzijevih ardita, koji su aktivno sudjelovali u progonima Zanellinih pristaša.
Izborni listići nisu sadržavali imena stranaka i kandidata, već simbolične slike. Autonomna lista imala je za izborne jedinice u gradu sliku gradskog tornja, a za podopćine sliku broda i ribe, simbole gradske autonomije iz koje proizlazi bogatstvo grada. Aneksionisti su imali sliku “Rimskih vrata” (Arca Romana) iz riječkoga Staroga grada za izborne jedinice u gradu, a za podopćine sliku debla, koji se mogu promatrati kao simboli rimske tradicije na kojoj počiva talijansko zajedništvo, kako je to tumačila fašistička ideologija.
Na izborima za riječku konstituantu mogle su sudjelovati i žene, koje su dobile pravo glasa.
Nakon prebrojanih listića bilo je jasno da su autonomisti i Zanella ostvarili uvjerljivu pobjedu. Na području grada glasovalo je 8.600 birača, od toga su aneksionisti dobili 3.392 glasa, a autonomisti 5.208 glasova. U podopćinama, s većinskim hrvatskim stanovništvom, glasalo je 2.000 birača, od toga su aneksionisti dobili 56 glasova, a autonomisti sve ostale glasove. Za aneksioniste je u gradu glasovalo 1.800 talijanskih državljana, koji su se za D’Annunzijeve vladavine doselili u grad, čime je stvarna potpora aneksionistima među riječkim građanstvom bila još
manja nego što to pokazuju izborni rezultati. Autonomisti su dobili većinu od 3.704 glasa i time si osigurali pobjedu od 85% glasova, 57 mandata u konstituanti pripalo je autonomistima, dok je aneksionistima pripalo 19
mandata.
