Nada Matošević nelegalno izabrana u prvom mandatu?

Nada Matošević, dirigentica i tada v.d. ravnateljice riječke Opere, jedina se prijavila na natječaj za novog intendanta HNK Ivana pl. Zajca koji je bio raspisan 23. rujna 2006. Prijavu je otvorilo povjerenstvo 24. listopada 2006. kojega su činili tadašnja pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić, predsjednik Odbora za kulturu Gradskog vijeća Grada Rijeke Čedomir Salević i pravnik HNK Ivana pl. Zajca Miroslav Lang.

Uvjeti na natječaju za intendanta bili su visoka stručna sprema društvenog smjera, pet godina radnog iskustva, afirmacija na području kazališne umjetnosti i aktivno znanje jednog stranog jezika, a uz prijavu trebalo je priložiti i četverogodišnji program rada kazališta. Povjerenstvo je iz dostavljene dokumentacije jednoglasno utvrdilo da kandidatkinja Nada Matošević ispunjava natječajem tražene uvjete.

Nakon toga slijedi postupak koji je zamišljen kao višefilterski sustav kako se ne bi potkrala pokoja pogreška i kako bi sve bilo velebno. Cjelokupni natječajni materijal potom je upućen na daljnji postupak Odboru za izbor i imenovanja Gradskog vijeća Grada Rijeke čiji je predsjednik tada bio Ivan Ivaniš. Ovaj, pak, svoje mišljenje dostavlja Poglavarstvu grada Rijeke koje je usvojilo prijedlog, a očitovao se i Odjel za kulturu. Odbor za izbor i imenovanje ustvrđuje kako je prijava kandidatkinje potpuna i da kandidatkinja ispunjava sve uvjete iz natječaja. Naposlijetku su o izboru intendantice odlučili gradski vijećnici, a istu je potvrdio ministar kulture.

Nada Matošević Orešković završila je studij dirigiranja na Akademiji za glasbo u Ljubljani. 1993. diplomirala je i stekla zvanje – akademska glazbenica dirigentica, a 1996. završila je i poslijediplomski studij te stekla zvanje – akademska specijalistica dirigentica. Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama jasno određuje i utvrđuje područja koja se dijele na polja, a koja se pak dijele na grane s pripadajućom klasifikacijom. Tako klasifikacija 7.03.02 označava reproduciranje glazbe (dirigiranje, pjevanje, sviranje) što odgovara zvanju Nade Matošević Orešković. To znači da se radi o umjeničkom području (7) polju glazbenih umjetnosti (7.03) grani reprodukcija glazbe. To znači da se ne radi o području društvenih znanosti gdje su primjerice pravo, psihologija, rehabilitacijske znanosti, logopedija, demografija i dr. A sve skupa znači da Nada Matošević Orešković nije imala ispunjen formalni uvjet natječaja: visoka stručna sprema društvenog smjera te uopće nije trebala biti predložena!
Kako iz HNK nisu htjeli potvrditi/opovrgnuti u kojemu je području zvanje intendantice preostaje daljnje istraživanje i otvaranje nekih pitanja.

17. ožujka 2010. ponovno je objavljen natječaj za novog intendanta HNK Ivana pl. Zajca preko kojega je Nada Matošević Orešković dobila drugi mandat. U tom natječaju (za razliku od onoga iz 2006.) jedan je uvjet bio malčice drugačiji. Ovaj put se tražilo da kanditati za intendanta imaju visoku stručnu spremu društvenog, humanističkog ili umjetničkog smjera. Sjednica Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca na kojoj su se razmatrale pristigle prijave održana je 12. travnja 2010. Na istoj je sudjelovao Elvio Baccarini kao predsjednik i članica Diana Grgurić dok je član Damir Orlić bio opravdano odsutan (za nešto manje od godinu dana isti je postao ravnatelj Hrvatske drame na prijedlog Nade Matošević Orešković).

Ono što je fascinantno jest učinkovitost Baccarini i Grgurić kojima mogu pozavidjeti i vrsta Borg iz Zvjezdanih staza. Naime, sjednica je započela u 12.00 sati, a završila u 13.52. Dakle, trajala je punih 112 minuta. Trebalo je pregledati tri prijave. Za onu Zlatka Svibena rekoše da je ambiciozna i kvalitetna te da je priložena opsežna dokumentacija iz koje su vidljive njegove kvalitete. Ona Ivana Cvitušića nije imala formalne uvjete: nije razvidno traženo radno iskustvo i afirmacija na području kazališne umjetnosti no unatoč tome razmotren je i njegov program koji nije dovoljno razrađen. Program Nade Matošević Orešković bio je na 35 stranica. Ako u to ubrojimo opsežan Svibenov i nedovoljno razrađen Cvitušićev možemo pretpostaviti da je bilo materijala na stotinjak stranica.
Ako se na otvaranje sjednice, pozdravljanje prisutnih, predlaganje i usvajanje dnevnoga reda i na kraju pisanje prijedloga – akta koji se upućuje u daljnju proceduru utrošilo, recimo, 12 minuta ostalo je 100 minuta za važan posao: čitanja, ali i analiziranja, promišljanja i argumentiranog predlaganja. Spomenuti dvojac, samo da je čitao morao je to činiti brzinom od stranice po minuti! Sama odluka donesena je bez konzultacije baze, dakle mišljenja samih zaposlenika, jer je njihov predstavnik bio opravdano odsutan. Donošenje ovako važnih odluka na ovakav način otvoreno postavlja ne samo pitanja stručnosti, već i smislenosti.

Ono što je dodatno zanimljivo jest činjenica kako Nada Matošević Orešković, kako sama navodi, prilaže ovjerenu presliku Diplome (…) s prijevodom i ovjerenu presliku rješenja o nostrifikaciji diplome kao dokaz o stečenoj VSS društvenog smjera. Na moj upit riječkom HNK ima li intendantica još koje zanimanje ili zvanje u nekom drugom području nisam dobio odgovor, kao ni na pitanje nalazi li se zvanje intendantice u umjetničkome području i polju glazbene umjetnosti. Ali sam dobio dodatak odgovora kako je intendantica i akademska specijalistica dirigentica (nakon završenog postdiplomskog studija). Osim toga, docentica je na Muzičkoj akademiji Zagreb, područnom odsjeku Rijeka. 

Moguća su dakle dva odgovora. Ili da intendantica ima VSS u društvenom smjeru ili da nema. Kako sama tvrdi – ima. Kako su se iz Zajca pohvalili o dodatnoj kvalifikaciji na moj upit, a nisu naveli druge diplome moguće je da je u procesu priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije utvrđeno pripadanje društvenome području. To je, pak, čudno, jer su specijalističke razine karakteristične za umjetnička područja za razliku od društvenih gdje je ekvivalent magistarska kvalifikacija. Zašto iz Zajca nisu htjeli odgovoriti na jasno postavljen upit, ne zna se? Jesu li uopće razumjeli pitanje?

S druge pak strane, studenti Akademije za glasbo u Ljubljani nakon druge godine studija za zvanje akademska glazbenica dirigentica mogu se usmjeriti na dva smjera: umjetnički i pedagoški. Ispitna komisija ocjenom glavnog predmeta odlučuje na koji način student može nastaviti studij. Kako bi nastavio studij na umjetničkom smjeru student/ica moraju dobiti najmanje ocjenu 8 na glavnom predmetu. Studenti i svojim izborom mogu nastaviti studij i/ili kao pedagoški smjer.

Dakle, ukoliko intendantica ima diplomu u umjetničkom području (što proizlazi iz njena zvanja, a sukladno klasifikaciji područja, polja i grana) onda je nelegalno bila izabrana u prvome mandatu što je propustila uočiti cijela vertikala (plaćenih) stručnjaka.

Ukoliko intendantica ima diplomu u društvenom smjeru postavlja se pitanje u kojemu polju i kojoj grani? U tom je slučaju afirmaciju na području kazališne umjetnosti stekla kao (kazališna) amaterka čija je afirmacija ocijenjena boljom od primjerice ambicioznog i kvalitetnog Zlatka Svibena.

Ovaj slučaj pokazuje kako je sustav zapravo jedna velika marioneta šerifa. Stručnosti i morala jednostavno nema. Reda radi, potrebno je odraditi sve razine transparentosti dok one istinska transparentnost zapravo ne postoji. Sve se svodi na neke dogovore pod stolom, a onda neki lutci odrađuju svoje i za to su plaćeni. Nekoliko smo se puta već pitali što primjerice radi 29 zaposlenih u Odjelu za kulturu Grada Rijeke koji je uključen u ovu vertikalu i čije su brutto plaće u 2011. iznosile 3.279.571,07kn ili cca 75% svih predviđenih Javnih potreba u kulturi za 2013.

Dok se u zemlji sveopće krize krešu plaće i prava sve u 16 oni očigledno ne brinu niti o osnovnim formalnostima. A zašto i bi, kada bez obzira na odluke nema odgovornosti. Isto je i s članovima Kazališnog vijeća, raznoraznih Odbora, ali i članova Gradskog vijeća. (Zvonimir Peranić, Dayline.info)