Ništa se slično u Jugoslaviji još nije dogodilo. Mediji su ovom slučaju posvetili veliku pažnju, nema novina koje nisu svakodnevno pisale o “najmonstruoznijem zločinu svih vremena”. O Šefiki se govorilo i prepričavalo, zvali su je “Žensko čudovište” i “Pantera iz Kamenjača “. Kontradikcije i nedosljednosti …
Govorilo se da je Šefika Hodžić najljepša žena u tom kraju. Velikih, punih usana, bijele puti i crne kose, živjela je sasvim normalnim i običnim životom čiju je sreću pokvarila samo jedna činjenica – Šefika nije mogla zatrudnjeti i roditi dijete.
I, upravo to, na području gdje su još uvijek prevladavali stari običaji, prema kojima je grijeh bio ako žena ne može roditi, bio je početak priče o jednom od najmonstruoznijih zločina bivše Jugoslavije.
Prema općeprihvaćenoj verziji, Šefika Hodžić je 7. oktobra 1969. godine, nedaleko od Jusića, na potoku Kamenjača u Bosni, sačekala prijateljicu Aliju Hasanović, koja se vraćala iz susjednog sela Anđelići, ubila ju s tri hica iz pištolja, prerezala joj trbuh nožem i izvadila dijete. Sakrila je Alijino tijelo u polju ispod plasta sijena. Odvela je dijete kući, ali nije preživjelo.
Kad je otkriveno Alijino tijelo, policija nije znala kamo bi krenula. Jednostavno nikome nije bilo jasno tko je i zašto mogao počiniti takav zločin. Na pravi trag ukazao je patolog Milan Vušić iznijevši tezu da je zločin počinila neplodna žena koja je željela dijete.
– Dijete je iz majčine utrobe mogao oteti samo netko tko ga je previše želio i nije ga mogao imati. Trebali bismo tražiti ženu koja ima dijete, ali ga nije rodila – rekao je.
Tako usmjerena policija provjerila je sve žene s tog područja koje su taj dan rodile i otkrila da je Šefka već prijavila rođenje i smrt svoje kćeri. No, ginekološkim pregledom utvrđeno je da Šefka nije rodila dijete tada niti ikad prije, niti je bila trudna.
Tada je Šefika sve priznala, osim da je ubila Aliju. Čak i kad su u njenoj kući pronađeni dukati i prstenovi pokojnice i krvavi nož, tvrdila je da je nevina.
Pred Okružnim sudom u Tuzli, u uzavreloj atmosferi, jer su mnogi tražili Šefikinu glavu, održano je suđenje Šefiki i Avdiji Hodžiću, njenom zetu, koji je optužen za saučesništvo jer mu je Šefika dala pištolj kojeg je sakrio.
Prvi Šefikin branitelj bio je poznati beogradski odvjetnik Toma Fila. Na kraju je napustio njezin slučaj zbog sukoba interesa, ali bio je odvjetnik njezinom zeta Avdiji Hodžiću, a njegov otac Filota Fila preuzeo je dužnost Šefikinog branitelja.
Presude su donesene 25. svibnja 1970. – Šefika je osuđen na smrt strijeljanjem, a Avdija na pet godina zatvora.
Međutim, tu nije bio kraj priče! Zahvaljujući odvjetniku, suđenje je obnovljeno i 18. rujna iste godine Šefiki je izrečena nova presuda – smrtna kazna zamijenjena je s 20 godina zatvora.
Godinama kasnije pojavile su se tvrdnje koje su cijeli slučaj učinile kontroverznim. Naime, Šefika je na suđenju negirala zločin, tvrdeći da je poznavala samo Aliju, te da joj je netko drugi doveo dijete u kuću rekavši da se brine za njega. Tek je sljedeći dan saznala za Alijino ubojstvo, ali ni tada nije znala detalje, pa slučaj nije povezala.
– Poznavao sam Aliju, dobro, znao sam da je trudna i da će dobiti dijete, bila mi je prijateljica, kako bih je mogao ubiti – rekao je Šefika na suđenju.
Mještani su rekli da je osoba koja je Šefiki donijela dijete, a kojeg je do kraja odbila imenovati, bio njen suprug Nedžib ili netko od najbliže rodbine. Obitelj Hodžić prodala je imanje i za vrijeme suđenja preselila se iz sela Jusić u Kalesiju kod Tuzle.
Danas je cijeli slučaj obavijen tajnom, a i Šefikina je sudbina slična. Poznato je da joj je odobreno prijevremeno puštanje iz zatvora i da je puštena 1983. Od tada se o njoj ništa ne zna.
Kaže se, iako nikada službeno nije potvrđeno, da je nakon izlaska iz zatvora promijenila identitet, udala se, pa čak i rodila dijete. Navodno je neko vrijeme živjela sa suprugom negdje u Vojvodini, a danas je, priča se, u inozemstvu i vlasnica tvrtke. Niti jedna od ovih informacija nikada nije službeno potvrđena.
