Moram nastaviti živjeti što je moguće normalnije. Vratio sam se na posao, radim i zadovoljan sam kad napravim nešto dobro – rekao je Nenad Periš, otac Splićanina Mateja Periša, za kojim se traga više od tri mjeseca.
– Samo čekam istinu i živim za istinu, kakva god ona bila. Ne zanima me ništa drugo. Ne živim od želje da ga pronađem, živim od želje da saznam istinu. Najveći problem je čekanje, čekanje, jer ako čekaš ili očekuješ nešto što je nerealno onda si u problemu i to nije dobro. Istina, kakva god bila, je ono što mi može dati mira – rekao je Nenad Periš, otac nestalog 28-godišnjeg Mateja.
Čim je saznao da mu je sin nestao, kaže, ukrcao se u prvi avion za Beograd i otputovao tamo kako bi “što prije pronašao sina i pomogao srpskoj policiji”.
– Pitate me jesam li mislio da ćemo se Matej i ja zajedno vratiti u Split. Vjerujte, nisam znao koliko će sve to trajati – kaže Nenad i dodaje:
– Neki moji prijatelji iz Splita htjeli su ići sa mnom u Beograd da me podrže. No, tu sam mogućnost odbio jer nisam znao koliko ću ostati u Beogradu.
Sto dana, s jedne strane, očekivanja i nade, a s druge strepnja i strah ostavili su traga u životu obitelji Periš.
– Živimo jer moramo živjeti za našeg Mateju. Osobno sam dobro, iz trenutka u trenutak. Ljudi smo, čovjek plače, pa ja plačem. I moram reći da se, kad plačem, osjećam nekako bliže svom Mateju. Kada se molim Bogu i nekako sam mu bliže, vjera mi puno pomaže da ostanem miran, čvrsto na zemlji i da trezveno razmišljam.
Prema njegovim riječima, tijekom ovih 100 dana niti jedan dan nije popio niti jedan sedativ, jer, kako kaže, duguje Mateju.
– Dugujem mu to što moram ostati trijezan, ne bježim ni od kakve situacije i suočavam se sa svime.
– U protekla dva dana dva puta sam se čuo s ljudima iz MUP-a Srbije koji rade na istrazi. Dajem im informacije koje saznam u kontaktima s ljudima, bilo ovdje u Hrvatskoj ili u Srbiji – rekao je Periš.
Nenad je našao snagu u vjeri i svjestan je da mora prihvatiti svoj život.
– Nikad više neće biti isti život. No, bitno mi je da moram prihvatiti život kakav jest i da moram nastaviti živjeti racionalno, ne bježati od činjenice da Mateje nema. Bitno mi je da upoznam sebe u ovim teškim vremenima, sve je to put koji je započeo u Beogradu i na tom putu moram biti podrška svojoj obitelji, svima onima kojima Matej nedostaje.
Dogodilo se ono što se dogodilo, a ja moram dati sve od sebe da ne pogriješim, jer moram biti podrška svojoj obitelji. Nikome od njih nije lako bez Mateja, svatko to doživljava na svoj način. Moj osmijeh više nikada neće biti isti, jer se rastanak, a mislim da je privremen, dogodio, ali moram nastaviti živjeti – dodaje.
Rekao je da svake noći leži u svojim mislima s Matejem i s njima se ujutro budi.
– Tako je najbolje, tako sam mu blizu. Međutim, moram nastaviti živjeti što je moguće normalnije. Vratio sam se poslu, radim i sretan sam kada napravim nešto dobro – rekao je Pariš.
Nenad Periš se po povratku u Split ponovno susreo s Matejevim prijateljima s kojima je njegov sin bio u Beogradu.
– Jako im je teško. Ovaj naš posljednji susret bio je pun emocija. Bilo je suza. Opet smo zajedno prošli kroz tu “noćnu moru” i oni, kao i ja, nemaju odgovor na to što se dogodilo. Svi očekujemo da će se nešto dogoditi. Svi mi nešto očekujemo, a u isto vrijeme moramo nastaviti živjeti. Moramo živjeti bez sina, brata, prijatelja, a vjerujte da nije lako – rekao je Nenad Periš.
