Nije dovoljno znati što se treba reći, već se mora znati i kako to reći!

Iako Kukuriku koalicija, već naveliko diljem Hrvatske, predstavlja vlastiti program HDZ je to konačno učinio ovoga tjedna. HDZ je svoj program predstavio u stilu spektakla samo bez čarolije jer je ona s godinama praznih obećanja iščeznula.

Kršćanstvo i biblijski motivi su sveprisutni ovih dana u političkoj retorici – no svi padate na dva Isusova zakona o ljubavi – niti ljubite Boga (kojega zazivate), niti ljubite jedni druge a ponajmanje ljubite vlastiti narod stoga vas upućujem na drugu Božju zapovijed – ne spominji ime gospodina Boga svoja uzalud!

Predstavljanje progama nalikovalo je na boks meč – zatamljena pozornica, prigušena atmosfera dok moderatorica spektakularno najavljuje predsjednicu stranke Jadranku Kosor. Kosor je ponovno pokazala veliku nervozu i nesigurnost a iščitavajući planove, kojima nas nastoje kupiti, pokazala je bezidejnost i besciljnost i nerealnost.

Ako uspoređujemo stil dvaju vodećih političkih stranaka, uočavamo kako je stil „Kukuriku koalicije“ otvoreniji, manje formalan, „pitak“ i dostupan biračima. Na vrlo zanimljiv način, u stilu stand up spektakala obilaze Hrvatsku i komuniciraju s narodom. Neformalnim pristupom poručuju – mi smo jedni od vas i jednaki smo. Zamjerka je, a to je napomenuo kolega Macan, ako ste „Savez za promjene“ tada naglašavajte to, a ne neozbiljnu formulaciju „Kukuriku koalicija“!

S druge strane imamo Kosor koja u stilu velikih lidera, stoji za govornicom ispred svoje stranačke vojske gdje, ex chatedra, najavljuje program koji je ova Vlada trebala odraditi u mandatu koji smo im povjerili.

Osim „dame i gospodo“, Kosor ima još jednu iritantnu poštapalicu „ja, ja, i samo ja“ – stranačkih kolega sjeti se tek usput a građana, koje ponovno žica za mandat, ne sjeti se nikada.

Ne znam kojoj se ciljnoj skupini Kosor obraćala u ovome predstavljanju – ukoliko se obraćala isključivo stranačkim poslušnicima tada je ovaj način prihvatljiv, no, ako targetira širu masu, a posebice mlade i neopredjeljene, onda je ovakav način potpuno neprihvatljiv.

Ovaj program, iliti „mi hoćemo“, nije program jer, ponavljam, sve pobrojano trebalo je biti napravljeno u mandatu na isteku stoga ne razumijem poruku upućenu javnosti – sada nismo stigli, ali ako nam date još jednu priliku onda ćemo stići!?
„Mi nećemo“ je najbahatija poruka koja je mogla biti upućena – nas ne zanima što nećete i tada izbjegavajte miješati kruške i jabuke jer zbunjujete i one koje bi vam možda povjerili glas i za ovo „mi hoćemo“. Bahato listanje papira, neprestano naglašavanje „mi nećemo“ te cinično i sarkastično podsmjehivanje nedolikuje nekome tko sebe smatra pobjednikom.
Kosoričina neprestana želja za potvrdom i odobravanjem okoline, što svako malo naglašava, pokazuje kako ni sama ne vjeruje u ono što govori. Odobravanje je dobila orkestriranim pljeskom nazočnih kolega koji su ju ohrabrivali no progutana knedla na samom kraju izlaganja te začuđen izraz lica i izgubljeni pogled pokazao je svu nesigurnost i nevjericu u samu sebe.

Kosor je naravno imala i dobre strane javnog nastupa poentirala je na svojim tradicionalnim temama – porodiljne naknade, obitelj i branitelji, na Hrvatskoj koju je stvarao dr. Franjo Tuđman, na Europskoj uniji kojom se toliko diči i hvali, a nije propustila priliku naglasiti kako je ovo „program jedne stranke“ što je neosporno i, u ovom slučaju, jako bitno.
Iako predug govor koji je zamarao njezinom jednoličnom intonacijom Kosor se osjećala sigurnom, što je kadkada i pokazivala, jer je bila među svojima svjesna kako ovaj puta neće biti napadnuta.

Unatoč tome „što je odlučeno kako će Kosor predstaviti program“, priliku su dobili i neki ministri pa je tako Petar Čobanković bio je standardno simpatičan te je o svom „neatraktivnom resoru“ govorio suvereno i vrlo profesionalno u svom standardnom stilu „veseljaka iz naroda“.

Tomislav Ivić bio je profesorski informativan – kratak, jasan i staložen, dok je Tomislav Karamarko pokazao nelagodu i nesigurnost iako je govorio o temi na kojoj svakako može poentirati te ju kapitalizirati u ovoj kampanji.

Kako je kod javnog nastupa bitan svaki detalj, a u ovom slučaju „ odjelo čini čovjeka“, ovoj dvojici ministara zamjeram otkopčano odjelo. Gospodo, niste na utakmici ili neformalnom sastanku pa ako odašiljete poruku ozbiljnosti i pobjednika te ako „prodajete milion dolara“ tada morate i izgledati kao milion dolara. Odijelo pokazujujete kako percipirate sebe a šaljete poruku i kako biste voljeli da vas i drugi vide!

Osim zamjerke gledanja u pod i izbjegavanja kontakata, Karamarku zamjeram i držanje ruke u džepu što se u retorici tumači kao nedovoljna otvorenost, zainteresiranost i iskrenost.

Onaj koga bih pohvalila u ovome predstavljanju je Đuro Popijač koji se otvorio, pokazao znanje i vještinu komunikacije, suvereno je vladao temem o kojoj govori te ja na vrlo moderan i poslovičan način, u stilu pravog poslovnog čovjeka, objasnio program iz svoga resora.

Izražavanje poruka bilo je jasno, precizno i izražajno a upravo je to pedstavljalo izražajnu snagu njegove prezentacije. Odlična gestikulacija i ispravno prenesene poruke obilježile su nastup Popijača, pa sam na tren pomislila bili program bio zanimljiviji i uhu prihvatljiviji da ga je predstavio Popijač!? (gordana lesinger)