Bombama je pogođeno više od 219 školskih zgrada i devet sveučilišta. Učionice su postale spavaonice za civile koji bježe od bombardiranja, ali više od 4000 djece koja su umrla u 30 dana sukoba vode se kao nestali
“Osjećam se kao u noćnoj mori, kao da ovo nije stvarnost: kako je došlo do toga da moram živjeti u školi u koju sam voljela dolaziti svako jutro da bih podučavala i zabavljala se sa svojim učenicima?”
Kada govori o školi u kojoj je predavala u Pojasu Gaze, Umm Osama Tabsh, ne može prihvatiti da je rat preokrenuo njen život i život djece koju je do tridesetak dana gledala kako sjede u klupama.
Otkako je Hamas krenuo u napad na neke izraelske lokacije na granici s Pojasom Gaze, a Izrael aktivirao svoju protuofenzivu sustavnim udarima na eksklavu, škole su postale utočište tisućama civila. Umm Osama nema namjeru napustiti svoju školu, i to ne samo zato što je među raseljenim osobama.
“Živim ovdje jer sam izgubila mnoge svoje učenike kojima sam predavala, a koji su stradali u izraelskim napadima”, kaže učiteljica.
Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova na palestinskom teritoriju izvijestio je o najmanje 4 tisuće mrtve djece, gotovo polovici od 10 tisuća ljudi koji su izgubili živote u nešto više od mjesec dana rata. Više od 700 tisuća djece je raseljeno.
Prema Education Internationalu, organizaciji koja djeluje kao međunarodna federacija profesije, u Gazi je već umrlo 130 učitelja. Bombe su pale na 219 školskih zgrada i 9 sveučilišta.
“Moja braća i ja smo se spremali za školu kad je počeo rat, bombe i projektili su dolazili sa svih strana”, kaže Amjad, jedan od raseljenih učenika. Umjesto da tog dana ode u školu učiti, morao se skloniti zajedno sa svojom obitelji.
Izraelska vojska uvjerena je da se pripadnici Hamasa miješaju s raseljenima, čak i u školama, koristeći civile kao štit. Koliko god ciljani bili, izraelski napadi neizbježno pogađaju civile koji se skrivaju u javnim zgradama i školama. Nadalje, rast nasilja na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu dodatno otežava pristup školi čak i Palestincima koji ne žive u Pojasu Gaze.
“Danas dolazim u školu kako bih se zaštitio, a život bez struje i vode je jako težak”, kaže Osama, drugi učenik.
Škole više nisu sigurne ni za izraelske učenike. Evakuacije na lokacijama u blizini pojasa Gaze i Libanona manje su naglašen fenomen od onoga što se događa u palestinskoj eksklavi. Međutim, postoje tisuće maloljetnika koji su morali napustiti škole koje su pohađali do početka sukoba s Hamasom. S ratom ni njima život više neće biti kao prije.
