U sjeni rata u Ukrajini i mogućeg sukoba Rusije i NATO-a, europski kontinent ostaje jedan od ključnih nuklearnih poligona na svijetu. Od ukupno 32 članice NATO-a, njih 29 su europske zemlje, a američko nuklearno oružje raspoređeno je u čak nekoliko država Starog kontinenta.
Svoje vlastite nuklearne arsenale posjeduju samo Velika Britanija i Francuska. Ako se uzme u obzir da Rusija glavninu svog nuklearnog naoružanja drži na europskom dijelu teritorija, broj europskih zemalja s vlastitim nuklearnim oružjem penje se na tri.
Američke nuklearne bojeve glave u srcu Europe
Osim Velike Britanije i Francuske, američko nuklearno oružje raspoređeno je u Njemačkoj, Italiji, Belgiji i Nizozemskoj. Najbliže Hrvatskoj nalaze se američke nuklearne bombe u talijanskim zračnim bazama Aviano i Ghedi, udaljenima svega 350 odnosno 500 kilometara od Zagreba. Ostale lokacije uključuju baze Büchel (Njemačka), Kleine Brogel (Belgija) i Volkel (Nizozemska).
Francuska posjeduje oko 290 bojevih glava raspoređenih u tri baze – dvije za rakete srednjeg dometa i jednu podmorničku s interkontinentalnim projektilima na poluotoku Île Longue. Velika Britanija sve svoje nuklearne rakete drži na podmornicama u bazi Faslane u Škotskoj.
Ruski arsenal u europskom dijelu zemlje
Prema stručnjaku za nuklearnu energiju Tončiju Tadiću, “sve ruske bojeve glave nalaze se u europskom dijelu Rusije, ali nisu razmještene blizu granice, već dublje unutar teritorija”. Od oko 6.500 ruskih bojevih glava, procjenjuje se da je 1.600 aktivnih, no zbog zastarjele tehnologije značajan dio možda nije upotrebljiv.
Rasprave o vlastitom nuklearnom oružju
Unatoč Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja (NPT), u Europi raste zabrinutost zbog promjenjive američke politike i jačanja ruskih prijetnji. Njemačka i Poljska otvoreno raspravljaju o mogućnosti razvoja vlastitog nuklearnog oružja.
Poljski premijer Donald Tusk naglasio je kako “Poljska mora težiti najnaprednijim sposobnostima, uključujući nuklearno i suvremeno nekonvencionalno oružje, jer je ovo utrka za sigurnost, a ne za rat”.
Zemlje s kapacitetom za nuklearnu bombu
Prema Tadiću, uz Njemačku, potencijal za razvoj vlastitog nuklearnog oružja imaju Italija, Švedska, Poljska, Turska i Španjolska. Sve te države raspolažu znanjem, tehnologijom i financijskim sredstvima potrebnim za razvoj bombe, a odluka o takvom koraku ovisi prvenstveno o percepciji sigurnosti pod američkim “nuklearnim kišobranom”.
Isti raspored kao u Hladnom ratu
Unatoč rastu napetosti, raspored nuklearnog oružja u Europi ostao je gotovo identičan onome iz vremena Hladnog rata. Tadić naglašava da teze o razmještanju nuklearnih bojevih glava u novim članicama NATO-a ili na teritoriju Ukrajine nisu utemeljene: “Nikada nuklearne bojeve glave nisu bile postavljene blizu potencijalnog bojišta, nego duboko unutar teritorija.”
