U jeku sve ozbiljnijih napetosti između Irana i Izraela, scenarij nuklearnog rata više nije apstraktna teorija. U kontekstu američkog napada na iranska nuklearna postrojenja, iranskog raketnog odgovora i prijetnji s obje strane, sve češće se postavlja pitanje: što bi se dogodilo kada bi došlo do nuklearne eskalacije na Bliskom istoku? Prema analitičarima RAND Corporation, Iran navodno već posjeduje dovoljno visokoobogaćenog uranija za izradu tri do četiri nuklearne bombe snage 15–20 kilotona – otprilike kao ona koja je bačena na Hirošimu. Izrael, s druge strane, prema procjenama stručnjaka, ima oko 80 operativnih termonuklearnih bojevih glava, od kojih neke imaju snagu veću od 200 kilotona.
Ograničeni nuklearni napad: Šok u regiji
Ako bi Iran, primjerice, iskoristio samo jednu ili dvije bombe i pogodio strateške mete poput izraelskih vojnih baza ili gradova poput Tel Aviva, procjene su da bi u prvih 24 sata moglo poginuti između 80.000 i 150.000 ljudi, ovisno o gustoći naseljenosti i uspjehu evakuacije. Uz to, preko 300.000 ljudi bilo bi izloženo radijaciji i ozljedama. Izrael bi vrlo vjerojatno odgovorio višestruko – i to konvencionalnim i nuklearnim sredstvima – s ciljem uništenja svih iranskih kapaciteta. U tom scenariju, iranski gradovi poput Teherana, Isfahana i Kom mogli bi biti pogođeni s više od pet bojevih glava, čime bi broj žrtava u Iranu mogao premašiti milijun ljudi u prva tri dana.
Potpuna nuklearna razmjena: Globalna katastrofa
U slučaju potpunog nuklearnog rata, gdje bi obje strane razmijenile sve raspoložive nuklearne kapacitete, broj mrtvih mogao bi doseći između 2 i 5 milijuna ljudi, uz još najmanje 10 do 15 milijuna ranjenih i izloženih radijaciji. Osim izravnog uništenja gradova i infrastrukture, posljedice bi uključivale i pad elektromreže, prekid komunikacija i kolaps zdravstvenog sustava. Nuklearna zima u tom dijelu svijeta mogla bi trajati mjesecima, s dugoročnim utjecajem na poljoprivredu i sigurnost hrane.
Utjecaj na Europu i Hrvatsku: Kontaminacija, inflacija i sigurnosna prijetnja
Premda bi fizički utjecaj radioaktivnih oblaka na Europu bio ograničen, u ovisnosti o vjetrovima i atmosferi moguće je da bi u roku od 7 do 10 dana tragovi radijacije stigli do istočnog Mediterana, a u tragovima i do zemalja poput Italije, Grčke, Rumunjske i Bugarske. Hrvatska se, zbog udaljenosti, vjerojatno ne bi suočila s izravnom kontaminacijom, ali bi ekonomski i sigurnosni šok bio neizbježan.
Globalna cijena nafte bi mogla porasti s trenutačnih 85 dolara na više od 160 dolara po barelu u roku od tjedan dana, što bi izazvalo val inflacije diljem Europe. U Hrvatskoj bi se, prema procjenama, cijena goriva mogla popeti iznad 2.50 €/litri, što bi imalo lančani učinak na cijene hrane, energenata i osnovnih potrepština.
Turizam, koji čini više od 20% hrvatskog BDP-a, doživio bi drastičan pad. Strah od regionalne nestabilnosti smanjio bi dolaske turista, a međunarodne zračne linije prema Jadranu mogle bi se privremeno obustaviti. Hrvatsko gospodarstvo bi, u najgorem scenariju, moglo ući u recesiju već u trećem kvartalu.
Migracije, teroristički rizici i politički pritisci
U slučaju rata, očekuje se da bi iz Irana, Iraka, Libanona i Sirije krenuo novi val izbjeglica. Europske granice, uključujući i hrvatsku kao vanjsku granicu Schengena, bile bi pod pojačanim nadzorom. Ujedno bi postojala realna opasnost od radikalizacije i terorističkih incidenata u većim europskim gradovima, a sigurnosne službe bile bi u stanju povišene pripravnosti.
Kao članica EU i NATO-a, Hrvatska bi bila politički obvezna sudjelovati u regionalnoj stabilizaciji – bilo slanjem vojnih promatrača, humanitarne pomoći ili prihvatom izbjeglica. Mogla bi se razmatrati i mobilizacija unutar NATO strukture za dodatnu zaštitu južnog i istočnog Mediterana.
Apokaliptičan scenarij koji svi žele izbjeći
Iako vjerojatnost nuklearnog rata i dalje ostaje niska, aktualna eskalacija pokazuje da više nije nemoguća. Čak i ograničeni napad imao bi katastrofalne posljedice za Bliski istok, dok bi Europa, uključujući Hrvatsku, pretrpjela ozbiljne ekonomske i sigurnosne udare. U ovom trenutku diplomacija i pritisak međunarodne zajednice ključni su za izbjegavanje scenarija koji bi promijenio globalnu sigurnosnu sliku 21. stoljeća.
