Home Kolumne O riječkom distriktu u 16. stoljeću (2.dio)

O riječkom distriktu u 16. stoljeću (2.dio)

1317
0

Nakon što smo prije nekoliko dana objavili tekst koji opisuje zapadni dio riječkog distrikta u 16. stoljeću, danas objavljujemo drugi dio:

Nalazimo potom Dolac (Dolaz), gdje je 1532. spomenuti trgovac Luka Spicijarić kupio vrt u blizini gradskih zidina od Antonia Biondo iz Ferrare. Zapadno od današnjeg Pomerija, maslinici su postajali gušći na području zvanom Zeniković (Xenichovich). I ovdje je samostan sv. Jeronima bio glavni posjednik. Također, imali su maslinike i vinograde obitelji Veslarić, Lenartić, Nikolić, Spicijarić, Labochar, Ferducio, de Zanchi i Gladić.
Često se u knjigama kancelara spominju Rastočine, gdje nalazimo šumarke s nešto malo vinograda. Odatle se spuštamo u pitoresknu i plodnu dolinu Škurinje (Scurigna), gdje su se, od Brajde nadalje, izmjenjivali različiti usjevi, šume, pašnjaci i vrtovi. Od vlasnika izdvajamo samostan sv. Jeronima, crkvu sv. Marije škurinjske i Bratovštinu sv. Ivana.
Visoravan Drenova značajno se razlikovala od ostatka riječkog teritorija. Maslina uopće nije bilo, vinogradi su bili rijetki, a između livada, šumaraka i pašnjaka protezala su se zaorana i posijana zemljišta. Od vlasnika bilježimo obitelji Kučić, Skampić, Golenja, Pasquino (od čega je nastao toponim Pašk(v)inovac), Belenić, Sandalić, Diminić i Brigada.
Dolina između Drenove i Pulca zvala se Dražica (Drasiza), odakle se uzdizao brijeg, čija se južna padina zvala Njive (Gnive). Ona se spuštala do općinske ceste, do mjesta zvanog Žlebi (Slebi). U ovom je kraju najveći bio posjed Ivana Logara, koji se protezao sve do Sv. Katarine (Santa Caterina), gdje su masline dijelili augustinski samostan, grobnički župnik i Riječanin Ivan Belen.
Vinova je loza nesmetano vladala u predjelu (contrada) zvanom Rečina-Fiumara, smještenom u grohovskoj uvali. Naime, to je područje bilo prekriveno gotovo isključivo vinogradima, a činili su ga lokaliteti Gornja Rečina, „Urino“, Dol, Furlana i Žakalj (Zaccagl).
U Grohovu nalazimo npr. zemljište koje Ivan Belen 1526. ostavlja unuci Doroteji. Godine 1527. spominje se Margareta, kći pokojnog Antuna Grohovca, koja je imala mlinove i valjaonice sukna. Jakov Diminić imao je pak posjed zvan Lopača (Lopazza), iznad kojeg se nalazilo brdo Lubanj.
Na Kozali (Coxala) se opet javljaju vinogradi i maslinici u golemom broju, podijeljeni na šezdesetak posjeda, čemu treba dodati i pašnjake, šumarke itd. Vlasnici su Kaptol, crkva sv. Barbare, sv. Luke, ali i mnogi građani. Na istoku ovaj brdoviti kraj završava strmom uzvisinom zvanom Klibac (Clibaz). Drugi brijeg, današnja Kalvarija (Monte Calvario), tada Goljak (Goliach), bio je pak vrlo plodan i protezao se južno sve do gradskih zidina. Odmah u blizini je, već 1545., kad se prvi put spominje, obilovao bujnom vegetacijom Školjić (Scoglietto) s posjedima Nikolić, Nemanić i Labochar.
Desna obala Rječine, od Klibca pa gotovo do zidina i mora, obuhvaćala je tri predjela zvana: Zvir, Mlinovi (Mulini, contrata molendinarum) i Luke (contrada delle luche). Gaspare Bacchini posjedovao je mlin „in loco dicto sinaz sive svir” (na mjestu zvanom Sinac ili Zvir).
„Mlinovi” su obilovali vrtovima i potocima, kojima su plovili stranci koji su do mlinova prevozili žitarice za mljevenje. Čini se da ti stranci, prolazeći tim potocima, nisu mogli odoljeti napasti da kušaju sočne grozdove koji bi se našli na njihovom putu, što je uzrokovalo nemalu štetu tamošnjim vinogradarima. Neki od nama poznatih vlasnika mlinova jesu Gaspare Vespasiano, Barbara Knežić, Andrea Giacomini i Antonio de Zanchi. Bilo je tu i praznih zemljišta, poput onog ograđenog pod Goljakom gdje je gradski kancelar Flaminio Manlio držao svinje, budući da je bilo zabranjeno držati ih unutar zidina (1582.).
U Lukama, pak, nije bilo mlinova, te su prevladavali vrtovi i vinogradi. „Luche“ su završavale predjelom koji se protezao do Kaštela, a koji se zvao Lešnjak ili ,,Malinich” ili “porta superiore“ (gornja vrata) ili Grivica (Grivizza), kako piše 1571. Spomenut ćemo samo neke od posjednika: Anzolo Cingoli, Toma Milčić, Martin Marković, Juraj Rečan, Matija Ahačić, Tomaso Giacomini, Ursa Onofri, obitelji Bauk, Zanchi, Dente te župnik Ivan Barberić, koji je svoj vrt dao u najam Antunu Rosoviću, kojeg je primorao da mu do kraja života pere kosu i brije bradu te da mu godišnje plaća pet lira za jednu „velu misu“.
Podaci preuzeti iz: “Il distretto fiumano nel secolo XVI” (autor Vittorio Sablich, 1921.).

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here