Koordinacija hrvatske obiteljske medicine osvrnula se na najave ravnatelja HZZO-a, Siniša Varga, dr.med.dent. koji je u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” najavio novi način rada u ordinacijama opće/obiteljske medicine.
‘Najave zdravstvene administracije o dostupnosti obiteljskih liječnika od 7-21 sat nerealne su i neprihvatljive, jer radi se isključivo o pilot projektu troje liječnika u varaždinskoj županiji, na njihovu vlastitu inicijativu. Radno vrijeme 2.400 ordinacija opće/obiteljske medicine definirano je i Pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama i iznosi 8 sati dnevno, tj. 40 sati tjedno.
Sva ostala tumačenja slobodna su interpretacija zdravstvene administracije, i u koliziji su sa zaključcima zagrebačke Konferencije u okviru izrade nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012-2020 održane pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja u lipnju ove godine.
Dugogodišnji direktor bečkih osiguranja Denis Petrović, stručnjak kojeg je angažiralo Ministarstvo zdravlja, izričito je na toj konferenciji naglasio da prilikom osnivanja „grupnih praksi“ liječnici i dalje skrbe za svoje pacijente u redovno radno vrijeme, ali nude pacijentima širi dijapazon medicinskih usluga na primarnoj razini.
Jasno je naglasio da se ponudom veće vremenske dostupnosti povećava korištenje broja zdravstvenih usluga, a time i povećava potrošnja osiguravajuće kuće te time i sredstava iz državnog proračuna.
Dakle, ideja o 14-satnoj dostupnost obiteljskih ordinacija proizvoljni su zaključak HZZO administracije te će, ukoliko se čak i provede, dovesti do suprotnih rezultata onima koje HZZO želi, tj. povećanom vremenskom dostupnosti pacijentima, povećat će potrošnju HZZO-u.
S druge strane, stav najbrojnije udruge obiteljskih liječnika, KoHOM-a, je jasan. Obiteljske ordinacije rade unutar zakonitog radnog vremena i redovne zdravstvene usluge pružaju isključivo svojim izabranim pacijentima. Pokušaj prisilnog ugovaranja nezakonitog radnog vremena u PZZ-u kojeg je namjeravala uvesti prethodna zdravstvena administracija kroz tzv.“Centre opće medicine“ nije sproveden zbog nezakonitosti. Sadašnja zdravstvena administacija
također ne razumije organizaciju rada u općoj/obiteljskoj medicini i kroz povećanje „dostupnosti“ želi dati privid kvalitetnije zdravstvene zaštite.
Javnosti je već dobro poznato da je broj dnevnih posjeta pacijenata u ordinacijama obiteljske medicine i do tri puta veći od maksimalnog, definiranog po standardima svjetske zdravstvene organizacije.
Više je nego razvidno da bi povećana vremenska dostupnost potpuno zagušila rad obiteljskih ordinacija. Uz postojeći nedostatak od 200 ordinacija u mreži primarne zdravstvene zaštite, uz redoviti odlazak liječnika u mirovinu, očekuje se nedostatak još jedne trećine liječnika PZZ u idućih 5 – 10 godina, čime će se nedostatak obiteljskih liječnika uvećati za dodatnih 600. Dakle, uz povećan obim posla i uz kronični nedostatak liječnika u mreži, ovakvim prijedlogom ravnatelja HZZO-a još će se više pogoršati pružanje zdravstvene zaštite na razini opće/obiteljske medicine.
Mišljenje struke kako rasteretiti sustav dobro je poznato. Obiteljski liječnici predlažu da se pacijentima omogući obavljanje prijeoperacijske obrade na jednom mjestu u bolnici, kako se ne bi bespotrebno vraćali u obiteljske ordinacije radi prepisivanja uputnica na zahtjev operatera. Također, obiteljski liječnici traže da bolnički liječnik prilikom pregleda pacijenta istoga uputi na sve pretrage koje u tom trenutku smatra medicinski indiciranima, kako se pacijent ne bi vraćao svom liječniku isključivo radi prepisivanja uputnica. Na dosadašnji način iscrpljuje se pacijente i čistom administracijom bespotrebno opterećuje liječnike cijele primarne zdravstvene zaštite.
Kako bi se izbjegli konflikti obiteljskih liječnika i pacijenata s bolničkim kolegama oko propisivanja lijekova, struka je tražila da se kroz informatičke sustave zabilježi svaki liječnik koji uvodi u terapiju određeni lijek. Na taj način vodila bi se potpuno transparentna potrošnja lijekova po liječniku. To je ujedno jedini način da se uvede kontrola nad propisivanjem lijekova.
Sada za povećanu potrošnju na lijekove odgovaraju obiteljski liječnici na način da se financijski kažnjavaju iznosima i do 3.500 kuna mjesečno ukoliko propisuju veći broj recepata od onih koje je odredio HZZO, a dobar dio njih je po preporuci upravo bolničkih liječnika. Polikliničko-konzilijarne službe nisu motivirane za racionalizaciju, a stvarni generatori povećane potrošnje nigdje nisu zabilježeni. Zato nam potrošnja za lijekove odnosi trećinu zdravstvenog proračuna godišnje i raste 15 % svake godine.
Za takva jednostavna i efikasna rješenja potrebno je samo malo truda i volje za konkretnim i svrsishodnim promjenama, koje ova zdravstvena administracija još
nije pokazala.
Zaključno, Koordinacija hrvatske obiteljske medicine ne podržava razmišljanja ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim bi se još više opteretilo obiteljske liječnike, a s druge strane vjerojatno i povećalo potrošnju HZZO-a. KoHOM smatra da se pacijentima na ovaj način ne bi poboljšala kvaliteta zdravstvene zaštite.
Stoga, KoHOM poziva HZZO da se kroz zajedničke pregovore formira model rada kojim bi svi bili zadovoljni, posebice osiguranici HZZO-a.’, zaključuje se u reagiranju KoHOM-a.
