Oni su obilježili riječki nogomet

Razmišljajući o nadolazećoj stogodišnjici Stadiona Kantrida, prisjećajući se nebrojenih poznatih i manje poznatih utakmica, koje su se odigravale na tom istom stadionu (ali i u samoj Rijeci) ne mogu da se ne osvrnem na bezbroj znanih i neznanih, ali već i na pomalo zaboravljenih nogometaša koji su na bilo koji način obilježili riječki nogomet (ne samo ‘’Rijeku’’), nogometaše kojima smo se divili.
U prvom redu navesti ću nogometaše koji su svojim nogometnim znanjem oduševljavali između ona dva Svjetska rata i eventualno nakon njih, koji su se naosvajali niza trofeja i nastupali za razne reprezentacije (kraljevina Jugoslavija, Italija, SAD). Koliko znam veoma je malen broj živućih gledatelja koji su ih imali prilike gledati uživo, jako malen, a u samom našem gradu su u velikoj mjeri nažalost nepoznati. Spomenuti nogometaši su Paškvan Daniel, Dobrijević Rudi, Šurdonja Slavko, Mihalich Marcello, Volk Rudolfo, Varglien Giovanni, Varglien Mario, Loik Ezio, Gratton Guido i Gardassanich Gino.

Doček pobjednika Kupa 1978.

Stariji i srednjovječni ljudi su imali priliku gledati niz nogometaša koji su za vrijeme Jugoslavije nastupali za ‘A’, ‘B’, te amatersku i olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije, a koliko je meni poznato za iste reprezentacije su od riječkih nogometaša nastupali Jantoljak Marijan, Avramović Radojko, Ravnić Mauro, Milevoj Angelo, Hrstić Miloš, Radaković Pero, Brnčić Marijan, Cukrov Nikica, Jerolimov Ivo, Lukarić Vladimir, Gračan Nenad, Kustudić Miodrag, Naumović Velimir, Ružić Milan, Desnica Damir, Vukoje Nedeljko, Gulin Tonči, Šangulin Ivica, Bursač Boško, Celić Luciano, Cukon Mladen, Čohar Dragutin, Gašparini Celestin, Kocjančić Ivan, Kovačić Ante, Kovačić Goran, Miočić Šime, Mohorović Josip, Rajović Dragan, Poldrugovac Berislav, Pugelj Nereo, Srok Vinko i Škerjanc Zoran.

Mnoge starije generacije nogometnih kibica i poznavatelja riječkog nogometa navode kako je ‘’Rijeka’’ najbolji nogomet igrala u prvoj polovici šesdesetih godina prošlog stoljeća, a ja ću se ovom prilikom prisjetiti generacije ‘’Rijeke’’ koja je ušla u sam vrh jugoslavenskog nogometa i prvi put igrala u Europi (pri čemu je tada stradao i ‘’PSV’’). Pored svojih reperezentativaca iz tog perioda za ‘’Rijeku’’ su još igrali Mišić Zoran, Vranković Mladen, Mugoša Đorđe, Dunaj Ferdo, Balent Anton, Blažević Miroslav, Zadel Vinko, Veselica Bruno, Medle Ivan, Mihovilović Ratko i Raspar Jure.
Mnogi od nas će se sjetiti zlatne generacije ‘’Rijeke’’ s kraja sedamdesetih i tijekom osamdesetih kada je ‘’Rijeka’’ osvojila jugoslavenske kupove 1978. i 1979., osvojila Balkanski kup 1978., igrala sa ‘’Juventusom’’ 1980. i ‘’Realom’’ 1984., te još igrala finala Balkanskog kupa 1980. i jugoslavenskog kupa 1987. U tom periodu su za ‘’Rijeku’’ u tim utakmicama (pored njenih reprezentativaca) još igrali Machin Sergio, Radin Zvjezdan, Juričić Srećko, Durkalić Salih, Radović Milan, Šugar Miroslav, Filipović Savo, Bursać Dragoljub, Peranić Danko, Tomić Edmond, Jasprica Edis, Fegic Adriano, Bačvarević Milan, Mijač Željko, Šestan Zoran, Zhavelli Neshat, Maretić Želljko, Milenković Nikica, Šugar Miroslav, Petrović Nebojša, Lukić Dušan, Malbaša Nebojša, Tičić Boris, Sredojević Borče, Stevanović Dragan, Devescovi Angelo, Barišić Radoslav, Belić Željko, Stipančić Mladen, Radmanović Davor, Matrljan Danko, Kahrović Mirsad, Jelavić Igor, Kotur Vlado, Paliska Roberto, Janković Janko, Vujčić Zoran i Valenčić Predrag.

Iz tog perioda bih od vremena zaborava istaknu još nekoliko riječkih nogometaša, a to su Ravnich Mario (prvi riječki kandidat za ‘A’ reprezentaciju Judoslavije), Osojnak Stojan, Polić Bogomir, Nikolnikov Teodor, Car Ivan, Legan Sergio, Gredelj dr. Milan, Pavković Marko, Gereš Josip, Demić Nikola, Jurišak Ivica, Lovretić Zvonko, Srdelić Jerko, Perčić Andrija, Radulj Simo, Rabac Bruno, Veljačić Boris, Filipović Nikola, Brnelić Ivan, Šimunić Jurica, Devčić Duško, Car Ivica, Durkalić Salih, Šaran Murat, Uljan Miroslav, Stefanović Radomir, Ražić Josip, Mustač Mladen, Čerić Emir, Skoblar Joško, Škulj Borut, Čalović Branko, Tomić Željko, Prizmić Armando, Zupčić Nikica, Mraz Andrej i Ljepojević Rade.

Od osamostaljenja Hrvatske od nogometaša ‘’Rijeke’’ ili rođenjem Riječani za ‘A’ reprezentaciju Hrvatske su nastupali Agić Jasmin, Balaban Boško, Brajković Elvis, Brajković Goran, Budan Igor, Gabrić Tonči, Knežević Dario, Komljenović Fabijan, Linić Siniša, Milinović Damir, Mladenović Mladen, Pavličić Dubravko, Peršon Saša, Pilipović Renato, Romić Mladen, Rubčić Robert, Sharbini Anas, Smoje Dario, Šarić Daniel, Vugrinec Davor i Vulić Zoran.

Za hrvatsku ‘A’ malonogometnu reprezentaciju su od Riječana nastupali Bjelanović Marijan i Knez Damir.
Već navedenim nogometašima se trebaju pridodati Benedejčić Igor i Florjančič Matjaž (Slovenija), Brkić Senad i Hasančić Admir (Bosna i Hercegovina), Sztipanovicz Barnabas (Madžarska) i Đalović Radomir (Crna gora), koji su kao igrači ‘’Rijeke’’ nastupali za ‘A’ reprezentacije svojih država.

Od osamostaljenja Hrvatske do danas ‘’Rijeka’’ je 1994., 2005. i 2006. igrala finale hrvatskog kupa, a pored već gore navedenih nogometaša u tim finalnim utakmicama za ‘’Rijeku’’ su još nastupali Žganjer Mladen, Kurtović Ivan, Kelentrić Leander, Horvat Alen, Belaić Stojan, Raković Dragan, Živković Andej, Šašivarević Fuad, Knežević Damir, Scoria Elvis, Aračić Ilija, Samardžić Jasmin, Radman Velimir, Ivančić Zoran, Lerant Petar, Prišć Mario, Butić Jasmin, Tadić Dragan, Dunković Antun, Čaval Kristijan, Erceg Tomislav, Katulić Neno, Mitu Dumitru, Novaković Igor, Mujdža Jasmin, Žilić Dragan, Tkalčević Igor, Rendulić Krunoslav, Bobic Fredi, Sharbini Ahmed, Rubil Goran i Kerkez Dušan.

Pored gore navedenih nogometaša istaknuo bih još Ban Zorana, Tokić Maria, Perković Branimira, Tafru Džonia, Musu Igora, Mijatović Andrea, Tomišić Mauro, Višković Dalibor, Ivančić Zoran i Čačić Božidar.
Od riječanki i igračica ‘’Rijeka Jack pota’’ su za hrvatsku žensku nogometnu ‘A’ rezpezentaciju su nastupale Čop Martina, Glavač Petra, Juko Dušanka, Karnjus Branka, Morožin Sandra, Perić Barbara, Turkanović Doris i Zron Ivona.

U cijelom ovom period ima osjećaj da su Osojnak Stojan, Živković Angelo, Tihomir Mrvoš, Marković ‘Đalma’ Ivan, Mudrovčić Željko, Spasojević Dragan, Brnčić Marijan, Blažević Miroslav, Skoblar Joško, Vranković Mladen, Juričić Srećko, Kocjančić Ivan, Scoria Elvis i Skočić Dragan najuspješniji riječkih trenera, iako u cijeloj plejadi trenera ima imena koja bi se mogla i trebala spomenuti.

Gledajući popis svih riječkih nogometnih sudaca, Grad Rijeka je imala dosta dobrih nogometnih sudaca poput Petrić Franje, Pađenda dr. Matije, Tomljenović ‘Nini’ Ivana, Glažara Branimira, Glažar Marijana, Šuperine Ivana, Jogan Ernesta, Božović Vojina, Rubinić Arnalda, Malovca Veljka, Anić Đure, Soldatić Alde, Matković Veljka, Bebek Veljka, Peraić Ivana itd., ali mislim da su Matovinović Damir, Glažar ‘Pino’ Ivan i Bebek Ivan najbolji u cijeloj toj plejadi.

Unaprijed se ispričavam ako sam prilikom nabrajanja nekog slučajno izostavio, a moje skromno mišljenje je da bi Rijeka kao grad konačno mogla službeno izabrati svojeg najboljeg nogometaša, kao i najboljih 11, barem 20. stoljeća. 100 godina Stadiona Kantrida je idealna prilika.

Na samom kraju ovom teksta bih spomenuo jednu stvar, osobno smatram da bi povodom obilježavanja 100 godina Stadiona Kantrida svi gore navedeni živući nogometaši i treneri trebali biti pozvani na jubilej, I zbog sebe i zbog publike. (zoran mikulić labud)