Home Vijesti Skandal u Domu zdravlja: Osuđen jer je zlostavljao kolegicu, tvrdi da ‘ne...

Skandal u Domu zdravlja: Osuđen jer je zlostavljao kolegicu, tvrdi da ‘ne može dobiti otkaz’ jer ga štite sestra direktorica i župan!

1233
0

Nakon odrađene smjene u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije medicinska sestra Maja Vučković i njezin kolega vozač Marin vratili su se u bazu u Rijeci. I tad je za nju počeo horor…

Skinuo se, bacio je na kauč i obavio što je naumio. Izbezumljena, Maja se onesvijestila. Tada nije bilo nikoga da joj pomogne. Prestrašena, držala je to u sebi sve dok je kolega uskoro nije ponovno napao. Dogodilo se to prije četiri godine.

U međuvremenu, Marin je pravomoćno osuđen za dva kaznena djela. No sud mu je najprije zatvorsku kaznu preinačio u rad za opće dobro. Ubrzo je slijedio novi šok u ovoj priči. Iako je ravnatelj Doma zdravlja pripremio odluku o otkazu za osuđenog nasilnika, prije nekoliko dana ju je povukao…

Žrtva i dalje redovito viđa zlostavljača na svome radnome mjestu. Kako je to moguće? Tim se pitanjem bavila Potraga.

“Osjećam se izdano od strane cijele uprave, od bivšeg ravnatelja, od ovog sadašnjeg, i mislim si: ‘Do kada će to ići?’ Osjećam se kao da sam ja nešto napravila, a zlostavljač slobodno hoda, susrećem ga na svim odjelima, na hitnome, kao da se ništa nije dogodilo”, govori Maja Vučković, žrtva seksualnog zlostavljanja.

Maja je žrtva seksualnog napada kolege s posla. Kao medicinska sestra Doma zdravlja Primorsko-goranske županije, kao i ostali, radi u smjenama, u parovima – najčešće vozač i medicinska sestra. Tu noć nakon obavljenog posla vozač i ona stigli su u bazu na riječkoj Orehovici.

“Išla sam skinuti prsluk, Marin me svom snagom uhvatio i bacio na kauč, skinuo se gol i sjeo mi na bedra, počeo me otkopčavati i dirati za grudi, na što sam počela vrištati, no nitko me nije mogao čuti jer nikoga nije bilo. U tom sam se trenutku onesvijestila, i kad sam se osvijestila počela sam puzati da dođem do malo vode i zraka. On me zaključao u toj prostoriji, stao je ispred mene i rekao: ‘Ja sam sad to obavio u WC-u.’ S oproštenjem, izdrkao se… Rekao je i: ‘Ubuduće će to biti tvoj posao’, na što sam se zgrozila. Sva sam se tresla, a onda je dodao: ‘Nemoj slučajno da ti padne na pamet ujutro da bi nekom rekla što sam ti učinio jer ću tvojoj maloj i tebi odrezati glavu i ubiti vas k’o zeca”, prepričala nam je Maja.

Bila je to kulminacija višemjesečnoga verbalnog maltretiranja. Prestrašena, Maja tada nikome nije ništa rekla. No, fizički napad se ponovio.

“Počeo me opet napadati, opet moju ruku stavljati na svoje spolovilo i kad smo došli prije tunela od Trsata prema Sušaku, rekla sam da ću se baciti preko mosta i svi će znati jer prate preko GPS-a gdje smo i što smo. U tom trenutku se smirio i došli smo na dijalizu, ja sam tražila svoj telefon, on mi ga je bio uzeo, ja sam se onda zaključala u WC pa zvala Andreu Ripl i Gracijelu Zahariju.”

“Nisam je uspjela dobro razumjeti jer je bila jako, jako uplakana i signal se gubio. Uspjela sam je samo pitati što se dogodilo. Nije mogla doći do riječi. Rekla sam joj da se odmah obrati povjerenici jer će onda znati što učiniti”, prepričala je Andrea Rippl Gotvald, predsjednica Nezavisnih sindikata zaposlenih u zdravstvu, a izjavu je za Potragu dala i Gracijela Zaharija, sindikalna povjerenica Doma zdravlja PGŽ-a:

“Svu uplakanu i u panici čujem ju da odzvanja k’o u nekom bunkeru. Govori da ne može više i plače. Govori: ‘Ja ne mogu više, sva sam plava, ne znam što da radim.” Ja govorim: “Majo, što se dogodilo?!”, ona govori: ‘On mene mlati cijeli dan, ja se bojim.'” Pitala sam zašto me zove sa službenog mobitela, a ne s privatnog, na što je rekla da joj je uzeo mobitel i da se sakrila u WC kako bi mogla nazvati jer nije znala što će joj još napraviti.”

Maja je odradila smjenu do kraja ne želeći dodatne probleme na poslu. Kad se vratila u bazu, kolegica ju je čekala, spremna da idu na policiju.

Došla je u bazu sva razdrapana, ruka je bila sva plava, crvena još uvijek, poderan prsluk… Pitala sam je što se događalo cijeli dan”, sjeća se Zaharija.

Od napada su prošle četiri godine. Pravomoćnom sudskom presudom nasilnik je osuđen za dva kaznena djela, ali i dan danas radi u Domu zdravlja.

“Želim reći, i što mi je neshvatljivo, da Uprava Doma zdravlja, ni tada, a ni sada kada je drugostupanjska pravomoćna presuda na snazi, nije poduzela apsolutno ništa”, čudi se Andrea Rippl Govald, baš kao i Maja Vučković:

“Išli smo na policiju, pokazala sam sve što mi se dogodilo, a nakon toga drugi dan sam se obratila i tadašnjem ravnatelju Borisu Ritoši. I rekla sam mu što mi je Marin pokušao napraviti, da bi on mene proglasio da sam ja neuračunljiva osoba, da nisam normalna, da ako ga budem nekome prijavila, da će mi momentalno dati otkaz.”

Tadašnji ravnatelj danas se se ne sjeća ni Majina imena.

“Kako mislite, nije sankcioniran?”, pitao nas je telefonom Ritoša, nekadašnji ravnatelj Doma zdravlja PGŽ-a.

I dan danas Marin radi u Domu zdravlja, pojasnili smo mu.

“U vrijeme kad sam ja bio ravnatelj, ta mlada gospođica, ja joj više ne znam ni ime ni prezime, ona je podnijela prekršajne ili kaznene prijave protiv dotičnog, ja sam bio u situaciji da po Statutu koji je propisan… Mi smo zaključili da kome vjerovati u toj situaciji, razumijete? I onda smo odlučili da smo ih potpuno razdvojili, što nam veličina ustanove omogućava, tako da smo jednog prebacili u jednu ispostavu, a drugog u drugu, i tako smo kupili vrijeme do okončanja tih postupaka”, branio se Ritoša.

Istina je da je žrtva premještena na svoj zahtjev jer joj je na radnome mjestu postalo neizdrživo. Pod utjecajem njezina zlostavljača većina u kolektivu se okrenula protiv nje.

“Ono što smo uspjeli kao sindikat jest da žrtvu premjestimo u drugu ispostavu, isto tako i povjerenicu koja više nije mogla to izdržati, a isto tako i nekolicinu djelatnika koji tamo rade i koji su i dalje na neki način pod mobingom”, kazala nam je Rippl Gotvald.

Umjesto zlostavljača, u kolektivu su postale nepoželjne žrtva i dvije žene koje su joj pružile podršku. Maja se prisjeća jednog od trenutaka kada joj je nasilnik prijetio, i riječi koje je tada izrekao.

“Stalno me štipao za bedra, lovio me za ruku da mu uhvatim spolovilo, ja sam se stalno gurala i micala, ja sam rekla: “Marine, zapamti da ću te prijaviti!”, a on je odgovorio da mu nitko ništa ne može jer je došao preko župana Zlatka Komadine, a sestra mu je direktorica Turističke zajednice u Opatiji.”

Njegova sestra nikad nam se nije javila na telefonske pozive, no sretna okolnost je da smo Maju i njezine kolegice snimali u prostorijama Kanala Ri, kamo je na intervju stigao upravo župan Zlatko Komadina.

“Pitajte o tome sestru, a ne mene! Svatko odgovara za svoje postupke, nitko nikom nije mentor ni tutor”, izjavio nam je Komadina.

Maja je ostala prepuštena na milost poslodavcu, javnoj zdravstvenoj ustanovi, čiji sadašnji ravnatelj je Prijedlog odluke o izvanrednom otkazu koji je uputio sindikatima, na Upravnom odboru – povukao.

“On je osuđen od strane suda. I slažem se da je grubo napao kolegicu i da mu se ništa nije dogodilo, ali s obzirom na to da je ona opomena koja je kao prvi korak poslodavca prema njima, znači ako on ponavlja bilo koji…”, počeo je aktualni ravnatelj Doma zdravlja PGŽ-a Vladimir Mozetič.

Prekinuli smo ga i pitali znače li njegove riječi da zlostavljač treba ponoviti nedjelo da bi dobio sankciju?

“Ne, ne, znači on u međuvremenu nije ponovio ništa i to su neposredni rukovoditelji potvrdili i potpisali.”

Umjesto da je ravnatelju pravomoćna presuda argument za davanje otkaza, on je u presudi pronašao temelj da odluku o otkazu povuče. Izrečenu kaznu od deset mjeseci zatvora u srpnju ove godine Županijski sud u Varaždinu preinačio je – u rad za opće dobro. Pojednostavljeno, kako je presuda blaga, odlučio je blag biti i ravnatelj.

“Takva jedna argumentacija ne treba biti osnova za postupanje poslodavca jer u svom radnom okružju kao poslodavac treba štititi one koji su žrtve i treba pružiti jedno sigurno radno okruženje i poručiti zaposlenicama da će imati zaštitu na svome radnom mjestu”, objasnila je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, dok je odvjetnica Ines Bojić objasnila situacija sa strane struke:

“Poslodavac u ovom slučaju nije imao zakonsku obvezu dati otkaz, ali moralno gledajući je svakako trebao dati okaz radniku jer u ovom slučaju je jedan radnik počinio kazneno djelo na štetu drugog radnika i da je bila počinjena šteta u odnosu na imovinu, sigurna sam da bi poslodavac reagirao.”

Na upit upućen sutkinji Županijskog suda u Varaždinu Nadi Marincil koja je potpisala odluku kojom se zatvorska kazna osuđeniku u ovom slučaju preinačuje u rad za opće dobro dobili smo odgovor da se presude ne mogu komentirati. Rječitija je statistika koja kaže da se za djela koja uključuju seksualno nasilje u manje od 20 posto slučajeva dosuđuju zatvorske kazne. Nažalost, blage presude za nasilje nad ženama, kao i u ovom slučaju, vrlo često donose – same žene.

“Što ćemo sa ženama koje su stupovi patrijarhata, koje ga se ne žele odreći, koje smatraju da je stanje takvo kakvo jest, da je žena drugotna, da treba služiti, opsluživati, da ako dobije batine, zašto drami… Mislim da su to očito naše sutkinje i to je jedino što mogu zaključiti”, kaže aktivistica Sanja Sarnavka.

“Pravobraniteljica je izdala upozorenje i naputak o postupanju koje su oni odbili, kompletnu situaciju su banalizirali, a počinitelja abolirali”, oštra je Rippl Gotvald.

Pravobraniteljica Ljubičić u svom će poslu ustrajati.

“Tražit ćemo očitovanje zašto je poslodavac odlučio odustati od već pripremljene odluke o izvanrednom otkazu zaposleniku. Obavijestit ćemo i neposrednog osnivača DZ, u ovom slučaju i županiju, i dat ćemo taj predmet na uvid i postupanje Ministarstvu zdravstva i Inspekciji rada.”

Ponovno smo kontaktirali Zlatka Komadinu te ga upitali kako tumači činjenicu da zlostavljača ravnatelj i dalje nije smjenio niti mu je dao otkaz s obzirom da situacija traje već četiri godine, a uz to je i pravomoćna.

“Čujte, to je stvar za ravnatelja, ako su uvjeti takvi da treba dati otkaz, dobit će otkaz”, kazao je Komadina pa pitao na koliko je zlostavljač osuđen: “Moram ispitati s Upravnim vijećem i šeficom zdravstva, nemam saznanja, svatko mora odgovarati, pa tako i on.”

Opovrgnuo je da je on zaleđe zlostavljaču.

“Tog gospodina uopće ne poznajem, čak mislim da ga nikad nisam vidio.”

Da se Marin hvali vezama s Komadinom i sestrom direktoricom, suočili smo ravnatelja Mozetiča.

“U to ne bih ulazio, tih spoznaja nemam”, izjavio je Mozetič.

Iz Ministarstva zdravstva odgovorili su nam da je u njihovo ministarstvo stigla predstavka o ovom slučaju 2015. godine, no proslijeđena je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava jer se ubraja pod njihovu nadležnost. Potom su nas preusmjerili na Državni inspektorat koji kaže da jest izvršen inspekcijski nadzor, ali neprimjereno ponašanje nije u njihovoj nadležnosti.

Županijskom Domu zdravlja u Rijeci pri zapošljavanju nije potrebno donijeti Potvrdu o nekažnjavanju, a sada tamo legitimno radi i osuđeni silovatelj. Ponovno smo poslali upit ministru Milanu Kujundžiću za komentar, no do završetka priloga nismo ga dobili.

“Sam posao je težak, i sad ja stalno tako pod stresom moram raditi, i što će biti, i hoće li Uprava i Dom zdravlja uopće nešto napraviti… Ispada da sam ja zločinac, a ne on”, ogorčena je medicinska sestra Maja Vučković, žrtva seksualnog zlostavljanja.

I ispada da nam lažu kad kažu da u ovom društvu – nasilju nema mjesta.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here