Pjesma “Iskra” Damira Urbana, koja je osvojila publiku svojom iskrenošću i poetičnošću, dobila je neočekivanu božićnu pažnju kada ju je riječki nadbiskup Mate Uzinić citirao u svojoj propovijedi na središnjoj božićnoj misi u riječkoj katedrali sv. Vida.
Citirajući stihove:
“Treba nam tako malo, skoro ništa, jedan kremen i jedna iskra, da tama ode zauvijek iz nas, a čudovišta padaju,”
nadbiskup Uzinić istaknuo je univerzalnu poruku nade i promjene koje svjetlo može donijeti u naše živote.
Pjesma koja spaja umjetnost i duhovnost
Objavljena 2019. godine, pjesma “Iskra” brzo je osvojila srca slušatelja. Godinu dana kasnije, ovjenčana je s čak tri Porina – za pjesmu godine, najbolju izvedbu grupe s vokalom i najbolji videospot.
Damir Urban opisao ju je kao pjesmu nastalu u intimnoj atmosferi doma, uz akustičnu gitaru, što je rezultiralo toplim i osobnim doživljajem:
“Za mene je Iskra, u nekom prenesenom smislu, simbol našeg zaloga za budućnost,” izjavio je Urban.
Riječi pjesme glase ovako:
Kada kosu stavi iza ušiju
Pretvori se u djevojčicu
Svoje tajne poklanja, zamuckuje
Nekako izroni iz očiju
Njene ruke grle kao šal
A tanki prsti bodu me pod rebra
Sporo rasti, mala vrbo, dug je put
A ovaj svijet te čeka
Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz nas
A čudovišta padaju
Iskrenost je rizik na vlastiti račun
Ti ćeš čitav život plaćati
I nikad nećeš shvatiti
Od koga te čuvaju duge cijevi i žice
Svih devet krugova, putuju za nama
Nekoga zlo uzbuđuje
Sporo rasti, mala vrbo
Ovaj svijet čeka dugo na tebe
Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz sna
Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz sna
A čudovišta padaju
Jer čovjek je
Velik točno toliko
Koliko je ono što traži veliko
Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz sna
A čudovišta padaju
Treba nam tako malo, skoro ništa
Jedan kremen i jedna iskra
Da tama ode zauvijek iz sna
I kada stanu mašine, strojevi
Nestaju zemlje, nestaju gradovi
Ti otvori svoje oči tad
Čudovišta padaju
