Piše: Ivan PaulettaI dalje plemensko određenje muči neke osobe u ovoj najdržavi. Hudi se i psuje te, neke “velike”, koji malim Hrvatima određuju neka, Hrvatima ne prihvatljiva prav(a)ila.
Naslućuje se povišeno uzbuđenje kod nekih osoba zbog ukidanja oznake nacionalnosti u osobnim dokumentima. Meni su, Hrvatska i Hrvati, ukinuli prava da se izjašnjavam kao Istrian. Tu su mi mogućnost ukinuli uspostavom Hrvatske vlasti, to jest paljenjem svijetla, i nikom ništa. Učinila je to prvi put u povijesti hrvatska država! Učinile su to osobe koje lažno tvrde da im se branilo da se izjašnjavaju kao Hrvati u nedavnoj Jugoslaviji.
Dakle Hrvati mogu meni zabraniti da se izjašnjavam kao Istrian, a uvrijede se kada im Europa nametne obaveze koje su oni prihvatili ulaskom u EU.
U osobnoj iskaznici koju su izdavale Austrijske vlasti iz kraja pretprošlog stoljeća bilo je navedena i država, jasno Istria, i nacionalnost, to jest Istrian. Brane mi to izjašnjavanje osobe koje, ponavljam, lažno tvrde da se nisu smjeli izjašnjavati kao Hrvati. U svim mojim dokumentima, onim iza 1945. stoji da sam Hrvat, nikada me za privolu nije nitko pitao. I već kad smo na tome, nitko mi nikada nije branio da idem u crkvu! Da, branila je to partija ali ne crkva i zato se “tvorci nove povijesti” malo smirite. Izgleda da vam je najteže biti objektivan.
Tada kada se Austrija, nedugo iza toga Austro – Ugarska, dičila svojim (hm) primorjem osobne karte su na ovom području bile izdavane kao četverojezične i to na: njemačkom, talijanskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. U rubrici Država pisalo je Istria, a u rubrici Nacionalnost pisalo je Istrian. Osobna karta je tada bila formata nešto malo većeg od današnje ali u formi knjižice, to jest otvarala se da se vidi unutrašnjost. Rubrike su bile jasno štampane, odgovori ispunjeni ručno ali krasopisom. Na dokumente, na sve dokumente se gledalo s respektom i kao takve pažljivo ispunjavalo.
Nedavno sam iz aktualnog hrvatskog matičnog ureda vadio prepis dokumenta za pokojnog oca i u njemu na ime očeve majke piše Pauleta iako se njegova majka prezivala Trolisi, a on prezivao Pauletta. Lijenoj činovnici nije se dalo provjeriti podatak pa ga je tako intuitivno “mudro” ubacila.
Pored toga, iako se u svim dokumentima tada navađalo državljanstvo u novom prijepisu dokumenta to nije navedeno. Ispada da su pri prepisivanju dokumenta moj otac, i brojni drugi, postali apatridi. No, da bi ga valjda utješili napisali su nacionalnost, jasno Hrvat. Nikada se moj otac nije izjašnjavao kao Hrvat, kao što uostalom na dokumentima Juge to od nikoga nije tražilo. Da, ako se nešto traži u dokumentima tada to mora biti navedeno točno, neodgovorne improvizacije samo označavaju ozbiljnost i urednost države. Na žalost ova Hrvatska je poznata kao neodgovorna i šlampava po mnogo čemu pa tako i po izdavanju dokumenata.
Svi oni koji to budu htjeli će si u svom nekom kutu ili na zidu u svojoj kući ili na svom imanju napisati što su po nacionalnosti. To je njihova osobna stvar. Nacionalnost je zbilja osobni ali i arhaičan podatak koji je u povijesti nastao kod stvaranja nacionalne države. Taj je podatak izazvao mnogo zla i mnoge tragedije. Prije ga nije bilo, nadam se da ga ni poslije neće biti. Albert Camus (1913-1960) je tvrdio “Ne mogu nikako biti nacionalist – odveć volim svoju zemlju.” Jean-Jaquess Rousseau (1712-1778) je govorio “Uzvišenost nacije, veličina države, prvi je i glavni uzrok nesreće ljudskog roda.”
Usput budi rečeno baš bih volio vidjeti kako i po čemu “veliki kršćani dijele ljude po nacionalnosti. Jest da Hrvati pjevaju “… kraljice Hrvata…” no mislim da nisu od majke Božje dobili privolu za to. U ostalo nisu je to ni tražili!
Poznato je da je bivši član partije, bivši general bivše JNA gradio naci-onalnu državu. Kako je utvrđeno i kako je povijest svjedočila naci država nastaje iz rata ili radi rata (Denis de Rougemont). U ostalom povijest nove Hrvatske to potvrđuje. Zapitajmo se kako je pri kraju prošlog stoljeća nastalo mnogo novih država, pa i na području Jugoslavije, a nisu u mnogima od njih izbijali ratovi?
Navođenje nacionalne pripadnosti je, ponavljam, iskaz arhaičkog poimanje zajedništva. To se u Europi odavno zna i to nikoga ne čudi. Odlučeno je još u Maastrichu da se moderna Europa gradi na osnovu naroda, a ne na osnovu nacija. Nacija koja se pojavila u Europskoj povijesti za vrijeme stogodišnjeg rata u Francuskoj u XV. st. Ta nacija sada postaje faktor razdora i zato se ista mora napustiti u Europi zajedništva.
Jedno od poimanja “nacionalnosti” u dokumentu na jednom od najstarijih sveučilišta u Europi, onom Genovskom, stoji: “Nacija kao takva ne postoji. Postoje pojedinci koji se svojom slobodnom voljom odlučuju za zajedništvo na osnovi interesa, kulture i povijesti. Ovi pojedinci mogu promijeniti svoju odluku u vremenu i prostoru.” //Takve skupine žele promovirati ili sačuvali neke zajedničke vrline (kulturu, jezik, običaje, …) //.
I dok se ovdje budu radili i radili novi školski programi, drugdje će se učiti i napredovati. Novi programi koji verglaju uvijek isto. U kojim se školama danas u Hrvatskoj ući o suvremenoj nacionalnosti, o federalizmu, o…? Ne, ne možemo se dičiti programom naših škola, tješimo da će sada pod pokroviteljstvom novog rektora u mantiji to krenuti na (hm)… Vjerojatno ćemo se svi morati izjašnjavati o nacionalnosti i o vjeri – zar ne? Lako moguće da i Sv. Mandić pripomogne, Hrvati ga jako, jako vole.
Možemo se tješiti sa starom Grčkom izrekom – Panta rhei /Sve teče sve se mijenja./ Neke osobe se očito ne mogu naviknuti na to. Ljudi se trude pronalaziti nove tehnologije s ciljem da se poboljšaju na primjer vrlo dobra stara piva ili stara vina, a neki tvrdokorno ne žele koraknuti u svijet napretka.
I na kraju jedno pitanje, kakve je nacionalnosti dijete iz miješanog braka od roditelja koju su iz miješanih brakova? Ne, nemojte mi reći da se to određuje osjećajem. Osjećaj nacionalnosti ne postoji i kvit. Nacionalnost je već dugo bila lijepak za mržnju, kao što su crveno-bijeli kvadratići bili znak opasnosti. Pa ti vidi.
Ivan Pauletta
Pula 20. 04. 2016.
