Pauletta: Euforija praznog želuca

Ponovo imamo razloga za slavlje. Blago narodu koji ima stalno dobre vijesti, velike pobjede i uspjehe za pamćenje. Ne samo da su na pr. pobjede naših sportaša značajne i velike, već su i rekordne. Za druge sportaše u većini slučajeva ne znamo, ali naši što je sigurno, su najbolji.

Ivan Pauletta: Euforija praznog želuca

Pobjede se nižu i na drugim poljima. Tako uz fanfare saznajemo da nam kreditni rejting nije pao. Veseli se narode, možemo i dalje gomilati dugove. Što hrana i gorivo neće pojeftiniti nema veze, to je sitnica, možemo se i dalje dičiti uspjesima. Pobjeda jedne naše momčadi vani može sve nadoknaditi, potaknuti ponos cijele nacije.

Pobjednici smo i u turizmu. Nisam znao da se turistička privreda kao takva, natječe. Da u turizmu postoji niz natjecanja od ispijanja piva, brzog jedenja hrenovka i.t.d. do glodanja jabuke vezanih ruku. Jabuka jasno visi na koncu, pa tko pobjedi može se veseliti a i odvezati ruke. Nisam znao ni za discipline ni za propozicije u natjecanju turizma kao takvog. Kao što ne znam, ne znamo, tko tu sudi. Ali nije važno, glavno da su pobjede naše.

Sjećam se jeseni 1959. davno je to bilo ali nekih euforija se možemo sjećati cijeli život. Industrijska proizvodnja je te godine doživjela porast od čak 19 %. VJESNIK i ostale novine su ushićeno o tome pisale. Zapravo bubnjale o velikih devetnaest posto. SAD, tada najsnažniji ali za nas i vrlo mrski kapitalist je te godine imao svega 2,5 % privrednog rasta.

Euforija je potrajala do prvih predavanja na jesenskom semestru. Tada smo mi uspaljeni mladci saznali da je taj mali porast postotka u Americi po apsolutnim vrijednostima koje donosi daleko veći od “naših” Jugo 19 %. Profesor nam je na ploči nacrtao liniju rasta. Uz razočaranje smo tako saznali da se i uz te stope rasta SAD još više penju, još više udaljavaju od nas. Da, postotak je bio mali ali prihodi su bili daleko veći od Jugo rasta.

Uz hvaljeni ovogodišnji porast financijskih prihoda u turizmu od 5,5 % nadoknađuje se jedva porast cijena t.j. inflaciju.

Pogledajmo druge dimenzije te pobjedničke euforije najljepše zemlje na globusu a i šire. Španjolsku posjeti oko 60 (šest deset) miliona turista godišnje. U Hrvatsku dođe oko 10 (deset) miliona. Znači da bi ujednačenje broja novih turista od 1 % povećanja u zemlji Torerosa, bilo kao povećanje od 6 % (šest posto) u zemlji crveno bijelih kvadrata.

Netko može pitati zašto je tome tako. Stanje u blagajni ne ovisi o postotku već isključivo o stvarnom prihodu. I tu je sva mudrost HR “pobjede”. Jasno, prihod i stanje u turizmu ne ovisi samo o broju noćenja ali se druge dimenzije nikad pouzdano ne znaju, ne iznose i ne kompariraju.

I već kada smo kod toga, broj noćenja ne može se računati samo prijavljenim gostima, ne može se računati ni brojem ulazaka. Znatan broj manjih i većih kampera svake noći zaluta u nenadzirana skrovišta. Tome na ruku ide i HR nebriga te aljkavost zato nadležnih službi.

Posebna je priča o prihodima. Veliki broj turista dolazi sa znatnim zalihama hrane i drugim potrepštinama. Uspjeh u turizmu biti će hvale vrijedan tek kada se potrošnja turista bude mogla zadovoljavati dobrima proizvedenim u Hrvatskoj. Sada kada se skoro sve uvozi brojenje noćenja izgleda kao smokvin list na traljavosti državnog sustava.

Službeni, tj. plaćeni širitelji optimizma nikada vam neće reći da je mogući porast, porast bilo čega, veći što je stanje dotičnog medija na nižem stupnju. Sve je to normalno, sve je to poznato, ali k vragu i mi se moramo nečim hvaliti. Hvaliti se ujutro, a razočarati se već po podne.

Ne znam koliko sve to ovisi o komunikativnosti vlade, no možemo se veseliti da imamo najkomunikativniju vladu na svijetu. Tako nas opet ushićeno informiraju s TV ekrana. To što najčešće ne dobijete nikada odgovor na neku predstavku, od bilo kojeg tijela na bilo kojem stupnju uprave, to nema veze. Vjerojatno smo i u tome najbolji.

Tog istog dana, kada su se u istom terminu nizali, po n-ti put hvalospjevi o turizmu, saznali smo za još jedan naš napredak. Ovaj je doduše najavljen skoro pa šaptom. Tko kaže da skromnost ne obitava na ovim prostorima. Obznanjeno je puku, da je znatno povećan broj građana koji traže socijalnu pomoć. Građana koji ne mogu dovoljno napuniti stomak. No tu smo i dalje u zaostatku, ispred nas su još neka područja Afrike. (Pauletta Ivan)