Veseo je ovaj narod, stalno ima neke fešte. Ili se slavi neka ratna (ne radna) pobjeda, ili se veliča neki naš uspjeh, ili imamo najboljeg nogometaša – tenisača…ili neki naš znanstvenik je otkrio nešto novo, tako smo uvijek razdragani i sretni. Razdragan je i spiker koji je za nedjelju najavio “počelo je odbrojavanje”. Zamislite “odbrojavanje”, kao da se lansira raketu u svemir.
Ovo je sad ipak najveća veselica, ustoličujemo našu prvu predsjednicu, opet povijesni dan za pamćenje. Sve više sličimo voljenoj Njemačkoj jer i mi imamo nježni spol na čelu države. Ako Bog da, sada će i nama autobusima dolaziti na arbeit, ili tako nekako, Nijemci i Njemice.
Zato valjda ova pred-inauguracija traje tako dugo. A da je dugo – dugo je. No, dobro smo informirani pa tako vidjeti sijaset povijesnih postrojbi. Vjerojatno je ona Kravata – (Croata) najstarija, izmišljena je, takorekoć, jedno prijepodne ovih dana. Nije puno mlađa ni predsjednička garda, sumnjam da ju je imao i Ante. A dolaze i trunbunjeri koje šalju fini gospari s juga. Ti mogu stvoriti takvu buku da to ne mogu postići ni osvježeni migovi. Oni (migovi) naime ne lete. Alkari imaju dugovječnu tradiciju “diplomacije”. Išli su u Beograd da pripetavaju ispred Crnog Đorđa. Išli su i kod maršala, te kod prvog predsjednika, pa je red da vide i Kolindu s Grobnika koja stoluje u predsjedničkim dvorima na Pantovčaku.
Delegacija ima osamdeset i osam. Ta je brojka vezana za Hrvate, moramo vidjeti kod numerologije da li je to sretna ili kobna brojka za ovaj narod. No, meni je ostala u pamćenju jer smo morali posaditi osamdeset i osam borova za najvećeg sina našeg naroda, jasno Hrvatskog. Ako netko ima velike sinove to je onda ovaj narod, svaka generacija izrodi ih barem nekoliko.
Ne, ovakve fešte ne rade se ni često ni svugdje. Veseo je to narod ove tužne zemlje. A narod je jak i redikulozan. Još kad bi bilo kruha koliko je igara. No, moglo bi se to ponoviti još koji put na primjer reprizirati inauguraciju na ljetnom festivalu u Areni u Puli. Trebali bi samo naći kojeg dvojnika, pa učiniti reprize i reprize za turiste iz Zagore, B und H, iz dijaspore iz Kanade i tako redom. Mogli bi tako kod repriza nešto i zaraditi. I već kad smo na tome gledam ovo radilište na Trgu Svetog Marka koji je za sigurno najveće gradilište ovog časa u RH. Evo još jedne ideje, idemo nešto češće mijenjati predsjednike pa ćemo imati toliko žuđene investicije. A to je svakako i strateška investicija, takve nema nigdje na poznatom dijelu svijeta.
Muka je samo glasnogovornicama iz okruženja nove predsjednice. One je toliko hvale da same sebe preskaču u veličanju. To je ipak “povijeni događaj” nismo do sada imali predsjednicu. Da, imali smo čuvara pečata koji je razvijao turizam u Austriji, ali nismo na žalost, imali predsjednicu.
Ne bi bilo korektno, kada ne bih zaželio puno uspjeha predsjednici ove bajne države. Znamo svi da predsjednica mora imati, pored osobnog i delegirani autoritet. Posebna je priča kako stvoriti taj autoritet. Sumnjam da se isti može stvoriti pravljenjem kolaža iz krpica povijesti, povijesti koja to nije. Vrlo je sklizak taj put, i lako se zapadne u kič.
To sam pisao prije inauguracije. Sada po završenom činu mogu konstatirati da je na momente izgledalo kao na karnevalu. Mnogo nepotrebnih detalja koji mogu samo umanjiti veličinu proslave.(Ivan Pauletta)
