Nisam sklon upuštati se u raspravu o temama koje su jako prisutne i u središtu političke pažnje. No, morat ću odustati od tog običaja i iznijeti svoje sumnje. Netko može pomisliti da ne govorim precizno, da bih trebao reći javne pažnje. Ne, ne radi se o pažnji javnosti već isključivo o pumpanoj temi sa strane vlade. Od vlade kojoj sve tanji sloj građana vjeruje. Silna obećanja, neispunjena obećanja, doveli su do ovakvog stanja. A da se priča, priča se.
Kako se povećanjem teritorijalnih jedinica može doći do većih novaca, ne znam. No, razmišljanje me dovodi do zaključka da ako ne bi dijelili državu na teritorijalne jedinice tada bi imali još više novaca. Bilo bi to stanje u kojem bi se trebalo uložiti najmanje truda. Hrvatska je tako centralizirana da bi trebalo zbrisati samo imena županija i bilo bi sve riješeno. Jedna teritorijalna jedinica, novaca pune vreće.
Ne primjećujem da se u ovoj nagovaranoj pretumbaciji spominje položaj i status glavnog grada. Grada koji je ovog časa najveći te k tome političko i privredno središte zemlje, demokraciji usprkos.
Denis de Rougemont i drugi teoretičari demokracije su uvijek insistirali na manjim teritorijalnim jedinicama. Gdje se ljudi poznaju, gdje imaju isti govor, iste pjesme, iste običaje. Da, bilo je to vrijeme kada se skoro pa skandiralo SMALL is BEAUTIFUL da, malo je lijepo. Uzor je bila zemlja satova, noževa, sireva i još koječega – Švicarska. Zemlja koja nije po teritorijalno veličini znatno veća od Hrvatske. Švicarska koja ima, gle slučaja, dvadeset regija. Pretpostavljan da će netko reći da Švicarskoj ne treba tako nasušno novac. Mogu samo odgovoriti “A tko im je kriv”, il bi to trebao reći za drugu stranu?
Da, malo je nekada bilo lijepo. Bilo je to prije ove katastrofalne globalizacije. Bilo je to vrijeme kada su se društva nastojala graditi po mjeri čovjeka a ne po mjeri kapitala. Zar se i ovaj prijedlog velikih regija gradi kriomice po diktatu kapitala?
No, jedno je sigurno, ovako zamišljene lokalne jedinice su neupravljive. Ako se misli upravljati iz jednog središta na pr. od Savudrije do Vitaljina, onda moram reći da sumnjam u zdravi razum dotičnoga predlagača. Da, upravljivost se može postići većim brojem upravnih centara, time smo opet na početku.
Čudi me da uvijek kada je u pitanju teritorijalni ustroj Hrvatske, nitko se od predlagatelja ne sjeti da je sadašnja država nastala od trojedinice i to od Hrvatske (zar treba reći male Hrvatske) od Slavonije te od Dalmacije. Mirovnim ugovorom iz 1947. u Londonu, ovom je skupu pridodana i Istra. Znamo da su ove povijesne države davno populacijski devastirane ali koji pogled u nazad ne bi škodio.
Dugo vremena sam bio optuživan, kada sam zagovarao federalizaciju Hrvatske, da hoću Istru odvojiti iz Hrvatske. Optužbe su dolazile od vrhovnika koji je u to isto vrijeme zagovarao federalizaciju BiH da bi dio iste pripojio posjedu pod svoj nadzor. Zato neka Vas ne nasmije izraz zebnje koju sad osjećan. Mislim da će ova zemlja iz dva dijela, biti izvor lako moguće podijele vječne nam Hrvatske. Možda bi trebalo reći vječne podijele Hrvatske? Za novac se sve radi, novac sve može, barem se tako kaže.
Što se može još prodati da se vlast može održati. Zrak, ako nekoga to interesira, voda, zemlja te jeftina radna snaga. Može mi se prigovoriti da sam pretjerani pesimista, no stvarnost mi daje poticaja za to. Od kada se čuo usklik uz ushit “Imamo Hrvatsku” ova je zemlja postala pravi rasprodajni šoping centar. Sve se prodaje samo da se održi vlast, kao uspješna vlast.
Na grbu kneza Pavla u hamletovom dvorcu u Danskoj piše “Poslije mene samo bog”. Od osamostaljenja Hrvatske sve vlade bi mogle zapisati “Poslije nas samo dugovi” uvijek veći dugovi. Nekada se na pruzi pjevalo “Mi gradimo prugu — pruga gradi nas”. Para fraza danas bi mogla glasiti “Mi gomilamo dugove — dugovi održavaju nas”.
Saznanje da niti jedna država u Europi prije, a ni poslije ulaska u uniju nije mijenjala gabarite svojih lokalnih jedinica me navodi na sumnju.
Pogledajmo malo drukčije tu priču o novcu. Sjeverna regija je ravničarska s obiljem obradive i plodne zemlje. Idealan je to prostor za uzgoj hrane i biljaka za biogoriva.
Primorska regija je idealna za turizam te ko bogom dana za veliki broj marina. Pogotovo sada kada su prekrasne prirodne uvale “oslobođene” od brodogradilišta.
Obje regije obiluju jeftinom i ne visoko specijaliziranom radnom snagom. Ljudima koji će željno prihvatiti posao, bilo kakav posao. Stručni će se dio posla obavljati vani, školovat će se osobe koje nisu odavde. Balkanci će kao i bez broj puta do sada izvisiti. No moći će se tješiti usklikom “Imaju Hrvatsku”. (Ivan Pauletta)
