Ovih dana, uostalom kao i svih dana od postanka, ovo društvo ima zabavu. To zabavljanje nam pruža, kao besplatno, državno vodstvo. Druga je priča što se sve to ipak plaća. Nema besplatnog ručka – stara je izreka i vječna istina. Dobro, ovo nije ručak ali se ipak plaća.
Teme dana su dvije. Čudno, jer se obično dozira jedna po jedna tema, da “veselje” duže traje. Momentalno, kao vrlo važne Hr životne teme su ovog časa na redu Mamići & društvo, te Grčka.
Kod Grčke znamo da postoje, ne mali, problemi u otplati duga. Duga koji uvijek prije ili kasnije dolazi na naplatu. Obično dođe u obliku gorke obaveze koja se ne može odgoditi. Redovito dolazi u vrlo nezgodnom trenutku. Za siromašno društvo, kao i za siromašnog pojedinca, nezgodni trenutak za vraćanje duga je svaki životni trenutak.
Osim beskorisnog blebetanja, sumnjam da će Hr-mudraci iz toga nešto naučiti. Degutantna je mantra da se nama Grčka ne može dogoditi. Kako je već više puta rečeno, ova se “bajkovita” lijepa naša zadužuje od prvog dana nastanka. Trenutak istine nam je sve bliži, a odgodom će postati sve teži i neugodniji, i sve više imperativan. Mogli bi uspoređivati BDP Grčke i HR, mogli bi također uspoređivati ekonomski potencijal, vitalnost privrede, brojnost stanovništva, mentalitet i navike društva. Mogli bi analizirati mnogo činjenica ali sve to nam ne bi dalo rješenje gorkog stanja. Prvo, ne znamo koliko su realni podaci koji stignu do nas. Drugo ne znamo kojim su silama opterećeni ti podaci i kako će se dalje odvijati procesi. Zato ćemo se zadržati na činjenicama koje su opipljive i lako vidljive. Nekoliko je razloga zašto je teško ili nemoguće usporediti stanje Grčke i HR.
Ovog časa Grčka ima vladu koja je čvrsta i ustrajna u svom traženju i svom stavu. Uz tu vladu, koja je zasigurno i dozu tvrdoglava, stoji narod. HR na žalost nema odlučnu vladu iako je ovog časa politički sigurna. Geopolitički položaj Grčke je daleko važniji za Europu i za “zapad” što HR nije i ne može biti. U tom pogledu HR se ne može uspoređivati s bivšom SFRJ. Dakle političke silnice i političko stanje je za Grčku, u odnosu na HR, povoljnije.
Mala, slabunjava i nedorasla Hrvatska nije si smjela dopustiti da upadne u to i takvo stanje. Posljedice te neodgovorne, a prolazom vremena i katastrofalne politike će uskoro doći na naplatu. Kada god dođu biti će teške i traumatične. Hrvatska je u takvom stanju da se na horizontu ne vidi ekipa kvalitetnih, odgovornih i sposobnih ljudi da je odlučno vode. Ne kažem da ih nema ali tvrdim da ih narod ne zna i ako su izbori sve bliži. Neodgovorna kadrovska politika ubrat će grozan danak. Za takvo kadrovsko stanje krivi su prvenstveno građani! Građanima je bilo uvijek važnije nasjesti na nacionalne buhače nego dati glas za razumne i napredne osobe. Crno nam se piše!
Što se tiče fenomena Hrvatskog nogometa mislim da su tu stvari vrlo jasne, što ne znači da su i čiste. Previše je umišljenih ali i umnih degenerika, te imbecila, koji se smatraju sposobni voditi tu kuću zabave. Novac koji se tu vrti, uz nedostatak odgovorne kontrole, dalo je povoda moralnim hijenama da se polakome za tim plijenom.
Društvo, inače kronično nezainteresirano za pravno funkcioniranje države, tu je naišlo na zelene pašnjake. Narod se lijepio na famu “velikih” igrača i njihovih prelaznih kvota. Igrači proglašeni našima, inače nisu naši. Igrači su svoji, zatim pripadaju klubu, a velikim dijelom i manageru, a lako moguće da i još nekome polažu račune. Publici i navijačima financijski za sigurno ne pripadaju. To bi si trebali utuviti oni koji trabunjaju “o našim” nogometašima.
Sve je bilo u funkciji profita bez nužne odgovornosti. Nogometni “bos” je pravio šou, pomiješan s priglupom farsom lažnog domoljublja i kiča, čemu ustreperena kockasta srca uz kvadratni um nisu mogla odoljeti. Primitivni šou rastrganih majica ispred fascinantnog (možeš misliti) kipa “oca nacije” zadovoljavao je kulturne gabarite prateće bulumente. I dok su bubnjevi eskalirali decibele, iza pozornice su se pljačkali milioni. Svi za dom spremni – svi spremni za pospremiti doma prigrabljeno.
