Već sam se jednom u kolumni na stranicama ovog portala zapitao o smislu dugo najavljivane vojne parade. Dugotrajne početne nedoumice kada će se ista održati, kao i dvoumljenja o mjestu održavanja, diskvalificirale su vrijednost i smisao tog događaja, ako ga je u opće bilo.
Ova država, iako puno i željno očekivana, nije ispunila smisao države dvadeset i prvog stoljeća, jer nije uspjela uspostaviti društveno i političko stanje primjereno vremenu. U usporedbi s time vojna parada je svakako minorni i manje važan događaj.
Političari u ovoj državi nisu zavidne kvalitete, što se dobro vidi kroz sve dosadašnje garniture vlada. Za stvoriti i voditi državu treba više od stranačkog poslušnika bez odgovornosti, vizije i državničkog cilja. Vrijednog, sposobnog, kvalificiranog i modernog državnika ova zajednica još nije iznjedrila. Ne kažem da nema takvih osoba, već tvrdim da se nije stvorila klima da se isti istaknu. Stara je izreka da narod ima državu (vodstvo) kakvo zaslužuje. Ne, nisu nam krivi susjedi, nije kriv ni svevišnji, nije kriv ni loš znak horoskopa, uzrok ovakvog stanja je u narodu ove zemlje.
Osoba koja je svojatala prava i glorije za uspostavljanje države, nije bila na potrebnom nivou. Da, imala je ta osoba velike ambicije ali stručni, moralni, intelektualni i duhovni gabariti nisu dostizali dimenziju državnika. Prvi predsjednik, ili kako je sam sebe proglasio poglavar, nije bila osoba državničkog kalibra. Nije imao tu mudrost, ni volju pa time niti cilj da uspostavi vrijednu, skrbnu, poštenu, i uglednu suvremenu građansku državu. Ne samo što je počeo propagiranjem arhaičnih stališa uz određen broj bogatih obitelji, nije bio ni državnik kalibra za dvadeset i prvo stoljeće. I ne treba zataškavati da je bio na listi da se pridruži Miloševiću između četiri zida. Smrt ga je spasila od te sudbine.
K tome, kako se često govori, nije bio prvi predsjednik Hrvatske već je, ako me brojanje ne vara, bio drugi hrvatski poglavar. NDH je bila Hrvatska država htjeli to ili ne. Ovo društvo se previše naviklo na uzus da prilagođuje povijest kako mu odgovara. Italija i Njemačka se ne diče svojim državama iz prve polovine dvadesetog stoljeća ali ih ne poriču.
I sad netko hoće novi aerodrom nazvati po tom nesumnjivo važnom akteru Hrvatske sudbine. Daleko je taj lik od toga da bude ponos i dika Hrvatske i Hrvata u svijetu.
U dijelu proslave, koja će se održati u Kninu, čuli smo za najavljenu “svetu misu za domovinu”. I opet disproporcija između deklariranog i prakse. Od kada se, za ustavom utvrđenu sekularnu državu u režiji službi te iste države, ugovara i organizira misa?
U cijeloj toj bez smislenoj zavrzlami događa se još jedan nepotreban zaplet, skoro pa incident. Slijede odbijenice prisustvovanja stranih delegacija na vojnoj paradi. Čin koji se nije trebao dogoditi, čin koji je posljedica nepostojane smišljene vanjske politike, ili državne politike ako tako nešto u Hrvatskoj uopće postoji.
Pored niza nebuloza, stranputica i velike neodlučnosti, ne nazire se staza da ova država krene na bolje. U tom konfliktu misli, izrečenog i reklamno propagiranog, se očito zaboravljaju neke stvari. Govori se o velikoj pobjedi! Mislim da bi ovog časa velika, a vjerojatno i vrlo velika pobjeda, bila opskrbiti socijalne kuhinje uz pomoć novca koji će se baciti, da baciti, na paradu i usputne fešte. Još veća bi pobjeda bila da se ukinu socijalne kuhinje, jer bi prestale potrebe za istim. Ovako ispada, kao da se država zalaže održavati parade tenkova i topova, dok ispred javnih kuhinja čekaju redovi gladnih i bespomoćnih njenih građana. Mislio sam da su to zastarjeli prizori iz nedavne prošlosti, rezervirani za neke dijelove Južne Amerike ili Afrike. Žalostan je to pokazatelj udaljenosti vodstva i opozicije u ovoj državi od stvarnog stanja, od naroda.
Jedan od nedostataka ove države, nažalost ne jedini, je pomanjkanje zrele opozicije. Ne samo da lijepa naša nije nikada imala zrelu i odgovornu vladu, već ima i kronični nedostatak dobre opozicije. Svaki organizam, kao i svaki samodjelujući mehanizam, ako nema ugrađenu funkciju kontrole, krene stranputicom. Hrvatska, na žalost, tu “ugrađenu” kontrolu nije do sada nikada imala. Neodgovorne i nezrele vlade, kao i nepostojanje učinkovite kontrole (opozicije), dovele su ovu tvorevinu do ovog stanja. I tu još nije kraj.
