Home Kolumne Peđin napad na SDP-ovu ‘šalabahter’ demokraciju i ‘crvenu buržoaziju’!

Peđin napad na SDP-ovu ‘šalabahter’ demokraciju i ‘crvenu buržoaziju’!

931
0
Piše: Boris Bradarić

Platforma Možemo na vidjelo je izbacila svu SDP-ovu prljavštinu koja se skupljala godinama i koju nitko od prijašnjih predsjednika stranke nije htio pomesti. Tko god da je došao na čelno mjesto prije Peđe nastojao je pomiriti frakcije koje su uz pomoć “šalabahter” demokracije svoje nelegitimne stranačke položaje koristile kao ‘bankovnu karticu’ u podijeli plijena u SDP-ovim koalicijskim kobasicama. Tomislav Tomašavić i ja osobno, za razliku od mnogih političkih analitičara, bili smo u pravu kada smo rekli da je predizborna koalicija Možemo s SDP-om, u cilju rušenja Bandića, eutanazija platforme Možemo. Svaka stranka koja je sa SDP-om ušla predizbornu koliciju nestala je s političke scena na državnoj razini, što se onda automatski odrazilo i na lokalnu sredinu.
Upravo ta “šalabahter” demokracija, ili izborni inženjering, da ga nazovem stručnim terminom, bio je i glavni razlog da sam napustio HSLS i prestao se baviti politikom. Rekao sam sebi da nikad više neću ući u politiku dok stranke njeguju čisti predsjednički sustav i dok o izboru lokalnog vodstva odlučuju birači spavači, a veće pozicije se određuju dogovorima nosioca centara moći preko njihovih dogovorenih ljudi na šalabahterima. O ovoj rak rani hrvatskog društva napisao sam kolumnu u NL davne 2000.godina kada su Račan i Budiša preuzimali vlast od HDZ. Na odlasku sam im rekao da ću jedino navratiti kada budemo stavljali ključ u bravu na vrata stranačkih prostorija u Ciottinoj ulici.
Mi koji smo okusili liberalnu demokraciju zapadnog tipa nikad nismo mogli shvatiti taj postkomunistički mentalni sklop ljudi koji su navike iz SKH željeli implementirati u temelje hrvatske mlade demokracije. Prepisati njemački stranački statut, a mentalno ostati na dogovoru drugova ispod stola nije osnova za hrvatski prosperitet i za uspjeh mlade hrvatske države. Poslije, kada sam postao malo ‘pametniji’, shvatio sam da statut, regule i zakone moraš prilagoditi mentalitetu prosječnog čovjeka. Kako stvari funkcioniraju kod nas govori i činjenica da je Švedska morala promijeniti zakone zbog nas s Balkana u vezi dobivanja građevinske dozvole. Manje tlocrtne površine nisu bile podložne izdavanju građevinske dozvole pa je ekipa s Balkana namirisala krv.
SDP je uvijek prodavao mantru o nerazbijanju lijevih liberalnih glasova za vrijeme republičkih i lokalnih izbora kako bi se stvorio blok protiv desno konzervativno-zatucanih hordi. U taj celofan tobože naprednog lijevo-liberalnog bloka bila je sakrivena neutaživa žed crvene ‘buržoazije’ za novcem i položajima bez obzira na njihove intelektualne kapacitete i stručne mogućnosti. Jedan od MasterMidna post-komunističke doktrine šalabahter demokracije je i nas župan Zlatko Komadina. Takvi ljudi vođeni pretežno uskogrudnim privatnim interesima uništavaju zdravi stranački pluralizam. Dugogodišnjim gušenjem stranačke demokracije iz politike izbacuju sve one koji su pametniji i sposobniji od njih. Ti samosvjesni i odgovorni ljudi bez obzira na svjetonazor i stranačku pripadnost drže se minimum minimuma demokratskih standarda i ne žele ići ispod njih u borbi za stranačke funkcije. Odgovoran političar uvijek državne interese stavlja ispred stranačkih i osobnih dok ovi naši imaju obrnut redoslijed prioriteta. Prvo osobni, onda stranački pa tek na kraju zajednički državni. Kada imate takav kriv redoslijed prioriteta onda je društveno-državni interes žrtva privatno-stranačkih interesa, a rezultat je ‘banana’ država. Državu i JLS-e nam ne vode najbolji i najodgovorniji političari nago oni koji znaju dobro plivati u ovoj žabokrečini.
Tomašević je Peđi poslao lijepu poruku prije izbora. Vidjet ćemo što će birači odlučiti i kome će dati mandat za isušivanje močvare. Karte su na stolu. Ako Možemo počne čistiti smeće u Zagrebu, Grbin zna da mora što prije reformirati stranku i staviti je na put istinske socijaldemokracije bez ‘crvene buržoazije’ ili će stranka nestati kao što je nestao HSLS, HNS i HSS. Kad smo mi napuštali Ciottinu ulicu nismo stavljali lampione niti poruke na ulaznim vratima jer naši životi ne ovise o samo o politici kao njima. Da nema politike bili bi kruha gladni. Sudbina SDP-ovih dinosaurusa je u rukama platforme Možemo i njihovog frontmana Tomaševića. Živjela vječno naša voljena Bandiera Rosa.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here