Gotovo deset godina pratim i analiziram aktivnosti u HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Niz je nepravilnosti koje je gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom ignorirala godinama. Zanemarivala. Demonstrirala moć. A onda, jednoga dana, kada im je odgovaralo slučaj intendantice Nade Matošević Orešković pokazao je da se sa zakonom i interpretacijom istoga poseže po potrebi. Obzirom da i danas ne postoji poštivanje zakona uputio sam na aktualnom satu Gradskog vijeća Grada Rijeke pitanje: Postoji li odgovornost izvršne vlasti, pročelnika ili suradnika Odjela za kulturu, kazališnih vijeća (sadašnjeg i prethodnog) i intendanata vezano za dugogodišnje nepoštivanje odredbi Zakona o kazalištima (ZOK) kada je riječ o izvještavanju o programskom i financijskom poslovanju? Točnije, iz HNK Ivana pl. Zajca Gradu Rijeci je dostavljan samo dio izvještaja, a ne svi sukladno spomenutom Zakonu.
Nakon odgovora, koji to nije bio, pojasnio sam. U zadnje dvije godine Gradsko vijeće usvajalo je programsko i financijsko izvješće kazališta u okviru skupnog izvješća svih ustanova u kulturi, tako da nije bilo moguće o njima parcijalno glasovati i prihvaćati ih zasebno, već isključivo u cjelini. Nadalje, tko je prije te dvije godine prihvaćao programska i financijska izvješća?
Odgovornost intendanta proizlazi iz članka 34. Zakona o kazalištima po kojem je intendant dužan uz Izvješće o programskom i financijskom poslovanju obavezno dostaviti i mišljenje kazališnog vijeća, a iz materijala koje mi je dostavio pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar proizlazi da ta mišljenja ne postoje.
Odgovornost kazališnog vijeća proizlazi iz članka 33. Zakona o kazalištima po kojem je kazališno vijeće dužno pisano izvijestiti osnivača o razlozima usvajanja odnosno neusvajanja izvješća, međutim toga nema, već postoje samo zapisnici sa sjednica kazališnog vijeća.
Kada se govori o odgovornosti samog Odjela zanimljivo je da je u slučaju Gradskog kazališta lutaka, na kojeg se odnosi isti Zakon, dokumentacija potpuna u smislu da se u materijalima nalazi sve potrebno, dakle i odluke za financijska i programska izvješća, kao i obrazloženja iz kojih se mogu iščitati mišljenja i ta je dokumentacija uredna za posljednjih deset godina. Dakle, iz jednog kazališta je dokumentacija potpuno uredna, dok iz drugog nije.
Isto tako HNK Ivana pl. Zajca je u skladu sa Zakonom o kazalištu, dužno, osim Godišnjeg financijskog izvještaja, osnivaču dostaviti i programsko i financijsko izvješće o ostvarenju protekle kazališne sezone (članak 34.), a iz materijala koje mi je dostavio pročelnik Ivan Šarar proizlazi da Grad Rijeka ne raspolaže niti s jednim takvim izvješćem od 2007. pa do danas, dok su za Gradsko kazalište lutaka sva ta izvješća uredno podnesena.
Gradonačelnik Obersnel je odgovrio: „Izvršna vlast, pročelnici iii suradnici Odjela za kulturu, za potrebe kontrole poslovanja ustanova u vlasništvu Grada Rijeke na raspolaganju imaju stručnu službu i sustav kontrole unutarnje i vanjske revizije. Na temelju provedenih nalaza i uočenih primjedaba poduzeti su odgovarajući koraci. Činjenica jest da dio prethodne dokumentacije nedostaje i zato je rad prethodne uprave predmet istrage.“
Iz navedenoga se zaključuje: prvo kako postoji spoznaja o tome kako dio dokumentacije nedostaje. Drugo, nastavlja se s istim djelovanjem kao i ranije kada se kaže kako je rad prethodne uprave predmet istrage. A što je sa sadašnjom upravom? Slično kao i prije, ignorira se postojanje problema. Možda će se u nekome budućem vremenu istraživati i ova uprava?
Obersnel nadalje navodi: „Svjesni manjkavosti izvještavanja HNK I. pl. Zajca do 2011. godine, napravljen je niz pomaka kako bi se uspostavio odgovoran upravljački sustav. izvršena je revizija u Kazalištu, promijenjen je financijski/upravljački softver kojim je izvršena priprema svih ustanova u kulturi za ulazak u sustav riznice, prije svih ostalih Proračunskih korisnika. Nadalje, uveden je obavezni formatirani sustav programsko-financijskog planiranja za sve ustanove u kulturi. Naravno, da bi sve počelo funkcionirati, potrebno je neko vrijeme, no u izvještavanje je svakako uveden znatan red.
Uvođenjem sustava riznice Grad izravno plaća i ima izravan uvid u sve troškove ustanova i HNK Ivana pl. Zajca, tako da ne postoji prostor sumnji u nadzor i kontrolu financijskog poslovanja.“
Razvidno je kako postoji svijest o manjkavostima izvještavanja do 2011. Iako takva svijest nije postojala 2011., ranije, a i par godina kasnije. Tada se tvrdilo kako je sve u redu. Kao što se tvrdi i danas.
Obersnel nadalje odgovara: „Primjedba Vijećnika kako je u zadnje dvije godine prilikom usvajanja programskoga i financijskog izvješća kazališta u okviru skupnog izvješća svih ustanova u kulturi nije bilo moguće o njima parcijalno glasovati i prihvaćati ih zasebno, već isključivo u cjelini na sjednici Gradskog vijeća ne stoji. Programsko i financijsko izvješće javno su bili dostupni na internetskim stranicama ustanove i vijećnici su ih mogli posebno i naknadno komentirati.“
Pitanje se nije odnosilo na mogućnost komentiranja već na mogućnost usvajanja. Sam je gradonačelnik u zadnje dvije godine sudjelovao u procesu u kojemu je Gradsko vijeće Grada Rijeke usvajalo izvješća, ali skupno. Dakle, ne radi se o tome treba li ih ili ne treba usvajati. Već kako, ukoliko se radi o, primjerice, šest različitih izvješča, (ne)usvojiti jedno ili dva? Jedine mogućnosti su ili sva usvojiti, ili sva ne usvojiti. Ne radi se samo o formalnome usvajanju. Članak 35. ZOK-a propisuje: „Ako osnivač ne prihvati programsko odnosno financijsko izvješće, intendant odnosno ravnatelj kazališta i kazališne družine može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata.“ Ovime se onemogućuje odgovornost pojeding ravnatelja / intendanta ustanove u kulturi, odnosno izbjegavanje možebitne neodgovornosti. Da se ovaj proces provodio ranije, a na što se ukazivalo, možda do slučaja prethodne uprave ne bi niti došlo?
Obersnel nadalje navodi: „Mišljenja koja Kazališno vijeće daje prilikom razmatranja i usvajanja programskih i financijskih izvješća, Zakonom o kazalištima nisu formalizirana na način da tvore poseban pisani dokument, već mogu biti sadržani u samim odlukama iii zaključcima, a u tom pogledu vrlo je različita praksa nacionalnih kazališta u Hrvatskoj.“
ZOK u članku 34. navodi: „Izvješća podnose intendant, odnosno ravnatelj, uz obvezno dostavljanje mišljenja kazališnog vijeća.“ Nedvojbeno jest da mišljenje mora biti dostavljeno. Pitanje je u kojoj formi? U slučaju Grada Rijeke imamo slijedeće. Gradsko kazalište lutaka dostavlja mišljenja u formi obrazloženja kao zasebni dokument. HNK Ivana pl. Zajca dostavlja zapisnike Kazališnog vijeća čiji je trenutni predsjednik Nenad Šegvić. No, ti su zapisnici više formalne, i „reda radi“ prirode. Uglavnom u njima stoji kako se izvješće podnosi, i kako se nakon rasprave navedeno izvješće usvaja. Iz takvoga slijeda nije jasno kakvo je mišljenje Kazališnog vijeća i kada bi se zapisnik uzeo u obzir kao dokument koji bi trebao sadržavati isto. Savjetnica za kazališnu i scensku djelatnost Direkcije programa Odjela za kulturu jest Višnja Višnjić – Karković. Nije jasno zašto se čitavo desetljeće tolerirala takva neujednačena praksa, naročito kada su uočene poteškoće 2011. godine? Zašto se tolerira i danas? Možebitni odgovor jest kako su Višnjić – Karković i Šegvić dugogodišnji suradnici na projektu Međunarodnog festivala malih scena i HKD Teatra. Višnjić – Karković sudjeluje u procesu donošenja Javnih potreba u kulturi u svome djelokrugu rada, sastavljala zapisnike, a svojedobno je usporedno bila i tajnica festivala (i djelatnica Odjela). Festival dobiva značajno veća sredstva, i implicitno uzrokuje eroziju izvaninstitucionalnog sektora. Sada, kad Šegvić kao predsjednik Kazališnog vijeća ne ispunjava sve obveze koje proizlaze iz ZOKa, možda je u tijeku ponovno „fleksibilno“ tumačenje ZOKa? Kao nekada prije 2011.?
Obersnel nadalje odgovara: „Ne postoji zakonom propisana procedura kojom bih ja kao gradonačelnik usvajao izvještaje. Podrazumijeva se da su ona usvojena ukoliko se ne odluci drugačije. U svakom slučaju, Gradsko vijeće nije instanca koja bi trebala usvajati iii ne usvajati programske i financijske izvještaje ustanova u kulturi. Kad bi bilo tako, u potpunosti bi se negirala autonomnost ustanova i njihovih upravnih vijeća, što zacijelo nije niti bila intencija zakonodavca. Zato nije ni presudno u kojoj se formi gradskom vijeću daje informacija o programskom i financijskom izvještaju (skupno iii pojedinačno).“
Zakonom je propisano kako je nužno (ne)usvajati izvještaje. U već citiranom članku 35. navodi se: „Ako osnivač ne prihvati programsko odnosno financijsko izvješće…“ jasno je da se izvješća moraju prihvatiti ili ne prihvatiti. Kako je predstavničko tijelo osnivača (Gradsko vijeće) u posljednje dvije godine prihvaćalo isto u formi skupnog izvješća, pitanje koje sam uputio odnosilo se na mogućnost je li izvršna vlast osnivača (gradonačelnik) usvojilo isto. Dvije se mogućnosti mogu iščitati iz Obersnelovog odgovora koje su u suprotnosti. Obersnel jasno navodi kako Gradsko vijeće nije instanca odlučivanja jer bi se time ugrožavala autonomnost ustanova, ali podrazumijeva da ih je usvojio ako nije odlučeno drugačije. Znači li to da gradonačelnik ne ugrožava autonomnost ustanova svojim odlučivanjem? Ili u suštini ne odlučuje? Ako ne odlučuje krše se odredbe ZOK-a. Ako odlučuje prema kojem kriteriju izvršna vlast odlučuje, a ne predstavnička, ako ne postoji zakonom propisana procedura. Činjenica jest kako Gradsko vijeće bira intendanta kazališta.
Obersnel nadalje odgovara: „U pogledu programskih i financijskih izvješća za pojedine kazališne sezone HNK I. pl. Zajca, napominjem da su ona zapravo sadržana u programskim i financijskim izvješćima koja se tromjesečno, polugodišnje i godišnje razmatraju i usvajaju na sjednicama Kazališnog vijeća, posebice ona koja se odnose na period od početka listopada jedne kalendarske godine do kraja lipnja iduće kalendarske godine.
U praksi sezonska izvješća obuhvaćaju razdoblje od rujna do prosinca jedne kalendarske godine i od siječnja do lipnja iduće kalendarske godine.
Svakome tko je upoznat s načinom financiranja javnih ustanova, pa tako i Kazališta, jasno je da proračunsko razdoblje čini kalendarska godina, a ne sezona. U tom pogledu, financijska izvješća o ostvarenoj sezoni koja bi se utvrđivala na drugi način, pored gore opisanog (4. kvartal prethodne godine + polugodišnje razdoblje iduće godine), bila bi bespredmetna i nereferentna. Ona, naime, ne bi predstavljala ni po čemu relevantne podatke, jer su razlomljena na dvije proračunske godine.
Unatoč tomu, Kazališnom vijeću na usvajanje je dano programsko izvješće za 2015./2016., u kojem razdoblju je mjesto vršitelja dužnosti intendanta obnašao dr. sc. Marin Blažević.
Sva periodična, polugodišnja i godišnja izvješća propisana Zakonom o kazalištima, razmatrana su i usvajana na sjednicama Kazališnog vijeća, a svi zapisnici od prve sjednice Kazališnog vijeća od 25. listopada 2007. godine, pa sve do danas, nalaze se objavljeni i na službenim internetskim stranicama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.“
Obersnel opisuje postupke i protokole za koje nije pitan. Procedure i obveze Kazališnog vijeća proizlaze također iz ZOK-a. HNK Ivana pl Zajca nije godinama objavljivao nikakve izvještaje na svojim stranicama. Nakon niza godina upornog propitivanja, neizmjerno mnogo zahtjeva koje sam upućivao spram HNK, kao i dolaskom nove uprave, to se i postiglo. Slično kao što Odjel za kulturu i Grad Rijeka nisu godinama objavljivali zapisnike sa sjednica kulturnih vijeća. Kad ih je DAR MAR akcija objavljivala samoinicijativno dvije godine za redom potaknula je da se razina transparentnosti Grada Rijeke poveća jer je Odjel odlučio samostalno objavljivati zapisnike. Samo što objavljivanje ne znači nužno niti suštinsku transparentnost, ukoliko se isti objave kada je već kasno za intervenciju, i ukoliko su isti, slično kao i oni Kazališnog vijeća „reda radi“, samo s nabrojanim bodovima, bez objašnjenja zašto je pojedinm subjektu nešto vrednovano, a nešto nije.
Najsadržajnija i najcjelovitija izvješća HNK su iz 2013. kada je intendantica bila Nada Matošević Orešković. Sadrže i sve ugovore i detljna projektna izvješća. Dakle izvješća po pojedinom programu, predstavi. Nakon te godine i dolaska intendanta Olivera Frljića, i kasnije Marina Blaževića, događa se da su izvješća manje detaljna. Svojevrsno nazadovanje.
Kada Obersnel obrazlaže na koji način funkcionira financijska godina i u s vezi tim smatra besmislenost sezonskog izvještavanja, smatra li da je nužno kršiti članak 34. ZOKa koji navodi: „…osnivaču se obvezno podnosi i programsko i financijsko izvješće o ostvarenju protekle kazališne sezone.“ Zakon iskazuje kako je isto u obvezi podnositi! I Gradsko kazalište lutaka podnosilo je iste zadnje desetljeće. HNK nije. Višnji Višnjić – Karković koja je nadgledala tu dokumentaciju također isto nije bilo bitno.
Zašto su ta izvješća bitna? Razvidno je da se upravo iz takvih, detaljnih izvještaja razaznala i aktivnost i manjkavost poslovanja i kod interne i kod državne revizije, kako navodi i sam Obersnel. Raspravljanjem, na bilo kojoj razini vlasti, možda se mogu spriječiti nepravilnosti u poslovanju? Bilo da se radi o neprofesionalnom odnosu(radu), bilo da se radio namjeri.
Iz ZOK-a jasno proizlazi nužnost godišnjeg i sezonskog podnošenja izvještaja od strane intendanta, a sezonska prema dostavljenoj dokumentaciji i odgovoru Obersnela ne postoje. Nužno je i postojanje mišljenje Kazališnog vijeća, a ista za HNK također ne postoje. Nužno je i (ne)usvajanje istih, ali nije jasno iz odgovora Obersnela usvaja li ih (i ugrožava autonomnost ustanova prema vlastitiom iskazu) ili ne, i time ne poštuje Zakon. I jasno je kako Odjel i njegovi djelatnici nemaju ujednačene kriterije spram subjekata na koje se odnosi isti zakon. Obzirom kako su svi plaćeni novcem poreznih obveznika pitanje odgovornosti nije se odnosilo na DORH kako mi je impicirao Obersnel u svom odgovoru na sjednici Gradskog vijeća, već na odgovornost spram građana.
