Moraš se ukočiti kao daska i plutati, jer čim se počneš bacakati – gotovo, zavrti te Rječina dolje i doviđenja, slikovito objašnjavaju tehniku spusta niz Rječinu četvorica hrabrih avanturista i zaljubljenika u prirodu Goran Grgurev, Boris Lipovac, Dalibor Peršić i Tomislav Špehar, koji su se već po sedmi put, uputili u dvodnevni pothvat prolaska Rječinom od izvora do ušća.
Foto: Novi list
Ove ih je godine doduše nešto manje nego prije, a i legendarni Željko Fućak, inicijator ovog zanimljivog pothvata, bio je spriječen pridružiti im se zbog poslovnih obveza. Međutim, to je u cijeloj priči i manje važno, jer, kako ističu, ovo rade samo zato što misle da je Rječina jedna od najboljih stvari koje ovaj grad ima i pravo prirodno bogatstvo koje valja očuvati.
– Bez svega ostalog možemo, ali mislim da bez Rječine grad Rijeka apsolutno ne može egzistirati. Želio bih da to naučimo cijeniti, kaže Boris, a Goran dodaje kako je za bilo koga tko se bavi raftingom ili kanjoningom ovo izuzetno atraktivna lokacija, i da bi izletnici na Rječinu dolazili svaki dan da se samo samo malo uredi šetnica i prateća infrastruktura.
S izvora su krenuli već u osam ujutro, a Tomislav, kojem je ovo prvi spust, kaže kako mu je to bio i najteži dio, jer je Rječina, nabujala od kiša, od izvora pa sve do brane jednostavno previše divljala. Zbog toga su morali i zaobići neke dijelove kroz koje su prošle godine prošli bez problema, a mirniji dio puta uslijedio je kod Trnovice i Martinovog sela. Tamo su ih dočekali mještani i Grobnički dondolaši, koji su im već tradicionalno priredili objed, a današnju etapu završili su na jazovima kod mosta Pašac, gdje su podigli noćni logor. (novi list)
