Političkom platformom regionalista do regionalne autonomije

Istarsko-Primorsko-Goransko –Lička Autonomna Regija: Administrativno sjedište Rijeka
Da nešto ne štima s državnim uređenjem govori i činjenica da svaki četvrti hrvatski građanin stanuje u Zagrebu i njegovoj okolici i da se razlika u razvijenosti između ‘periferije’ i centra strahovito produbljuje. Bez obzira što je regionalizam pravna stečevina EU-e, autonomiju u onom obliku koju bi željeli imati (npr njemačkog tipa) nitko nam neće pokloniti. Nesadržajnom politikom regionalnih stranaka i njihovim krpanjem uz velike stranke ta autonomija biti će više deklarativnog oblika u kojem centralne vlasti drukčije organiziraju državne institucije ali temeljne stvari koje se tiču decentralizacije ovlasti i novaca sigurno se ne mijenjaju. Razlog zog kojeg je Vlada krenula u retuširanje ‘regija’je isključivo u kontekstu povlačenja novaca iz EU fondova. Otpor autonomnim regijama više će dolaziti iz vlastite sredine nego od centralnih vlasti, a razlog možemo pronaći u strahu običnih ljudi za vlastitu egzistenciju (mirovine, zdravstvo, socijalna skrb itd ) ali i u strahu lokalnih političara i stranaka u preuzimanju odgovornosti za vođenje regionalne Vlade. Ti strahovi su opravdani i zato je od velike važnosti da lokalne sredine dokažu da su u stanju bolje gospodariti zajedničkim novcem te da definitivno napuste dosadašnju doktrinu ‘trošenja novaca’ i pređu na aktivnu i proaktivnu gospodarsku politiku gdje će razvoj gospodarstva i kreiranje rentabilnih radnih mjesta biti osnov za uravnoteženu javnu potrošnju.

Sadržajnom politikom regionalnih stranaka do autonomnih regija
Da bi autonomija regija dobila bilo kakvu šansu, prije svega kod naših građana, krajnje je vrijeme da regionalne stranke IDS, PGS, Lista za Rijeku i ostale male regionalne stranke počnu voditi pravu sadržajnu politiku. Do sada su od te regionalne sadržajne politike dolazile su samo verbalni pamfletići ali nitko nije došao s konkretnim planovima-programima što to želimo decentralizirati (ovlasti ) i koju visinu odgovornosti želimo preuzeti od centralnih institucija. Ovlasti i visina odgovornosti na kraju će dovesti i do nove raspodjele prihoda između države i autonomnih regija. Isto tako, ne smijemo zaboraviti da se državni dugovi također moraju decentralizirati. Neke regionalne stranke parcijalno gledaju na problematiku autonomnih regija, vjerovatno iz sitnih stranačkih interesa, a to će onda dodatno otežati njihovo stvaranje. Kako god, Rijeka, Zagreb, Osijek i Split jedini mogu zadovoljiti uvjete koji ove gradove svrstavaju u administarativna središta (Sveučilišta, Klinički Bolnički Centri i sva ostala potrebna administrativna suport infrastruktura). Teritorijalno, autonomne regije bi morale imati najmanje milijun stanovnika što nas integriranjem Istarske, PGŽ i Ličke županije ostavlja kratkima za debelih 450.000 stanovnika. Ipak, razvojem gospodarsva, kao jedne od glavnih ovlasti ali i prioriteta djelovanja regionalne vlade, ova brojka bi se jako brzo mogla podignuti na potrebnu razinu. Decentralizacija ovlasti se mora dogoditi u sektoru gospodarstva, upravi, javnom redu i miru, socijalnoj skrbi ,kulturi, zdravstvu, obrazovanju pa čak i pravosuđu. Uzimajući u obzir da sve ono što od samog početka nije postavljeno na zdrave noge, vremenom neće postati bolje, prelazak na autonomne regije mora biti proveden studiozno , a sve one greške koje su nastale na državnom nivou trebaju biti eliminirane na samom početku.

Gospodarska Politika
Uz državnu industrijsku strategiju koja je svijetlo dana vidjela prije nekoliko mjeseci, u gospodarskom programu Liste za Rijeku inicijalno je razrađena nova doktrina razvoja temeljena na aktivnom i proaktivom pristupu gdje regionalni investicijski fondovi razvoja, uz suradnju javne i realne privrede te edukativnih institucija (Centara Izvrsnosti) ciljano razvijaju industrije i tehnologije koje su određene kao okosnica razvoja i zapošljavanja naših građana.

Javni Red i Mir
Uz državnu policiju (neka vrsta hrvatskog FBI-a), trebale bi postojati regionalne i općinske policije. Da bi se spriječio bilo kakav politički utjecaj, ravnatelji policije bi trebali biti birani od strane birača, a ne politike kao što je to praksa u nekim državama. Ravnatelj policije (regionalne i općinske) sam je odgovoran za kadrovsku politiku unutar svog djelokruga.

Uprava
Usporedimo li novu regiju s Amsterdamom koji ima 700.000 stanovnika što je oko 150.000 više od broja stanovnika PGŽ-a, Istarske i Ličke Županije zajedno, u Amsterdamu je zaposleno 12.000 službenika uključujući i one koji rade u komunalnim društvima što je odnos 1:58.33 u odnosu na broj stanovnika. Troškovi jednog radnog mjesta službenika su oko 4.400 € po glavi stanovnika što je jedna brutto plaća. Prema amsterdamskom omjeru 1:58 i jedna bruto plaća (HRK 6.000 ) po glavi stanovnika (550.000) troškovi za kompletnu upravu (9.500 službenika) ne bi smjeli biti veći od HRK 3.300 milijuna, a to ispada 350.000 po službeniku i njegovom radnom mjestu. Državne prihode bi trebalo početi decentralizirati u omjeru 1/8 X 4 ( 4 autonomne regije), 4/8 (država), a s boljim razvojem autonomnih regija taj omjer bi mogao postepeno doći do 1/5 (država i autonomne regije). Osnov stvaranja autonomnih regija je i racionalizacija JLS-e i tu regionalne stranke moraju dati primjer drugima.

S 296.195 stanovnika , racionalizacijom JLS-e njihov broj bi se trebao smanjiti s 36 na 9. S 206.000 stanovnika, racionalizacijom JLS-e Istarske Županije njihov broj trebao bi se smanjiti s 41 na 7 JLS. S 50.927 stanovnika racionalizacijom JLS-e Ličke Županije njihov broj trebao bi se smanjiti s 12 JLS-e na samo 5.

Regionalni Sabor trebao bi imati 60 zastupničkih mjesta (3 izborne jedinice) od kojih 40 na stranačkim listama PGŽ (20), Istra (15) i Lika (5) dok bi ostalih 20 zastupnika bili distriktni zastupnici po JLS-e, a dobivali bi se preferencijalnim glasovima birača: PGŽ (9), Istra (7) te Lika (5).

Uz premijera regionalne vlade trebalo bi imati i 5 potpredsjednika koji bi bili kordinatori razvoja za JLS-e Istre, Like, Gorskog Kotara, Otoka i Primorja. Ovakav pristup mogao bi se primijeniti i na okrupnjivanje JLS-e gdje načelnik ima više pomoćnika koji kordiniraju razvoj dijelova općina koje su se pripojile/udružile.

Jasnom izbornom regaulativom i KP protiv uzroka nastanka ‘Političke korupcije’
Prolazni prag bi trebao ostati na 5%, a predizborne koalicije stranaka trebale bi biti zabranjene ili bi se proporcionalno podigao prag kako bi se spriječio nastanak političke korupcije u samom njenom početku. Isto tako stranački ‘izborni inženjering-šalabahter demokracija ‘ trabala bi postati kazneno dijelo (udruživanje u zločinačku organizaciju ).

Zdravstvo
Da bi ‘zdrastvena reforma’ uspjela mora proći kroz decentralizaciju i novu administrativnu podjelu Hrvatske kako bi imala svoju zdravu ekonomsku bazu. To je jedini način da Rijeka i ovaj dio Hrvatske dođu do novog KBC, onakvog kakvog građani ovog dijela Hrvatske i zaslužuju. Socijalna skrb mora imati svoju humaniju stranu ali temeljenu na ekonomskim mogućnostima same regije i imovinskom stanju onoga o kome se skrbi.

Pravosude
Isto kao i s ravnateljima policije, regionalni i općinski odvjetnici te predsjednici sudova trebali bi biti birani od strane birača kao što je praksa u nekim drugim državama, a u cilju spriječavanja utjecaja politike na njihov rad. Iskustva mlade hrvatske države u tom kontekstu su loša pa bi nove autonomne regije trebale odmah u početku otkloniti uzroke nastajanja političke korupcije.

Građani moraju razumjeti autonomni regionalizam i njegove ciljeve
Opisano je samo jedan primjer političke platforme regionalizma oko koje bi se trebale okupiti regionalne stranke. Samo jasna platforma može gradanima objasniti krajnje ciljeve i zašto je to potrebno napraviti za dobrobit građana. Decentralizacija ovlasti i novaca treba ići postepeno ali treba doći s konkretnim planovima i vremenskim okvirima ili će sve to ostati samo na lijepim željama. PGS i Lista za Rijeku sa svoje strane trebaju izaći sa platformom regionalizma oko koje će se složiti i politički djelovati jer je to jedini način da ih birači prepoznaju kao prave ‘regionalne stranke’. Isto tako, ta regionalna politička platforma mora biti osnova bilo koje postizborne kolacije s drugim strankama. Jedino tako građani ovog dijela Hrvatske mogu razumjeti smisao političkog djelovanja i postojanja regionalnih stranaka. Ta platforma ne smije biti u sukobu interesa s interesima građana ovog dijela Hrvatske gdje će se nastojati progurati sitni stranački interesi ili interesi pojedinaca. To bi nas onda udaljilo od glavnog cilja. Politička platforma regionalizma treba biti ponuđena na ‘doradu’ najutjecajnijem IDS-u i preostalim malim regionalnim strankama koje svoj nejasan put političkog djelovanje više ne bi smjele tražiti u predizbornim koalicijama s drugim stranka (SDP & HDZ,) a bez ikakvog drugog sadržaja. Sadržajna politika te politička platforma regionalizma otvara mogućnost udruženja regionalnih stranaka poput Christian Democratic Union of Germany (CDU) i Christian Social Union of Bavaria (CSU). Prema tome, na potezu su Dario Vasilić, Danko Švorinić i predsjedništvo njihovih stranaka, a poslije Boris Miletić i predsjedništvo IDS-a. Oni bi trebali udariti temelje nastanka autonomnih regija i ponašanja sukladnog regionalnoj političkoj platformi i ideji regionalizma za koju se nadam da ju ne zastupaju samo deklarativno.(boris bradarić)