Šećem periferijom Raklja. Na putokazu stoji natpis “Sv. Nikola”, pri povratku pitam mještane kako zovu dotičnu lokaciju, potvrđuju mi sumnju. Da, to je “Sv.Mikula”. Zašto se u Istri redovito mora naći neki novi “osloboditelj” koji zna bolje od domaćina. Zašto ta nakaradna i imbecilna potreba da se mijenja nešto u tuđem dvorištu.
Promjene imena i toponima su uvijek radili Barbari. Zar nemamo drugih uzora nego slijediti zaostalost i nazadnjaštvo. Zašto se nitko ne ugleda u n.p. Rimljane koji nisu na usvojenom teritoriju mijenjali govor, običaje i vjeru, a vrlo često niti poglavice osvojenih skupina. Zašto svi došljaci u Istru imaju taj poriv, tu manijakalnu potrebu da prekrštavaju.
Time se uništavaju karakteristike ambijenta, kultura stečena generacijama, uzusi i odnosi u društvu. Da, te novodošle primitivce to ne brine. Ne poznaju civilizacijsko ponašanje, ne brinu o odnosima sa starosjediocima. To će im se osvetiti kao mnogo puta do sada. Biti će kasno kada to shvate ali će škoda nažalost biti već učinjena. No, ne rade to samo pridošlice već i domaći koji imaju potrebu da se dodvore novoj vlasti i time, nadaju se i okoriste. Primjera radi, neka se samo ugledaju na Švicarce i njihov napor da sačuvaju Retoromanski jezik. To rade iako imaju u upotrebi još tri svjetska jezika.
U Premanturi od davnine postoji naziv “Punta”, ili bi bilo bolje reći da je postojao. Sada je netko nepoznat bez stručne i bez javne rasprave Puntu preimenovao u “Kamenjak”. Da, blizu postoji lokacija kamenjak, ali to nema veze sa ovim nasilnim preimenovanjem. U Dalmaciji sam naišao na kafić koji nosi naziv Punta. Također, u Dalmaciji postoji pjevačka klapa Punta, i nikome to ne smeta.
Retardirani neki, samoproglašen prekrstitelj, si dozvoljava u Istri raditi što hoće. Tako je netko uzeo za pravo prekrstiti cijeli arhipelag Briona u Brijune. Promijenjeni su i svi nazivi otoka. Ne mari taj nadobudni nacional-prosvijetlitelj da je to ime bilo poznato u cijelom svijetu ne znajući da naziv dolazi od grčke riječi Brios i da ima određeno značenje. Ne mareći da su ga tako zvali u nizu dosadašnjih promjena državne pripadnosti. Tvrdim da prekrstitelj nije znao, a vjerojatno ni sada još ne zna značenje riječi Brios. Karakteristika tih političkih prektstitelja je upravo ogromno neznanje. Neznanje i zatucanost dovode društvo do takvog stanja kojeg sada uživamo u lijepoj našoj.
Na samoj Premanturskoj Punti postoji mala lokacija koju mještani od davnine zovu Kolumbarica. Sada je neki mudrac preimenovao u Golubinjak. Znači morat ćemo mijenjati knjige i tvrditi da je Ameriku otkrio Golub. Posebna je priča koja se događa sa bivšim Marine Casino, kojeg je davno otvorio car Franjo Josip i koji je do sada bezbroj puta prekrštavan. Ne znam zašto taj objekt ne bi zadržao ime kakvim je imenovan od graditelja. Zašto Casa Balilla se i dalje ne bi tako zvala. Omladinski dom zadržao svoje ime dobiveno kod otvaranja, kao i svi ostali objekti s imenom kojim su inaugurirani. Možda tražim previše, ali tražim samo obustavu nasilnog barbarskog prekrštavanja.
Država, odnosno politika, koja ne zna ponuditi narodu ništa konkretno, radi takve primitivne zahvate. To je karakteristika centraliziranog i nedemokratskog društva. Svako širenje ideja i komunikacija smatraju opasnim za vlastiti opstanak. Što god smatra stranim, osim novca, tretira se kao da je kužno.
Bilo bi ljepše i ugodnije da tamo gdje se to može i gdje bi to koristilo postavimo višejezičnu upotrebu toponima. Može to biti u lokalnom govoru ili nekom ranijem rabljenom jeziku, u Istri je to najčešće talijanski. U Puli još se koristi Njemački naziv Fischërhutte koje nikom ne smeta. Naziv koji se već duže vrijeme nastoji preimenovati u Ribarska koliba ne daje pravi gušt komunikacije, i ne uspijeva uhvatiti korijenje.
Mogućnošću da se koriste i prijašnji nazivi uradili bi uz minimum troškova nekoliko pozitivnih stvari. Dali bi priznanje ranijim stanovnicima koji su izgradili i održavali ta mjesta. Pokazali bi našu toleranciju i kulturu. Bila bi to dobra i korisna promocija za nas u svijetu. Uklonili bi, na nekim toponimima, slovne barijere koje mogu ometati strance u govornoj i u elektronskoj komunikaciji. Obuzdali bi tu sirovu tendenciju nasilnog preimenovanja koja se do sada pokazala samo destruktivna jer je biti nazadnjačko barbarska.
Radi toga me veseli inicijativa da se Rijeci vrati skulptura dvoglavog orla uz izvorni natpis za kojeg mnoštvo Riječana, na žalost, ne zna značenje. Ta figura nije “nenarodna” već vrlo stari simbol spojenosti mjesta sa svojom-nepresušnom-rijekom, odanošću, snagom, mogućnostima, …
Ljudske žrtve koje je počinio komunistički sistem jedva su izbrojene i iznose milione. Štetu koju je ta politika uradila u ekonomiji, društvu i kulturi je neprocjenjiva i dugo će se morati obnavljati. Riješimo se naslijeđa te politike koja promovira nazadnjaštvo. (Ivan Pauletta)
