Veliki riječki pjesnik Josip Eugen Šeta preminuo je u nedjelju ujutro u Rijeci. Josip Eugen Šeta od 1962.godine živi u Rijeci te počinje objavljivati u nekim hrvatskim časopisima i listovima za književnost i kulturu: RIJEČKOJ REVIJI, TELEGRAMU, MLADOSTI i KOLU(Zagreb), te u svojim mladim danima stvaranja u Novom listu, Večernjem listu, Vjesniku, Vinkovačkim novostima. Od sredine 60-tih godina nastupao je na susretima mladih pjesnika od Umaga do Vinkovaca. Postajući poznatiji i u svome gradu, objavljuje u RIVALU(Rijeka), USPONIMA(Senj), KNJIŽEVNOJ RIJECI. Osnivanjem ”Hrvatskog književnog društva” postaje tajnikom i objavljuje poeziju u časopisu društva KNJIŽEVNO PERO(Rijeka). U SOVREMENOSTI(Makedonija), Poljskoj i u Bugarskoj. Šest knjiga poezije ovog autora ugledale su do danas svjetlo dana. Pjesme su mu prepjevane na talijanski, njemački, engleski, francuski, makedonski, poljski,bugarski i srpski jezik. Prvi je u Hrvatskoj objavio 5 CD-a poezije od 1999.godine. Stihove priznatih, poznatih i neafirmiranih pjesnika osjeća dušom, kako ju i kazuje na nastupima i na nosačima zvuka. Poradi čestog, dugogodišnjeg a pozitivnog djelovanja odnosno osvrta slušatelja i štovatelja pisane riječi odvažio se prvi snimiti vlastiti nosač zvuka(elektronsku knjigu)- TAKO MI PONEKAD DOĐE-(1999.), odabir svojih najljepših ljubavnih stihova, te najpriznatijih pjesnika na drugim nosačima zvuka; -ŽUBOREĆI LJUBAV, u kojem je predstavljena najkvalitetnija poezija nekih riječkih vrhunskih pjesnika, kao i hrvatskih (npr.Matoš, Tadijanović, Kaštelan…); – U DUHU I NADI – , CD s božićnim ugođajem, s čijom tematikom se ponovno predstavlja 2009.godine. Velika ljubav autora, pjesnika i glumca su soul, blues i pogotovu gospel glazba.U suradnji s književnikom Riccardom Starajem snimio je CD ljubavne poezije –LJUBAV JE…-(2010.) Jedan je od osnivača riječkog Hrvatskog književnog društva i član Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci.
Istinski intelektualac
RIP
Prijatelju, Josipe
Hvala što sam te poznavao
pjesniče,
prijatelju, Josipe.
Tvoje muze su me nadahnule
i lire potaknule
da zavolim prašnjavi put
istinskih boema.
Tvoj šešir
i ruka što dotiče zvijezde,
tvoj kaput oslonjen
na obližnjoj fotelji,
gitara što miluje strune duše.
Sve, sve me to podsjeća, na tebe
prijatelju moj, pjesniče.
Hvala ti još jednom
što si mi podario svoje vrijeme
i moje ideje, utkao u svoje
Hvala ti prijatelju,
beskrajno ti hvala
hrvatska književnost pamtit će ti ime.
Josipe Eugene Šeta,
dragi moj prijatelju.
počivaj u miru Božjem.
Valerio Orlić
Počivali u miru, Josipe. Vidimo se opet, jednom, na nekim drugim stazama… Do tada – doviđenja! I ne zaboravite malim anđelima u Raju otpjevušiti, uz gitaru, jednu od svojih pjesama.
Željka