Home Vijesti Preminuo Mihalyi Csikszentmihalyi, veliki riječki znanstvenik

Preminuo Mihalyi Csikszentmihalyi, veliki riječki znanstvenik

829
0
Piše: Marin Tudor

Napustio nas je veliki riječki znanstvenik Mihaly Csikszentmihalyi. Pridonio je pionirskim radom našem razumijevanju sreće, kreativnosti, ljudskog ispunjenja, izumitelj pojma “Flow” (Protok) – stanja pojačanog fokusa i uronjenja u aktivnosti kao što su umjetnost, igra i rad. Ironija sudbine je da baš u njemu rodnom gradu koji teče ne znamo skoro ništa o konceptu “protoka” i genijalcu koji ga je osmislio.

Mihaly Csikszentmihalyi, riječki psiholog koji je pokazao kako se svi, od umjetnika do radnika na montažnoj traci, mogu dovesti u stanje usredotočenog zadovoljstva uronjenjem u stanju “protoka”, izraz koji je osmislio i kasnije popularizirao, preminuo je 20. listopada u svom domu u Claremontu u Kaliforniji, gdje je živio od 1999. godine. Imao je 87 godina. Sin Chris Csikszentmihalyi je izvjestio američku javnost da je uzrok srčani zastoj.

Dr. Csikszentmihalyi, koji je bio poznatiji u Americi kao Mike i čije se puno ime izgovara Mihalj Čiksentmihalji, bio je polimatičar čija je strast za slikanjem, igranjem šaha i penjanju utjecala na njegov rad o veoma različitim temama o kojima se kroz svoja istraživanja bavio, sve od tinejdžerskog mozga do psihologije uređenja interijera.

No, upravo je njegovo istraživanje kreativnosti i fokusa, koje je započelo dok je još bio apsolvent na Sveučilištu u Chicagu, činilo njegovo životno djelo i učinilo ga javnom poznatom osobom u cijelom svijetu, naročito nakon velikog uspjeha knjige iz 1990. “Flow: Psihologija optimalnog iskustva.”

Knjiga je “Flow” postala vrlo brzo dijelom popularne i političke kulture. Jimmy Johnson, trener velikih Dallas Cowboys-a, naveo je rad dr. Csikszentmihalyija kao kritičan dio u njegovoj pripremi za pobjedu momčadi u Super Bowlu 1993. godine. Čak je podigao ponosno primjerak knjige tijekom intervjua nakon pobjedonosne utakmice.
Newt Gingrich je naveliko hvalio knjigu u doba kad je bio predsjednik zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država; tako i Bill Clinton kad je bio predsjednik i Tony Blair, koji se jednom hvalio da Csikszentmihalyija čita pola njegovog kabineta. TEDTalk koji je Csikszentmihalyi 2004. održao kad su TEDTalkovi bili još važni svjetski fenomen, pregledan je gotovo sedam milijuna puta.

“Flow” je općoj čitateljskoj publici u svijetu donio ideje koje su on i drugi psiholozi razvijali desetljećima. Iako dr. Csikszentmihalyi nije bio jedina osoba koja je prepoznala da ljudi mogu pasti u pozitivno stanje intenzivnog fokusa, on je bio prvi koji je objasnio široj publici kako su to učinili, empirijskim terminima.

Flow je, tvrdio je, stanje uma, razina koncentracije u kojoj vanjski podražaji, čak i samo vrijeme, kao da nestaju. Ali stanje protoka, dodao je, ne može se forsirati.

“Čini se da se ljudi najbolje koncentriraju kada su zahtjevi prema njima malo veći nego inače, a sposobni su dati više nego inače”, rekao je dr. Csikszentmihalyi u intervjuu za New York Times 1986. “Ako je premala potražnja za njima, ljudima je dosadno. Ukoliko imaju previše toga za podnijeti, postaju tjeskobni. Protok se javlja u toj delikatnoj zoni između dosade i tjeskobe.”

I dok je njegovo rano istraživanje bilo o slikarima i drugim umjetnicima, smatrao je da tok može postići bilo tko, od profesionalnih sportaša preko studenata do tvorničkih radnika.

Flow je postao važan element pozitivne psihologije pokreta koji su početkom 2000-ih pokrenuli dr. Csikszentmihalyi i Martin Seligman, profesor psihologije na Sveučilištu Pennsylvania. Nije se usredotočio na patologije ljudskog uma, već na njegova svakodnevna iskustva.

“Csikszentmihalyi je bio takav lider u našem području da je teško objasniti važnost njegovog doprinosa”, napisala je Laurie Santos, profesorica psihologije na Yaleu. “Mislim da je u svijetu u kojem se sve teže i teže usredotočiti, njegov rad na Flow-u postao još važniji.”

Dr. Csikszentmihalyi nije samo objasnio “Flow”; ponudio je oštru kritiku zašto toliko ljudi to ne uspijeva postići. Citirao je nebrojene studije koje pokazuju da većina ljudi preferira smislen rad od bezumnog zastoja, ali je ustvrdio da su moderni radnici posebno bili uvjetovani da mrze svoj posao i vole pasivno opuštanje.
Okrivio je televiziju, prije svega, za pad hobija, zanimanja i cjeloživotnog obrazovanja – aktivnosti koje spajaju aspekte rada i igre i, kako je rekao, nude najbolju priliku za stanje protoka i, kroz to, sreću.

Neki kritičari rekli su da je njegovo upiranje prstom odudaralo od snobizma, na što je on odgovarao: “Ako je elitistički pojam smatranje da bi svi trebali imati priliku steći najkvalitetnije životno iskustvo, neka bude tako”, napisao je u eseju za New York Times iz 1993. “Bolje je nego prepustiti se životu bezumne zabave.”

“Mike, kako smo ga zvali, imao je tako snažan pozitivan utjecaj na moje razmišljanje i razmišljanja njegovih drugih studenata i suradnika”, rekao je profesor psihologije Sveučilišta Illinois, Reed Larson.

“Njegova pozitivna psihologija bila je potreban korektiv za nauku psihologije koja je ranije bila usredotočena samo na psihopatologiju. Ali Csikszentmihalyi je strpljivo objašnjavao, stotine puta, da se ne radi o ‘osjećaju lakoće’ ili ‘osjećaju sreće’ ili dobivanju nekakvog certifikata, već o traženju smislenog iskustva, koje bi čovjeka moglo održati i biti mu podrška da pomaže drugima tijekom svog života”, objasnio je Howard Gardner, profesor Kognitivne Psihologije i Obrazovanja na Harvardu.

Profesorica na postdiplomskom sveučilištu Claremont Jeanne Nakamura, bivša studentica diplomskog studija koja je kasnije blisko surađivala s Csikszentmihalyijem, rekla je da je njegovo istraživanje bilo “vođeno trajnim životnim pitanjima o ljudskom procvatu, s kojima je mislio da se psihologija treba pozabaviti, više nego trenutnim brigama tog područja”.

“Prema protestantskoj etici, posao je trebao biti toliko naporan i neugodan da je jedina nagrada u zagrobnom životu”, rekao je Larson. “Možete li zamisliti kako je bilo nevjerojatno započeti akademsku karijeru s nekim tko je imao teoriju i pokazao nam kako posao – gotovo bilo koji posao – može biti duboko ugodan?”

Dr. Csikszentmihalyi često je citirao vlastito djetinjstvo u Rijeci tijekom Drugog svjetskog rata kao formativno iskustvo koje ga je pripremilo za život u kojem je proučavao moć koncentracije.

Mihaly Robert Csikszentmihalyi rođen je 29. rujna 1934. u našoj Rijeci (Fiume). Njegov otac, Alfred Csikszentmihalyi, bio je dugo mađarski konzul stacioniran u gradu, a njegova majka, Edith Jankovich de Jeszenicze, je tad bila domaćica ali je kasnije radila za Ujedinjene Narode.

Uz sina, iza njega je ostala supruga Isabella (Selega) Csikszentmihalyi; drugi sin, Mark; i šestero unučadi.
Tijekom prvih nekoliko godina Drugog svjetskog rata, Mihalyjev otac pomagao je mađarskim židovima da pobjegnu iz zemlje dajući im izlazne vize. Nakon rata, Mihaly i njegovi roditelji bili su u izbjegličkom logoru. Kako bi otklonio dosadu, igrao je šah, sretno otkrivši da dok se bavio time, ostatak svijeta kao da je propao i vrijeme kao da je proletjelo.

Godine 1947. obitelj je odlučila emigrirati u Italiju, gdje su otvorili restoran u Rimu, u blizini fontane di Trevi. Mladi Mihaly je u Rimu pohađao srednju školu. Sa 17 godina bio je na odmoru u Švicarskoj kada je prisustvovao predavanju velikog psihologa Carla Junga. Oduševljen, odlučio je studirati psihologiju, ali se u to doba ona rijetko predavala kao samostalni predmet na europskim sveučilištima.

Želio je nastaviti školovanje u SAD-u i 1956. stigao je u Chicago, s ekvivalentom od 50 dolara u džepu. Radio je po hotelima dok je učio za certifikat G.E.D., potreban da bi mu europske titule budu priznate za upis na američki faks. Proveo je dvije godine pohađajući kampus Navy Pier – University of Illinois dok je noćima radio kao računovođa u hotelu Loop. Zatim je prešao na University of Chicago, gdje je 1960. diplomirao i 1965. doktorirao psihologiju.

Dr. Csikszentmihalyi je predavao na Lake Forest College-u, blizu Chicaga do 1969., kada se vratio raditi na svoj Alma Mater. S vremenom je postao dekan psihološkog fakulteta u Chicagu, ali je više volio podučavanje i istraživanje te nadgledanje diplomiranih studenata nego administraciju. Umirovljen je 1999., nakon čega se preselio u Kaliforniju i pridružio se odjelu psihologije na prestižnom istraživačkom sveučilištu Claremont Graduate University.

Prvi put se zainteresirao za ono što je kasnije nazvao flow dok je radio na svojoj doktorskoj disertaciji, koja je bila studija o kreativnosti među slikarima. Kada je u svom upitniku slikare upitao o čemu razmišljaju dok slikaju, primijetio je da rijetko govore o svom cilju, stvaranju umjetnosti. Umjesto toga, razgovarali su o procesu – izazovima platna, konzistentnosti boje, i sličnim idejama. Zaintrigiran, Csikszentmihalyi je kasnije ispitao mnoge druge grupe radnika i stvaralaca i naišao na jako slične odgovore.

“Bio sam zapanjen otkrivši da svi ti različiti ljudi – penjači po stijenama, košarkaši i hokejaši, plesači, skladatelji, šahovski majstori – koriste vrlo slične izraze kako bi opisali svoje aktivnosti i razloge zašto su bili toliko uspješni u njima”, izjavio je za The Chicago Tribune 1986. godine.

Pojam “Flowa” osmislio je ranih 1970-ih kako bi opisao to stanje uma, otprilike u isto vrijeme kada je razvio novu tehniku za njegovo proučavanje. Umjesto da natjera ljude da ispune upitnike o nečemu što su radili satima prije, dao im je da nose bipere. Osam ili više puta na dan poslao bi im poruku, tražeći od njih da opišu svoje stanje uma.
“Bio je to važan pomak od papira i upitnika s olovkom prema stvarnom svijetu”, rekao je dr. Martin Seligman, profesor psihologije na Penn University-u u intervjuu.

Dr. Csikszentmihalyi napisao je niz knjiga o konceptu Protoka, uključujući i jednu usmjerenu na poslovni svijet. I iako nikada nije tvrdio da zna tajnu sreće, nikada nije propustio priliku ponuditi savjet onima koji ga traže.
“Ne možemo si priuštiti da budemo zarobljeni u sebi, u svojim poslovima i religijama i da izgubimo iz vida čitavu tapiseriju života”, rekao je u intervjuu za časopis Omni 1995. godine. “Kada se naše ja izgubi u transcendentnoj svrsi – bilo da piše sjajnu poeziju, izrađuje prekrasan namještaj, istražuje gibanje galaksija ili pomaže djeci da budu sretniji – naše ja postaje uglavnom neranjivo na strahove i neuspjehe uobičajenog postojanja.”

Mihaly Csikszentmihalyi je nedvojbeno najveći znastvenik koji je potekao iz našeg grada u posljednjih nekoliko desetljeća, i uz nekoliko znastvenika kao što su bili Grossich, Salcher, Nemenyi vjerojatno među najvećim naučnicima u povijesti Rijeke. O tužnom događaju njegove smrti su izvijestili New York Times, Chicago Tribune, Washington Post i ostale najveće američke novine, te sveučilišni i znastveni portali iz pola svijeta. Niti jedna jedina novina u Rijeci i Hrvatskoj nije u ovih mjesec i više dana izvijestila javnost o događaju. Ne postoji niti stranica Wikipedije o Csikszentmihalyiju na hrvatskom jeziku (ali zato postoji na gruzijskom, estonskom, južno azerijskom, koreanskom, i na drugih 30-ak jezika svijeta).

Nadajmo se da će Grad Rijeka barem sad prepoznati tog svog velikog sina, i posvetiti mu pažnju i počasti koje znanstvenik takvog kalibra zaslužuje, da bi se trenutne i buduće generacije riječana lakše upoznale s njegovim važnim radom i znanjem. Sigurno bi upoznavanje s Csikszentimhalyijevim idejama o veselju i pozitivnom stanju uma puno pridonijelo dosta pesimističnom riječkom društvu današnjice.

Previous articleBivši engleski reprezentativac odbio igrati zbog misteriozne ozljede zadobivene za vrijeme avionskog leta!
Next articleEpidemiolog: Izgleda da se omikron širi brže od delte!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here