U kojem je smislu Crkva sveta ako vidimo da je povijesna Crkva, na svojemu višestoljetnom putu, imala mnoge teškoće, probleme, trenutke tame? Kako može biti sveta Crkva koju čine ljudska bića, grešnici? Muškarci grešnici, žene grešnici, svećenici grešnici, časne sestre grešnice, biskupi grešnici, kardinali grešnici, papa grešnik. Svi. Kako jedna takva Crkva može biti sveta?
Ocjena kakvog zadrtog komuniste ili ljevičara, kojih na hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni ima na pretek? Radi li se o pokušaju diskreditacije sve utjecajnije Katoličke Crkve u Hrvata. I to uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, koji ove godine u isti dan slave i katolici i pravoslavci, pa je to prilika i za ljudske, dobrosusjedske, prijateljske susrete prožete zajedničkom vjerom u uskrsloga Krista? Ne, riječi su to Svetog Oca, nekonvencionalnog pape Franje, koji je svojom jednostavnošću, izravnošću i jasnoćom svojih misli, već u prvoj godini pontifikata osvojio svijet.
U molitvi Vjerovanje koja započinje riječima “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje” kaže se i “vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu”, što će je vjernici uglas izmoliti i na uskršnjoj svetoj misi, pa ispada da papa Bergoglio protuslovi uz Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu najvažnijoj molitvi. Ali, to nije tako. Iako bi se, laički, to moglo tako i protumačiti. Papa Franjo stoga objašnjava da Crkva nije sveta po njeznim članovima, uključujući i njega samoga, već po Kristu Spasitelju koji se za svakog čovjeka i za Crkvu predao na Križu. I koji je sa svakim čovjekom i s Crkvom neraskidivo povezan.
U takvom poimanju Crkve, grešnici su pozvani dopustiti Bogu da ih preobrati, preobrazi, obnovi i posveti. A to se na najbolji način postiže sakramentima svete ispovijedi i euharistije. Takva po Kristu sveta Crkva ne bi trebala odbacivati nikoga pod uvjetom da nije, a nije Crkva svih samo čistih. Štoviše, Crkva ne odbacuje grešnike, pa i one koji su se najviše udaljili od Boga. Vjerujući uvijek u dobro u svakom čovjeku. Zbog toga je, a pogotovo prigodom Uskrsa, važno spasenje čovjeka po Kristu. Pokajanje za vlastite grijehe i traženje oprosta.
Papa Franjo dalje poziva da svakog vjernika vodi Duh Sveti, naglašavajući da su svi kršćani pozvani na svetost. Ali na način da nije potrebno činiti čudesne stvari, već pustiti Bogu da djeluje u susretu naše slabosti sa snagom njegove milosti u molitvi. A upravo je molitva “susret s Bogom”. Za vjernike je poželjno, pogotovo u prilici velikih blagdana, a Uskrs je najveći, otići u crkvu na svečanu euharistiju, kao čin zajedništva sa Svevišnjim, ali i bližnjim. A moliti se ne “mora” samo u crkvi, već se to može činiti bilo gdje i bilo kada. Ovakvo pojašnjenje da Crkva nije sveta sama po sebi, već da to postaje u sudjelovanju sa Kristom nije novo u doktrinarnom pogledu, ali je dosad naeksplicitnije izraženo od jednog pape. Jednostavno i razumljivo svakom čovjeku. Baš onako kako to zna reći papa Franjo.(Giancarlo KRAVAR)
